Može li omiljeni trener ponovno postati ‘Zlatna koka’ istarskog nogometa?
Nakon posljednjeg kola ovogodišnjeg HNL prvenstva redaju se lijepe i pozitivne vijesti iz redova Istre 1961. Kao poklon pod bor tako su simpatizeri ‘zeleno-žutih’ dobili novog trenera, dva mlada reprezentativca, dok je pred vratima kluba još jedan te spomen nogometnog projekta ‘Istra 1961’ kao ravnopravnog člana Grupacije Baskonia-Alavés. A taj spomen stigao je iz usta samog čelnog čovjeka Grupacije Baskonia-Alavés Joseana Querejete i to na ‘gostujućem’ terenu u Vitoriji prilikom predstavljanja nove strategije razvoja grupacije, koja u svom sastavu osim sportskih klubova, sve više uključuje i ostale društveno i ekonomski korisne subjekte. Dobro je poznata činjenica kako su mnogi sportski djelatnici u Baskiji svih ovih godina bili skeptični prema podršci loptanju na istarskom poluotoku, a sada je sam Qurejeta jasno rekao: ‘Što se tiče Istre, inzistiram, Istra je Alavés’.
Očito je povratak prvog operativca ‘zeleno-žutih’ Mikela Lauzurice Evoleta kući u baskijsku prijestolnicu, uz operativno vođenje kluba kroz česte posjete Puli, počeo davati rezultata u shvaćanju da Istra 1961 može biti još bolji ekonomski i razvojni oslonac u sve zahtjevnijem globalnom nogometnom cirkusu, koji male klubove poput Deportivo Alavésa, pogotovo u jednoj od najboljih svjetskih liga kakva je španjolska Primera, sve više ‘guta za doručak’. Jednoj tako maloj sredini sve je teže pratiti korak s bogatijim centrima i zato treba stvari početi promišljati na drugačiji način.
‘Ovdje imamo očigledno ograničenje resursa i zato moramo osmisliti druge projekte, ono što možemo nazvati nogometnom industrijom. Jer danas se oko nogometa mogu osmisliti projekti koji donose vrijednost imovini kluba i koji kroz njih mogu generirati nove resurse’, objašnjavao je čelni čovjek Grupacije okupljenima u arhitektonski vrlo interesantnom sjedištu njihovog sveučilišta, koje se nalazi na rubu grada, odmah preko puta Buesa Arene, doma košarkaša Baskonije, spominjući pritom i kako Istra mora postati globalna akademija Alavesa.
A ‘zeleno-žuti’ danas u redovima svoje prve momčadi imaju čak 11 reprezentativaca, uglavnom mlađih selekcija, te još 17 članova nacionalnih vrsta u omladinskom pogonu. Nekoliko je nedavnih primjera pokazalo da ti potencijali sve više biraju skromnija primanja koja mogu ostvariti u istarskom prvoligašu od unosnijih ugovora kakve mogu dobiti u B selekciji ‘bijelo-plavih’ iz srca Baskije. Jer prezentacije nogometnih vještina u najjačem rangu hrvatskog nogometa znatno su prepoznatljivije od četvrtog razreda u Španjolskoj. Istrijani su stoga složili vrlo mladu i potentnu momčad te je velika šansa da nakon Taichija Hare pred nekoliko sezona, dobijemo još pokojeg igrača koji bi ubrzo mogao istarski poluotok zamijeniti travnjacima La Lige. Iz tog je razloga u Istru vraćen Gonzalo Garcia.
Sam spomen imena omiljenog trenera koji je ‘zeleno-žute’ navijače očarao svojom filozofijom i prezentacijom nogometa te najuspješnijim rezultatom u povijesti kluba, vrlo je brzo u zaborav bacio dosadašnjeg stratega Paola Tramezzanija, čiji je ‘ratnički’ nogomet očito dosegao svoje limite i ono što je vlasnicima još važnije, nije donosio očekivanu financijsku dobit. U vrijeme temperamentnog Talijana klub je za puno manje od prvotno očekivanog prodao tek Oleksandra Petrusenka i Luku Hujbera.
S druge strane u Garcijine dvije sezone blagajna se od transfera punila kao nikad do sada. Rocco Žiković svakako nije njegova zasluga, no lijepi postotak od prodaje Diona Drena Belje, kao i milijunski transferi Maura Perkovića u Dinamo te Monsefa Bakrara u Sjedinjene Američke Države svakako se mogu pripisati trenerskom rukopisu simpatičnog španjolskog Urugvajca. Bili su to tada jedni od rijetkih nogometaša koji su odjenuli i nacionalni dres u mlađim selekcijama, dok danas Istrin kadar vrvi takvim talentima. Čak se i za Roberta Miškovića, tek povremenog prvotimca, dobilo više novaca nego što se protekle jeseni nudilo za neke od zvijezda trenutne Istrine svlačionice.
Stoga su očekivanja od Garcije vrlo jasna. Stvoriti novi zlatni rudnik talenata koji će prije svega stvarati kadar za zahtjevno nogometno tržište i pritom što je više moguće puniti klupske blagajne. Naravno tome bi značajno pripomogao i novi rezultatski iskorak te plasman u europska nadmetanja, koja Istrini navijači još nikada nisu doživjeli u svom gradu, a koji bi svakako bio novo zadovoljstvo onih nestrpljivijih, koji su osim stabilizacije kluba, od Baska u ovih šest sezona otkako su preuzeli Istru 1961 očekivali i ostvarenje dugo sanjanih europskih snova.