Događaj u Puli je velik i važan samo ako je tamo pet određenih ljudi

Štigletić

Dom Alfredo Štiglić je skoro postao Dom Boris Miletić. Daleko bilo.

Župan je na otvorenju radova umalo postao kamen temeljac. Srećom, uspio je izaći iz rupe prije nego su je radnici zatrpali lopatama. Kruži neki vic da se jedan od njih pravio lud i već zamahnuo, ali ga je netko zaustavio.

Navodno je SuperGlušac doletio s visine i spasio stvar. Savjetnik, pratitelj, bodyguard. Kad ste zadnji put u gradu vidjeli jednoga, bez drugoga? Ja ne pamtim.

Kasnije se Miletić našalio na Facebooku i napisao da je to bila njegova dosljednost i požrtvovnost. Ne znamo kako komentirati ovo dosljednost, valjda nije i prije padao. Ali požrtvovnost je jasna.

Za Terru Magicu ćemo i krvi dati.

Velikani

Da bi neki događaj u Puli bio velik i važan, tamo moraju biti Boris Miletić, Daniel Sponza, Gorka Cvajner, Serđo Valić i Bruno Krajcar. Ni više ni manje. Svih pet, moćna gomilica, našli su se na otkrivanju spomenika Mati Baloti.

Naravno, bitan je i gradonačelnik Filip Zoričić, koji je također bio, ali on je ipak novo ime u Aleji velikana. Još puno blitve treba pojesti da uđe u njihovo društvao. Pardon, špinata, jer ovo blitve djeluje kao provokacija.

S obzirom da su uskoro izbori, Miju Mirkovića su došli pozdraviti i drugi, ali se nisu isticali. Naravno, osim Peđe Grbina, kandidata za gradonačelnika, koji se iz gomile ističe htio ne htio.

U njegovom je društvu bila Sanja Radolović, kandidatkinja za županicu. Malo iza, koji decimetar, stajali su im pandani iz Možemo, Dušica Radojčić i Slaven Boljun. Negdje po boku postavio se Anton Kliman, koji trenutačno nije kandidat za ništa. A na istom mjestu zamijetili smo i Valtera Boljunčića, IDS-ovog kandidata za šindaka.

Velikani su radili ono u čemu su najjači. Miletić je bio dosljedno pristojan, ali srećom ovaj put nije bio požrtvovan. Sponza je lijepo besjedio, Cvajnerica iz glave održala najbolji govor, Valić je sopal u sopilu, a Krajcar rasturio uz nekakav prijenosni klavir.

S obzirom na prezime, nekad u mladosti prijatelji su me zvali Balota. Svaka sličnost tu završava. Osim možda u jednome. Lijepo je u ponedjeljak bilo na pulskome merkatu.

Makija

A osim pet velikana Pula ima i dvije svete riječi. To su tapija i makija.

Za tapiju svi znamo što je, ovih dana joj uživo i svjedočimo.

A makija, to je ona šikara, neuređena šuma, divlje zelenje, koje u Puli ima status Božanstva.

"O lijepa, o draga, o slatka Makijo, dar u kom sva blaga višnji nam bog je do", pjeva se na oltaru Makijske religije, koja je po broju poklonika tu negdje s brojem Kršćana.

Vjernici se svake nedjelje okupljaju po šumarcima i izgovaraju molitve.

"Zdravo Makijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, češer. Sveta Makijo, Majko Božja, moli za nas griješnike, sada i na času smrti naše, Amen."

U toj religiji postoji i Sotona, koji je na freskama prikazan kao golemi muškarac s lopatom. Najveća nevolja koja se može desiti je da Sotona počne mahati tom lopatom pa pretvori makiju u nešto lijepo i smisleno. Vojska vjernika je tu da osigura kako se to nikad neće dogoditi.

Kandidat

Konačno se u izbore u Puli uključio Goran Mihovilović. Ime i prezime koje se spominje već mjesecima. Bilo je pitanje trenutka i sada imamo kompletiranu listu kandidata.

Mihovilović je zanimljiv jer dolazi iz svijeta privatnika, jednako kao Lorena Boljunčić. Svi ostali kandidati su iz javnog sektora. To, naravno, ne mora biti prednost, ali može.

Jer, teško se ponekad oteti dojmu da naši političari, i to na svim razinama, od premijera do lokalnih čelnika, zaboravljaju da većina ljudi u ovoj zemlji radi u privatnim firmama, a ne u državnim i lokalnim službama.

U Puli se uglavnom čuje glas svih, osim onih koji društvu najviše privređuju, a to su poduzetnici.

A što ima za reći Mihovilović - to ćete ovih dana moći opširnije čitati i na Istarskom.hr.

Maškare

Danas je Pulski karneval! Iako maškare ovdje nisu big deal kao u Rijeci, svejedno će biti lijepo.

U Rijeci su maškare više od života. Na primjer, ako ste u prometu i negdje žurite pa vam maškare zatvore cestu, ni slučajno se ne smijete buniti. Odmah dobijete batine.

Ja sam nekad aktivno sudjelovao u tim ludorijama. Jedne godine sam Riječki karneval prošao tri puta, cijelom dužinom, s tri različite grupe. Ne pitajte me kako. Tempi passati.

Danas mi ništa slično ne pada na pamet. Čak mi je sve to skupa pomalo postalo dosadno. Ali uvijek ću reći da maškare imaju jednu specijalnu energiju, koja se ne može osjetiti nigdje drugde.

Svatko željan te energije stoga bi danas trebao biti u gradu.

A danas je u centru i ona fešta od čvaraka čiji naziv ne znam izgovoriti. Cvrken, cvirken, nešto. Svjestan mogućnosti da će me mnogi mrziti zbog sljedeće konstatacije, moram reći da su čvarci nešto najgore što se može pojesti. Šta li su oni uopće? Nekakva prepečena mast bez mirisa i okusa? Užas.