Droga iz Meksika na obali sela Peruški

Ekolitičari

Pulska 2024. je počela furiozno. Nije se Indira pošteno ni sklonila s pozornice ispred gradske palače, a već je krenula paljba. Da je ostala još malo, dobila bi avokado u glavu.

Bijesni eko političari (ekolitičari?) potpuno su izbezumljeni jer su posječena stabla na Valkanama. Oni smatraju da nogomet treba ujediniti s konjaništvom pa nek se gura lopta dok se preskače preko stabala. Šta sad, ionako je taj Uljanik u petoj lizi (ligi?). Možda im je grmlje moglo poslužiti da zaigraju malo ševe. Da barem nešto nauče.

Ali ne ne i ne, oni baš žele da im teren bude ravan i bez prepreka. Kažu ekolitičari da je trebalo graditi igralište na Marsovom polju, a po ovom na Valkanama trebalo je valjda posaditi proso. Red kelja, red rotkvice, samo je pitanje tko bi to pobrao. Politički aktivisti vole govoriti, ali sagibanje im baš i nije jača strana.

Na terenu su i zaštitari, u Puli se stabla čuvaju kao nekad Čaušesku. Stiže i zastrašujuća GMO trava od HNS-a. Očekuje se demonstrativno valjanje ekolitičara po njoj. Kažu tko se jednom povalja po toj travi, izraste mu još jedan penis. Pa da onda netko kaže da aktivisti nemaju muda.

Šah bez kraja

Gradonačelniku Pule nikako da svane. Ujutro otvori igralište Valica, popodne mu uvale posječena stabla. Sutra najavi koncert u Areni, prekosutra ga pristigne Duško Kuliš.

Gradonačelnik i oporba igraju šah na tabli koja nema 64 nego petsto tisuća polja. Kralj bježi polje po polje, a oni ga love crnim pijunom. Konji skaču po igralištu Valkane a lovci love divlje svinje. Topovi su tu negdje, ali spavaju.

Publika je zadrijemala još na otvaranju. Posustali su čak i lažni Facebook profili. Crna kraljica harači tablom, ali nikako da nešto pojede. Bijela se malo umorila, uglavnom tipka na mobitel. Lero Laufer vreba iz prikrajka, a IDS bi mogao biti kula, ali od karata.

Kažu da Zoričić nema šanse za pobjedu na sljedećim izborima, ali tko ima? Kažu da Lerotić nema šanse, Dušica nema šanse, IDS nema šanse, SDP nema šanse, HDZ nema šanse. Ali netko mora pobijediti. Ili možda ne mora. Možda da prepustimo grad Chat GPT-u? Da ga stavimo na tempomat pa dokle stigne.

Opanci

Ovaj tjedan je stigla presuda da Filip Zoričić nije smio zabraniti narodnjake. Sudac nije progutao udicu da je sve to napravljeno jer se kasnilo s akontacijom i jer su u tvrtki Pula usluge i upravljanje bili u zabludi oko izvođača.

Jer tko im je kriv kad su tako potpisali, smatra časni sud. U ugovoru lijepo piše "Duško Kuliš i gosti" i oni su takav ugovor prihvatili. Valjda su mislili da će Kuliš dovesti Taylor Swift i Snoop Dogga. Ili da će istarska harmunika zagrmiti u Domu sportova i da će se plesati na tanko i debelo. Pardon, pjevati.

Ova presuda je pokazala da pravda ipak nije slijepa, da suci umiju zaviriti i ispod paragrafa, odnosno između redaka. Hrvatsko pravosuđe je preko pazinskog suca pokazalo zube suludoj zabrani. I to je jedino što ima smisla, pogotovo ako se uzme u obzir da je muzika koja je zabranjena trenutno ne samo popularna, nego broj jedan u Hrvatskoj.

Pa kome opanci, kome ono drugo. Netko će reći da se iz opanaka nikad nismo ni makli. I možda je u pravu, ali to je u redu. Zašto bismo se micali?

Guadalajara

Godina je tek počela a već imamo novinarski rad godine. Napisao ga je portal Požega.eu i u njemu se s neskrivenim ponosom i dozom divljenja opisuje kako je skupina Požežana, uporno i dosljedno, još od osamdesetih godina prošlog stoljeća bespravno gradila na području sela Peruški u Istri.

Bila je to šikara, piše nadahnuti autor, a sada je raj na zemlji u kojem umjesto lišća s drveta visi panceta. Šatore i kolibe zamijenile su kuće s betonskim terasama, a voda se dobavljala u kanisterima s groblja ili točila u seoskoj trgovini.

Kako je krenulo, očekivali smo da će se Požežani pohvaliti da u Peruškima iskrcavaju amfetamine iz Meksika i da su u crnoj marčanskoj zemlji sakrili tri ubijena švercera iz Guadalajare.

Ali tekst naglo skreće u bistre vode i objašnjava da je 2012. konačno došla legalizacija, nakon što građevinska inspekcija (zbilja tako piše) nije baš bila revnosna u poslu. "Mnogi su se ohrabrili u divljoj gradnji, znajući da će kad-tad rušiti sagrađeno", smečira autor poput Noleta na Wimbledonu.

Zabija reket u glavu svim idiotima koji i dalje misle da je bespravna gradnja zlo i naopako, a istarska zemlja dragocjena i sveta.

Vukojebina

A da bi tjedan u kojem ostatak Hrvatske guzi Istru bio potpun, pobrinuo se Aldo Morro, DJ iz Zadra. On je mrtav-hladan, s pozornice u Zagrebu primajući nagradu za najbolji novi festival u regiji (onaj što se ljetos održavao u Medulinu), ustanovio da je Cave Romane - obična istarska vukojebina.

Jest, ispričao se crni Morro, i to dva puta, a sasvim je moguće da i nije mislio to što je rekao, nego je lupio glupost i ostao živ. Stoga njegove riječi ne treba pamtiti, već biti sretan što je Istra pokazala da je živa, da ovdje ne stanuju kante za napucavanje nego ponosni ljudi koji se sporo pale, ali kad se jednom upale bolje se od njih skloniti.