Centar Istre više nije ni Pula, ni Pazin. Centar je Marčana

Marčana bira

Čitam neki dan na Istrametu da počinje druga marčana bura. Sad je to već iza nas. Još treća pa smo gotovi. Premda navodno postoji i jedna u travnju. Ta se valjda zove aprilska.

Za marčane bure sam prvi put čuo na Rabu (nije u ludnici). Do tad me to valjda nije doticalo. Čini mi se da ih oni zovu "marčanske", a ne "marčane". Kad sam u Puli rekao "marčanska bura", svi su mi se smijali. Kažu da bi to onda bila bura iz Marčane. Mislim da su na Rabu ljudi svjesni postojanja Marčane jednako koliko su u Marčani svjesni postojanja Mundanija. 

Pokušao sam jedne godine brojati te bure ali nisam uspio. Za početak, ponekad je teško odrediti što se uopće smatra da je bura. A potom je tu i pitanje razlikovanja jedne bure od druge, jer ponekad može biti samo dan između. Na primjer, jesmo li još uvijek u drugoj, ili je već počela treća? I tako dalje. 

U svakom slučaju, brzo sam shvatio da mi je umjesto marčanih bura puno lakše (i pametnije) brojati marčane bire.   

Matematika

Barban je selo malo ali je pametno. U dva mandata ondje je načelnik bio matematičar Dalibor Paus (IDS), a sad se natječe matematičar Vedran Batel (SDP). Kandidat IDS-a je Andi Kalčić, po struci ekonomist. Dakle, i njemu ide matematika.  

Kaže Batel da je kao matematičar navikao analizirati situacije, tražiti rješenja i donositi logične odluke (nešto kao Vulkanci). Rad u školi mu je pak omogućio razumijevanje potreba djece i mladih obitelji. Međutim, s obzirom da je matematičar Paus također radio u školi, valjda je i on imao sve te sposobnosti.

Kalčić također kaže da će naglasak staviti na mlade obitelji, a razvijat će i obrazovne aktivnosti za djecu. Izbori u Barbanu tako sve više podsjećaju na školsko natjecanje. I to za niže razrede. Pobjeđuje onaj tko prvi izbroji do 100. Tko nije iz mlade obitelji, i nema djecu u školi, bolje mu je da odseli. 

Na primjer, u Marčanu.

Marčana

Htjeli, ne htjeli, danas se baš lovimo ovog ponosnog istarskog mjesta.

Što znam o Marčani? Ništa. U Glasu Istre samnom je radio Srećko Peršić, kojeg su zvali Marčanski. Srećko uporno pokušava postati načelnik Marčane. Evo ove godine već treći put. Želim mu puno sreće, premda nisam siguran što mu to treba. 

U utrci je i nezavisni Diego Biljuh, koji se bavi internim problemima IDS-a. Svoju kampanju bazira na tvrdnji da se u toj stranci krši statut i da načelnik Predrag Pliško nije valjano kandidiran! Pa dragi Diego, koga briga? O tome bi valjda trebali brinuti članovi IDS-a. 

Treći kandidat je dakle Pliško, čovjek koji ni ne zna da se po njemu zove jedna lijepa maca. U redakciji Glasa Istre imali smo mačka kojeg smo zvali Peđa, a ime mu je dao Srećko. Kako to već biva, s vremenom se istina iskrivila pa su svi mislili da je ime dobio po jednom drugom Peđi, koji je tada bio predsjednik SDP-a. Kad su počele dolaziti druge mačke, nazvali smo ih Bero, Zoki i Ivica. Ali Peđa je cijelo vrijeme bio Predrag.

No dosta ludorija. Marčana bira. I ima što izabrati. 

Milka

Osim što ima sopstvene zanimljive izbore, Marčana je postala središnja bojišnica na županijskoj razini. Ni kriva ni dužna uplela se u sada već mitski sukob Iron Mana i Harley Quinn. Centar Istre više nije Pula, ni Rovinj, ni Poreč (a ni Pazin).

Šegavi IDS-ovci nabavili su nonu Almu iz Marčane, koja rastura po Tik Toku. Kao što smo već pisali, Alma je sve ono što IDS-ovci žele biti - domaća, autentična, Istrijanka koja povida čakavski, dela pljukanci i uvjerena je u dobrotu istarskih ljudi. Navodno dela i krempite, ali to tek moram probati. 

I onda u cijelu tu bajku ulijeće Harley Quinn, zla kakva već je, s bejzbolskom palicom u rukama. Govori još čakavskije, djeluje još domaćije, i poručuje da Alma zapravo nije iz Marčane, jer ju ovdje nitko ne pozna. Pa ni baba Milka! Pohaja Harley po Marčani kako da su maškare, pobire jaja, pali pusta, puše u trumbetu, ali niki ne zna ka je ta Alma. 

Gledajući sve to, pao mi na pamet onaj hit od Čorbe - U Marčanu pušu marihuanu, ili neku drogu piju s nogu...

Bilo kako bilo, jedva čekamo vidjeti kako će IDS odgovoriti na ovo. Hoće li imperija, je li, uzvratiti udarac. Ili će Iron Man poslati još jednu ženu u bitku, nakon Alme, Helge i Sandre? Da je Tito tako ratovao, Anka ne bi dočekala 45. 

No vratimo se mi našoj Marčani. Hoće li ona izdržati ovu novu ulogu u kojoj se našla, ovo da bude istarski Washington i da joj samo još onaj obelisk u centru mjesta fali?

Bome, neizvjesno je. 

Tapija

Živnula je i pulska scena. Bilo je i vrijeme. Već smo se uspavali. Živnula je kad se počela spominjati tapija, dakle suprotnost živosti.

Gradonačelnik Filip Zoričić odabrao je slogan "Pula bez tapije". Reagirao je Goran Mihovilović, također nezavisni kandidat, koji kaže da je to zapravo njegova ideja. Osim toga, nije mu jasno zašto kandidat na vlasti ima slogan kao da je u oporbi.

Zoričić kaže da se oni četiri godine bore s tapijom. Sve što su činili, čine i činit će, čine zbog tapije. Doslovce svako jutro on okuplja svih dvjesto (plus minus) radnika gradske uprave i nalaže im da do kraja radnog vremena ne rade ništa drugo nego smišljaju kako se boriti s tapijom. 

Pošto je teško definirati što bi to točno bila tapija, onda je teško znati i bori li se netko protiv tapije, ili se ne bori. I treba li se uopće boriti.

Meni, recimo, nije jasno što bi ljudi ovdje htjeli. Pula je ljeti sasvim pristojno mjesto, a zimi je ča je. Neka odu u Rijeku u kolovozu, pa će vidjeti što je tapija.

U svakom slučaju, ako izborne teme budu ovakva tapija, pobjeći ćemo svi iz grada. 

Gdje? Pa u Marčanu.