Tri desetljeća od posljednjeg istarskog derbija
Tenzije i rivaliteti u određenim sportovima i ligama uvijek su nekako najveći između najbližih susjeda. Biti prvi u gradu, regiji, državi težnja je navijača u mnogim sportovima pa su i susreti koji su određivali najboljega, a ponavljali su se nizom godina, polako dobivali epitet derbija. Nogomet je naravno u svemu tome posebna priča, jer se zbog njegove globalne popularnosti susreti određenih klubova toliko glorificiraju da su postali dio sportskog kulta i događaj koji sam po sebi privlači pažnju mnogo veću čak i od nekih važnih natjecateljskih utakmica. U današnje se vrijeme također, kako bi se pojačao interes za određenom utakmicom u mnogim prilikama, čak i kada ne postoji prirodni rivalitet i tenzije, susreti određenih momčadi nazivaju derbijima.
Istarski poluotok je u svojoj povijesti, ako uzmemo u obzir samo najviši državni rang nogometnih natjecanja, imao samo jedan nogometni istarski derbi i to između pulske Istre i Pazinke iz Pazina, koji je doduše trajao tek dvije sezone.
Puljani su svoj put do prvoligaškog društva stekli ‘dekretom’ 1992. godine, nakon što su se raspala nogometna natjecanja bivše zemlje, u prvom službenom (polu)prvenstvu s 12 nogometnih klubova. Već u narednoj prvoj pravoj sezoni (1992/93) liga se širi na 16 klubova, a ulazak u najviši rang stječe i Pazinka, kada i kreće nogometni rivalitet dvije jedine istarske prvoligaške sredine.
Na današnji dan pred točno 30 godina odigran je posljednji od samo četiri prvoligaška nogometna derbija dviju momčadi s područja Istre. Prohladne nedjelje 27. ožujka 1994. godine u Pazinu se igrao susret 22. kola pred dvije tisuće posjetitelja. Susret je završen bez golova. Trener Pazinke u to je vrijeme bio Nikica Cukrov, a u tom su susretu za domaće nastupili Tonči Gabrić, Artan Bano (63. Mauro Tomišić), Irenko Jurić, Elvis Margeta, Almir Memić, Ivica Datković, Dean Bakša, Igor Pamić, Vedran Macan (40. Kristijan Mogorović), Domagoj Kosić i Zoran Škerjanc. Na gostujućoj klupi sjedio je Milivoj Bračun, koji je na pazinski Gradski stadion izveo sljedeći sastav Istre: Zoran Gospić, Azur Mujanović, Davor Lasić, Tomislav Černjul, Kristijan Dadić, Dragan Pešić (87. Ljupko Kontešić), Krunoslav Jurčić, Novica Nikčević (63. Sandro Šverko), Nereo Fatorić i Hrvoje Meštrović.
Ta sezona 1993/94 bila je jedina u kojoj je HNL imao čak 18 momčadi, a prvenstvo je bilo zapamćeno i po činjenici da su i Hajduk i Dinamo (tada Croatia) zabilježili pobjede sa postignutim dvoznamenkastim brojem golova. Splićani su slavili sa 10:0 nad velikogoričkim Radnikom (što je još uvijek rekordna pobjeda u HNL-u), a Zagrepčani su sa 10:1 nadigrali Pazinku. Bila je to i posljednja sezona u kojoj je pobjeda vrijedila dva boda. Skraćivanje lige rezultiralo je ispadanjem četiri kluba, a prva ‘ispod crte’ bila je Pazinka.
U toj sezoni dvije su se istarske momčadi srele u Puli u sklopu 5. kola, 18. rujna 1993 i tada je domaćin Istra slavila rezultatom 1:0. Godinu dana ranije u 11. kolu 1. studenoga u Pazinu Pazinka je bila bolja sa 2:1, dok su u 26. kolu 16. svibnja 1993. Puljani bili bolji s 1:0.
Puljani su svoj prvoligaški život kroz taj klub uspjeli održati do sezone 1996/97 te još ponovno u Prvoj HNL ligi zaigrali u sezoni 1999/2000. Pritisnuta financijskim dubiozama oba su kluba u narednim godinama, natječući se u nižim rangovima, potonula do dna i formalno prestala postojati, no nogomet se u tim sredinama i dalje nastavio igrati kroz njihove klubove sljednike.
Istarskih derbija više nema i teško da će ih ikada više i biti, barem u najvišem razredu hrvatskoga nogometa, što zbog činjenice da niti jedan klub osim Istre 1961 trenutno nema ni približnu mogućnost sudjelovanja na toj razini, a što zbog sustava natjecanja u kojem je teško ponoviti da među samo deset klubova budu čak dva s našeg poluotoka. Danas stoga ostaju samo crtice poput ove da nas podsjete na ta sada već davna nogometna vremena.
Autor
