U Istru je došao barba s bradicom i poučnom pričom za sve
2024.
Uvijek je grad na Silvestrovo krcat, ali ove je godine bio više nego ikad. Lijepo vrijeme, mnoštvo događaja i puno žednih učinili su svoje. Nema sumnje da je bilo veselo i onima koji su ostali kući, ali svakako jest i onima koji nisu.
Ako želite biti među mladima, onda idete na Giardine. Tamo piči narodna muzika, i to nekoliko različitih pjesama odjednom. Koncentacija duša je impresivna. Lakše je naći zrno papra u travnjaku na Drosini nego slobodan stol u Boleru ili Rusticu.
Ako želite "normalnu" muziku, ekipu srednjih godina i mnoštvo znanih lica - onda se motate oko Uliksa. Može unutra, može vani, a može i na Portarati. Sa zvučnika muzika dere jače nego s koncertne bine. DJ Sosa se javlja glasom, ali nitko ne zna gdje se nalazi.
Ako želite gužvu i estradnog prvaka, onda idete na Forum, gdje se skupila sva sila naroda. Ako želite među djecu, onda u Arenu, gdje klizalište i okoliš djeluju monumentalno. Ako želite među starije onda pravac tržnica, gdje možete uloviti kajganu, i piće po povoljnoj cijeni. Ako vam je hladno, toplije je u Kinu Beograd, a ako vam je toplo, hladnije je na Mornaru. Pa buć u more.
A najbolje od svega je što će prije ili kasnije ponoć, što znači da morate izdržati samo još koji sat i onda je sve gotovo. Dan kasnije čeka vas puno hrane i još više mira. I neizbježna rečenica - nek' je i to završilo.
Đir
Čovjek se u povijesti susretao s brojnim dilemama. Odlučivao o sudbini cijelih naroda, svjetskim ratovima i strašnoj pandemiji. Ali malo što se može mjeriti s dilemom s kojom se mnogi susreću na dane Badnjaka i Stare godine, a to je hoće li u dnevni, ili u noćni đir. I mogu li još uvijek izdržati oboje?
Znanstvenici su to objasnili odavno. Nešto se luči u mozgu, dopamin i tako, a slobodna volja je samo iluzija. U biti, već od ranog jutra savršeno je jasno kako ćete se ponašati, samo što toga niste svjesni. Toliko je naime teško prolaziti gradom punim pijanih ljudi, uz muziku koja pršti i glasove koji vrište, i samo proći bez zaustavljanja. Možda pretjerujem, ali onaj tko to može je specijalni slučaj. Ili superman.
I onda, kada podlegnete tom dnevnom điru, kad se prepustite uživanju u kratkom piću iako je još daleko i podne, onda svjesno krećete na put bez povratka. Put je to prema večernjem mamurluku i patetičnom pokušaju da se nekako osposobite, ako je ikako moguće, još i za noćni provod. Kako je to u nekom drugom kontekstu rekao Richard, ali jako će dobro sjesti sada i ovdje, na silu na silu.
Postoje, naravno, i oni koji su u stanju odraditi šesnajst sati u komadu, bez da trepnu ili podignu obrvu, ali to su već majstori zanata. Takvima bi trebalo napraviti spomenike, kao što ih se nekad radilo vojskovođama. Da svjedoče o moći koju imaju, i koja nije ništa drugo nego debelo prokletstvo, premda im svejedno drugi zavide.
2025.
Krenula je nova godina, još je gola ko od majke rođena, istražuje svijet i gleda što se događa.
A glavni događaji ove godine u Puli bi trebali biti sljedeći.
Kao prvo, to su lokalni izbori. Prohujao je mandat Filipa Zoričića i sad se vraćamo u rovove. Odnosno, oni se vraćaju, a mi to pratimo. Kao da su jučer bili izbori u kojima je IDS nakon sto godina samoće nenadano dobio društvo koje ga je smijenilo.
Kao drugo, ove godine bi konačno trebala početi realizacija projekta hotel Valkane. Nakon silnih peripetija to će biti događaj za pamćenje. Gradnja hotela može biti početak jedne nove pulske budućnosti.
Kao treće, očekuje se početak projekta Giardini. Pulski dnevni boravak dobiti će novi kauč, tepih i komode, oličit će se zidovi i prefarbati regali. I usporiti promet, da nam nitko ne prolazi ispred televizora dok gledamo seriju.
Kao četvrto, počet će uređenje kupališta Stoja, koje bi konačno trebalo opravdati onaj pridjev "kultno", koji mu se obično nadjeva.
Kao peto, trebalo bi postati jasno što će biti s Uljanikom. Ima li uopće smisla da se ta firma održava na aparatima, ili je došlo vrijeme za razlaz.
Ok, ovo peto je na dugom štapu, jer dojam je da Uljanik može životariti, ni na nebu ni na zemlji, još cijelo stoljeće, pa i nakon toga. Ali nova godina je vrijeme želja, a Pula možda želi saznati što će biti s "pola grada". Možda.
KFC
U Puli je otvoren KFC, drugi najveći lanac brze hrane na svijetu nakon McDonaldsa. Takvoj hrani jedni ne mogu odoljeti, drugi je pak zovu "američko sranje". I to je u redu, sto ljudi, sto mišljenja.
Ali u vezi KFC-a ima jedna puno bolja priča, a to je njegov osnivač, onaj djedica s naočalama i kozjom bradom, koji se nalazi i na logotipu.
Taj djedica je u opaki biznis ušao kad je imao već 62 godine! Do tada je radio razne poslove, posljednji od kojih je bio mali, nevažni restoran s piletinom, u gradiću veličine Pazina u državi Kentucky.
Shvatio je međutim da bi mogao pokrenuti franšizu, čime je počeo strelovit uspon KFC-a u globalni fenomen koji je, eto, sto godina nakon skromnih početaka, stigao i u pulski Max City. Sa svoje 73 godine djedica je prodao firmu za 2 milijuna dolara, što bi u današnje vrijeme bilo oko 20. Ostalo je povijest.
Sjetite se toga kada ovih dana budete probavali Kentucky piletinu. Sjetite se da nikad nije kasno.
Mek
A kada je riječ o brzoj hrani, kralj svemira je ipak McDonald's, legendarni Mek, Mekić, ili kako bi to u Zagrebu rekli, Megić.
Teško je zamisliti da postoji neka radnja koju svi toliko pljuju, ali svejedno tamo odlaze. Ne pamtim dan da sam došao u Mek a da nije bilo barem 50 ljudi. Ako se zbroje i oni s "drive ina", onda i puno više.
McDonald's je zapravo vrhunski restoran ako želite nešto brzo, jednostavno i ukusno. Nešto što će vas, barem na par minuta, usrećiti kao da ste dobili na lotu. O nutritivnim kvalitetama, naravno, nećemo, ali one nisu ni važne ako su odlasci u Mek relativno rijetki, a ostali obroci pomnije probrani.
Mek je bio jedan od rijetkih restorana koji je u Puli radio 1. siječnja. I bio je krcat, jer su se mnogi odlučili na Cheese Deluxe ili Big Tasty umjesto na odojka i sarmu. I tko ih može kriviti? Svatko ima svoje gušte.
A sad je bilo dosta gušta, idemo na dijetu i u teretanu. Izdržat ćemo sve tamo do petnaestog, i to siječnja.
Sretna nova godina.