Godina u pet istarskih sportskih crtica
Rezultatski ne možemo reći da baš presretni napuštamo godinu na izmaku, kada je o istarskom sportu riječ. Bila je to godina u kojoj brojni klubovi koji se natječu u najelitnijim rangovima popularnih sportova nisu ponovili uspjehe i rezultate iz proteklih sezona, a dojam je kako Istra ima sve manji broj reprezentativaca u nacionalnim seniorskim selekcijama. Stoga će i izbor najboljeg sportaša naše županije za 2024. godinu biti mnogo neizvjesniji nego što je to bilo proteklih godina. Mi smo ovom prigodom izdvojili pet sportskih crtica, iako su pažnju zaslužile još neke lijepe sportske priče, koje ste kroz čitavu 2024. godinu imali prilike čitati na našem portalu.
Olimpijske igre u Parizu
Sanjali smo još jednu istarsku medalju na najvećem sportom događaju. Odlična forma našeg olimpijskog pobjednika u streljaštvu iz Londona 2012. godine Giovannija Cernogorza na velikim natjecanjima uoči igara, te nepredvidivi Martin Dolenc koji je u kitesurfingu bio uz bok najboljim svjetskim jedriličarima u ovoj disciplini podgrijavali su nam nadu da bi se istarski poluotok mogao ovoga ljeta podičiti još jednim velikim sportskim uspjehom i dočekom. Cernogorzu je nažalost malo nedostajalo da se plasira u finale, kao i Dolencu kojemu je to ipak bio debitantski nastup. Sve u svemu, obojicu još čeka mnogo velikih natjecanja i cijeli olimpijski ciklus, pa tko zna, možda se sa slijedećih igara u Los Angelesu netko od njih dvojice okiti novim odličjem. No s ponosom ćemo pamtiti da je novigradski strijelac, zajedno s Barbarom Matić, bio hrvatski stjegonoša na otvaranju ovogodišnjih olimpijskih igara u Parizu.
Višestruka osvajačica paraolimpijskih odličja u skoku u dalj T20 Mikela Ristoski također nije uspjela stići do medalje na Paraolimpijskim igrama u Parizu i natjecanje u skoku u dalj završila je na desetom mjestu. Na korak do medalje ostao je i Davor Komar u boćanju, dok će mladi Borna Zohil sigurno pamtiti svoj premijerni nastup na Paraolimpijadi.
Ivana Dojkić
Košarka odavno nije sport kojim se dičimo, iako su košarkaši devedesetih godina prošloga stoljeća bili najbolji sportski ambasadori naše zemlje. Što se istarskog sporta tiče svakako treba izdvojiti WNBA titulu New York Libertya, za koji je u prošloj sezoni nastupala i porečanka Ivana Dojkić. Već dugi niz godina najbolja hrvatska košarkašica je nakon uspješne sezone u Virtus Bologni po drugi puta dobila priliku okušati se u najboljoj ženskoj ligi svijeta. Ovoga puta poziv je stigao iz jedne od najboljih američkih ekipa, kojoj je doduše do ove sezone nedostajala kruna najboljih. Nakon završetka američke lige, Ivana se ponovno vratila u Europu, u jedna od najboljih talijanskih klubova i odmah pokazala kako će biti veliko pojačanje Familla Schija u nastavku sezone, kako u borbi za novi talijanski naslov, tako i u Europskoj ligi.
Kako je ovo ipak crtica o košarci, dodati ćemo i podatak kako su mladi pulski košarkaši Roko Cetina i Vito Mlatac dobitnici nagrade „Dražen Petrović“ Hrvatskog olimpijskog odbora u kategoriji ‘Najuspješnija muška ekipa mlađih dobnih kategorija’, zbog rezultata koji su postigli s reprezentacijom na 3×3 U18 Svjetskom prvenstvu.
Kickboxing
Odavno je poznato kako je Hrvatska svjetska velesila kada je o kickboxingu riječ. A tu titulu svojim su rezultatima u 2024. godini značajno ‘podebljali’ i istarski borci. Sport kojim se u našoj županiji bavi oko dvije tisuće natjecatelja svih uzrasnih kategorija u kolovozu nam je podario i četiri zlatne medalje s WAKO Svjetskog prvenstva za mlađe kategorije. Pulski borac Ivano Čelić kući je donio čak dva zlata, dok si do najsjajnijih medalja stigli i natjecatelji bujskog kluba Anđelina Videc i Ryan Aličajić. Uz to Istra nikada dosad nije imala dva svjetska prvaka u K1 borbama, koje se smatraju 'kraljevskom' disciplinom u kickboxingu. Čelić je tri medalje osvojio i na Svjetskom kupu u Budimpešti tijekom lipnja, a istarski se se brorci vratili s još pregršt medalja s međunarodnih i nacionalnih takmičenja.
Odlazak rukometnih legendi
Bila je ovo godina u kojoj su nas nažalost napustili i neki ljudi koji su svojim radom tijekom gotovo cijelog životnog vijeka zadužili sport u sredinama iz kojih dolaze. Ovom prigodom izdvojili smo tri neumorna rukometna djelatnika, koji su svaki u svom gradu, bili neizostavan dio razvoja rukometa. Prvi od njih je svakako Juraj Radovčić, doajen istarskog rukometa koji je punih sedam desetljeća radio na razvoju rukometa na Bujštini te u cijeloj Istri. Neuništivom rukometnom pioniru samo nekoliko dana prije njegove smrti Grad Umag podario je najveću počast nazvavši njegovim imenom obnovljenu sportsku dvoranu u Stella Marisu. Porečki rukomet izgubio je Tullija Dekovića, jednog od osnivača sadašnjeg rukometnog kluba 1968. godine i dugogodišnjeg suca i delegata. U Vodnjanu nas je napustio Luciano Marini čiji je život također prvenstveno bio posvećen sportu, pogotovo rukometu gdje je ostavio najdublji trag. Nakon trideset godina igračkog i trenerskog staža u nogometnim i rukometnim družinama Vodnjana i Galižane, Luciano je bio cijenjen rukometni sudac, stigavši do savezne kategorije bivše države 1978. godine.
Istra - europska regija sporta 2025.
Iako će mnogi sportaši reći kako je Istra daleko od prave sportske regije, naša će županija u nadolazećoj godini ponijeti titulu Europske sportske regije. Međunarodna organizacija ACES Europe svake godine brojne gradove i regije kiti tom titulom kako bi odala priznanje onima koji su u europskim okvirima iznad prosjeka. Istra, osim nekoliko pojedinaca možda nema svjetski priznate rezultate, no napredak koji se posljednjih godina vidi na infrastrukturi daje nadu kako se ova društvena grana ipak kreće prema naprijed i u našoj županiji. Ovom prilikom posebno ćemo istaći Poreč, kojeg u 2025. godini možemo slobodno nazvati hrvatskom prijestolnicom sporta s obzirom na brojne svjetske te europske manifestacije i prvenstva, koji će naš ovogodišnji turistički šampion ugostiti prvenstveno u Sportskoj dvorani Žatika. (FOTO: Icon sport / PIXSELL)