Istarski Marlon najljepši je muškarac na svijetu

UFC za siromašne

U crvenom kutu, from Pula Istria, težine 83 kilograma, Marin "Cro Redar" Lerotiiiiiićććććć. A u plavom kutu, from Split Croatia, težine 87 kilograma, aktualni neosporeni šampion, Filiiiiiiip "The Friend" Zoriiičiiiiiiććććć.

Krenula je prva runda, protivnici se ispipavaju, Lerotić je krenuo u prvi napad high kickom ali Friend sve to uspješno brani. Zna se da je Lero jači na nogama. Zoričićeva jača strana je parter. Uporno pokušava srušiti Redara na pod. I uspijeva! Hoće li mu napraviti polugu? Takmaci se valjaju i okreću. Čas je jedan gore, čas je drugi. Sve to pomalo podsjeća i na seks. Kako bi se reklo, izmjenjuju ljubavne poruke. Lero se brani teškim mukama. I gong. Kraj prve runde.

Druga runda. Zoričić je stjeran u kut iako je ring zapravo oktogon. Ali vješto se brani. Uputio je sjajan aperkat Leri pod bradu. "Jesi ga popija, jesi", poručuje. Ovaj se zateturao ali još je na nogama. Ipak je on pravi Puljanin. Čvrst kao Arena. Ali Friend je navalio na njega. Hoće ga dokrajčiti. Mlati rukama malo po zraku malo po protivniku. Ovaj se štiti kako god stigne. I onda neočekivano kreće u protunapad. Low kick, direkt, kroše, high kick, kroše, aperkat. Sada je Zoričić na mukama. Bježi po ringu. Meč je izvrstan. Publika je na nogama. Gong!

Treća i posljednja runda. Još nije počela. Očekuje se dogodine.

Frižider

Najljepša riječ u hrvatskom jeziku, kao i u svakom jeziku, je riječ frižider. Budimo realni, dobar je taj seks i sve to, ali nema ljepšeg osjećaja nego kad otvorite frižider i počnete proučavati što biste jeli.

Najbolje od svega su one zatvorene posude, koje je netko drugi od ukućana stavio u frižider. Otvarate i zamišljate da je unutra narezani pršut i sir, ili pašteta od tune. Po mogućnosti, možda je i ostatak kakvog kolača, recimo da bi baš kremšnita dobro sjela. Dobro će doći za poslije.

Ljudi su s godinama razvili sposobnost brzog pregleda frižidera. Desno u vratima obično stoje jaja, a ravno sa srednje police u vas bulji panceta. To dvoje je nenadmašna kombinacija, s jedno litru ulja u tavi da se dobro zamasti. Obavezno je uvijek imati i majonezu pri ruci, a poslije svega može se popiti tekući jogurt.

A kad smo već kod tekućine, preko dana volimo posegnuti za sokom ili barem rashlađenom vodom, a u večernjim satima kraljica frižidera postaje piva. Ili je to srednji rod, pa se kaže pivo? U današnje vrijeme treba biti oprezan s imenicama, da nam ne bi na vrata banula woke policija.

Neki u frižidere stavljaju i vino, premda stara mudrost kaže da je vino najbolje čuvati u podrumu. Ali tko u današnje vrijeme ima podrum? Naravno, problem je ako posjedujete više flaša, pa vam ne stanu sve u frižider. Ne želite iz njega izbaciti sokove i kečap, jer što će vam reći djeca? Zato je najbolje kupiti frižider za vino.

No, o tom više drugom prilikom.

Marlon

Nismo znali da u Istri imamo Marlona Branda, čovjeka zbog kojeg žene padaju u trans, režu žile i rade sve ostalo što se radi kad ste zaljubljeni u nekoga tko vas ne želi.

Taj Marlon zove se Vili a preziva Bassanese i gradonačelnik je Umaga. On je naime, ako slučajno niste ubrali tu informaciju, IDS-ovki Anji Žužić rekao da prema njemu ima nekih ambicija. Izvalio je to Marlon za vrijeme rasprave, što može značiti samo jedno, a to je da je ostao bez argumenata pa je posegnuo za... kako to nazvati... idiotarijom.

