NIKADA OVAKO Igrači odbijaju unosne ponude: Aj lipo je u Istri igrati i Sergija Pavata kantati

Ulazimo u nikad uzbudljiviju završnicu HNL-a otkako Liga broji deset klubova. Tri kluba potpuno izjednačena na vrhu, velika neizvjesnost oko četvrte pozicije koja bi potencijalno mogla donijeti europska nadmetanja te vrlo zgusnut donji dio tablice koji još uvijek ne otkriva najizvjesnijeg kandidata za ispadanje trebali bi sugerirati vrlo uzbudljivo natjecanje u posljednjih deset kola. Mnogi će međutim reći kako je izjednačenost lige plod nekvalitete najelitnijeg hrvatskog nogoloptačkog natjecanja, s obzirom da klubovi u svakom prijelaznom roku ostaju bez velikog broja kvalitetnih igrača, koji su transferima neophodnima za preživljavanje svoj nogometni kruh nastavljaju tražiti van granica naše zemlje.

Mnogi se još uvijek prisjećaju nedavnog zimskog prijelaznog roka kada su navijači Rijeke ‘drvljem i kamenjem’ navalili na predsjednika Damira Miškovića koji se, da bi osigurao stabilnost vodeće momčadi prvenstva, morao prodati nekoliko svojih najvrijednijih igrača. Kidale su se članske iskaznice, ispisivali grafiti s ružnim porukama po gradu na Rječini,a predsjednik je morao objašnjavati da je to jedini način preživljavanja.

Već je duže vremena poznato kako je Hrvatska nogometna liga (HNL) jedna od najovisnijih o prihodima od transfera igrača u Europi, s čak 70 posto ukupnih prihoda klubova koji dolaze upravo iz ovog izvora. Nitko od hrvatskih prvoligaških klubova ne može se financirati isključivo od ‘čistih’ nogometnih prihoda poput TV prava, ulaznica i sponzorstava, što transferima daje ključnu ulogu u njihovom poslovanju. Taj odnos pozitivno može ‘poremetiti’ tek dugoročniji nastup nekog od klubova u europskim nadmetanjima, ali to osim Dinama posljednjih godina nitko drugi nije uspio postići.

Bez obzira na vlasničku strukturu priča je gotovo jednaka u svakom nogometnom kolektivu. pa tako i u Istri 1961 gdje baskijska grupacija Baskonia-Alaves već šestu godinu za redom osigurava kontinuitet i stabilnost poslovanja jedinog istarskog nogometnog prvoligaša. U posljednje dvije i pol godine i među ‘zeleno-žutima’ su učinjeni pozitivni koraci u broju i visini ostvarenih transfera no to nije ni približno dovoljno za samodostatnost i neovisnost o novcu koji u Pulu mora doći s Pirinejskog poluotoka za način sadašnjeg funkcioniranja kluba.

U zimskom prijelaznom roku prodan je Beyatt Lekoueiry u Švicarsku za dva milijuna eura, što nije dovoljno ni za polovicu klupskog budžeta, a kada se uzme u obzir da se dijelom tog novca značajno poradilo na pojačanjima, za normalno funkcioniranje ostane još manje. Prodaje su stoga i u istarskom slučaju jedina garancija da će određeni projekt i samim vlasnicima biti i dalje interesantan te vrijedan ulaganja. 

Istrini upravljači iz Baskije još su krajem prošle godine najavili zaokret oko ‘Projekta Istra’ i to potvrdili u ovom prijelaznom roku. Izvršni direktor Grupacije ‘Baskonia-Alaves’ Haritz Kerejeta sve je češći gost istarskog poluotoka ne bi li iz prve ruke pratio razvoj ‘svoga djeteta’. Dovedena su ozbiljna pojačanja u liku Josipa Radoševića, najskupljeg igrača u Istrinoj povijesti te Stjepana Lončara za čija se primanja također morao izdvojiti određeni novac. Pristigli su još Daniel Djuric za kojeg je plaćena za Istrine prilike ‘ozbiljna odšteta’ (200 tisuća eura), Kristian Fućak koji je već izgradio svoje ime kroz HNL te nekoliko mladih reprezentativaca svojih zemalja koji su se počeli dokazivati među ‘zeleno-žutima’, poput Vinka Rozića, Logija Robertssona, Franka Kolića ili Charlesa Agade (junior) ne bi li se i u budućnosti stvorila baza nogometaša na kojima se može lijepo zaraditi. 

Osim Beyatta prilika za prodaju u zimskom prijelaznom roku bilo je još, s obzirom da su na ‘zeleno-žutu’ adresu pristigle još neke ponude koje bi zadovoljile one koji se brinu o poslovanju istarskog prvoligaša, a osim kluba bile su mnogo izdašnije od dosadašnjih zarada i za same igrače. No, Istri se u toj priči dogodila jedna specifičnost, a to je da je nekolicina igrača odbila ponude i odlučila kako će kroz proljetni dio u HNL-u pokušati na ljeto pronaći još poželjniju ‘udavaču’.

Nikada do sad nije bio običaj s igračke strane odbijati unosne ponude i ostati u Istri, što je samo potvrda kako i sami igrači sve više vjeruju u ono što se događa pod stručnom dirigentskom palicom Gonzala Garcije. ‘Noći istarske’ koje se ore iz svlačionice očito su svima postale vrlo omiljeni zvuk koji nužno ne mogu zamijeniti ni podebljani ugovori europskih prvoligaša.

Nadamo se samo da će to u narednih mjesec dana pokazati i na terenu svojim rezultatima i ‘zeleno-žutima’ priskrbiti toliko željeni iskorak prema vrhu tablice i europskim snovima.