Možda bi umaškom šindaku nakon nekoliko mandata bilo dobro da promijeni profesiju i pokuca na vrata Hollywooda. Kažu da nikad nije kasno, pogotovo ako ste toliko neodoljivi kao Vili. Točno ga možemo zamisliti s mitraljezom u ruci kako hara brazilskom prašumom i lovi Predatora. U glavnim ulogama Dwayne "The Rock" Johnson i Marlon "The Fucker" Brando.

Ako je toliko neodoljiv jednoj IDS-ovki, što li je tek s SDP-ovkama? Neslužbeno saznajemo da suze koje su one isplakale za Marlonom ne stanu ni u olimpijski bazen. Na stranačkim okupljanjima ženama (i gejevima) dijele crne vrpce da ih stave preko očiju kada Vili prolazi.

Doista, nije lako biti predmet žudnje, treba čovjeka i shvatiti. Postoje ljudi koji su poludjeli i zbog manjih razloga. I što je onda jedna primjedbica o nekakvoj ambiciji? Pičkin dim.

Koza i rog

Ravnatelj Istarskih domova zdravlja Manuel Runić tvrdi da nije lagao kada je rekao da su sponzori pokrivali troškove blagdanskih domjenaka te ustanove i prije nego je on došao na njeno čelo. Na tu temu je poslao i reagiranje, odnosno demantij. Međutim, iz tog dematija proizlazi upravo da je lagao.

Runić je, podsjetimo, organizirao večeru za svoje zaposlenike u Domu branitelja, koju je platio nepoznati sponzor. S obzirom da je riječ o javnoj ustanovi, bilo bi u redu da se zna o kome se radi, ali on to uporno ne želi reći, a opravdava se tvrdnjom da su sponzori plaćali večere i proteklih godina. Međutim, bivši ravnatelj Ante Ivančić je to demantirao, tvrdeći da su proteklih godina zaposlenici sami sebi plaćali domjenak.

Kada je Istarski.hr, dakle, Runićevu izjavu proglasio za laž, on je reagirao tvrdnjom da je to što Ivančić kaže samo djelomično točno, jer su sponzori, ističe, tri godine pokrivali prijevoz. Osim ako netko nije pojeo autobus, jedino što iz toga možemo zaključiti je da su zaposlenici doista sami plaćali hranu, odnosno da Runić laže.

No da se ne bismo mi ovdje više zamajavali, možda bi bilo najbolje da Runić otkrije tko je bio sponzor večere. Nitko ne kaže da to mora imati veze s činjenicom da je prije nego je postao ravnatelj IDZ-a, radio kao predstavnik farmaceutskih kompanija.

Šta sad

Ne možete bez nje, a ne možete ni s njom. Što je to? Svi vi koji ste pomislili da je žena, sram vas bilo. To je prva hrvatska nogometna liga.

Da, falila nam je ovih mjesec dana koliko je nije bilo, premda rado govorimo da nam ne fali. Da je sve namješteno i korumpirano, da je nogomet loš, suci još gori, a dekor na utakmicama najgori. Pljuvati Prvu HNL uvijek je bilo u modi.

Ali isto tako, uvijek je bilo u modi pratiti utakmice makar na televiziji, navijati barem potiho i u sebi, pregledavati rezultate i nadati se da će onaj vaš klub, koji god to bio, baš ove sezone iznenaditi. A onda jebiga, on iznenadi, ali ne pozitivno.

Da bi stvar bila bolja, čini se da je hrvatska liga zanimljivija nego ikad. Konačno se nazire kraj Dinamovoj dominaciji, Hajduk je praktički već proglašen prvakom, a iz drugog plana prijeti mudra Rijeka. Istra je pri dnu ali je ne dijeli puno ni od gornjeg dijela ljestice. Sve je dakle moguće, samo treba vjerovati. Jedne godine, tko zna, možda se navijačima ispune želje. A ta godina, tko zna, možda je baš 2024.