Kako je Monica ušutkala Valtera, iako joj je šef u stranci

Autobus

Nakon teške muke izglasan je pulski rebalans. Ali prilično je jasno da se vladajuća koalicija raspala. Djeluje to kao nogometna momčad u kojoj je pola igrača već potpisalo za druge klubove, ali moraju odraditi sezonu do kraja.

Zlatna lopta ovaj put ide Monici Derocchi. Mlada IDS-ovka i potpredsjednica Vijeća dobro je vodila sjednicu, usprkos manjku iskustva. Bilo je zanimljivo vidjeti kako u nekoliko navrata pokušava ušutkati svog stranačkog šefa Valtera Boljunčića. Na koncu je i uspjela.

Mlad je i Juraj Kovačević iz HDZ-a, koji govori kao u streljani. Valjda pokušava oboriti rekord izgovorenih riječi u minuti. Možda bi bilo bolje da malo uspori.

Spomenimo i Selmu s Nezavisne liste Filipa Zoričića, koja je pokušala objasniti da se čovjek zajebe i kad renovira kupatilo, pa kamoli neće kad renovira grad. Trebalo je to opravdati Zoričića, ali nije uspjelo. Kada budu renovirali kupatila u gradskoj palači, neka ne traže savjet od Selme.

Rebalans je izglasan, ali je balans nestao. Kreće sezona lova. Dobro je rekao Vuković iz Možemo da bivši partneri Zoričića sada žele baciti pod autobus. Rastave braka nikad nisu ugodne. Odmorimo se malo za blagdane, pa kreće cirkus.

Diskete

Poanta kritike Filipa Zoričića, smatra oporba, jest da u tri i pol godine, uskoro će četiri, nije napravio dovoljno, odnosno nije napravio ništa. Očito je da će to biti lajtmotiv izborne kampanje koji će se ponavljati sljedećih šest mjeseci.

Naravno, on i njegovi tvrde da je napravio puno, i udario temelje da u sljedeće četiri godine napravi još više. Da je pola mandata oslobađao Grad IDS-ove ostavštine, a drugu polovicu izbjegavao Možemova podmetanja.

Istina je vjerojatno negdje u sredini. Činjenica je da su svi veći projekti još uvijek u fazi diskete. Gledamo ih na vizualizacijama i divimo se kako će sjajno izgledati, ali o rokovima nemamo pojma.

Ali IDS i Možemo baš i nisu manekeni za projekte. Stranka kojoj Kandlerova nakon 30 godina izgleda kao predgrađe u Alepu, možda ne bi trebala govoriti o tome. Ili govoriti uopće. A što tek reći za Možemo? Oni su svoj imidž izgradili na rušenju projekata, pa je neobično da kritiziraju Zoričića jer ništa nije izgradio.

HDZ i SDP pak imaju tu ludu poziciju da su podržavali gradonačelnika, ali sada moraju tvrditi da je najgori na svijetu. Potrebna je prava mala PR majstorija da se to objasni biračima.

Stoga je Pula u iščekivanju petog ili šestog kandidata, ovisno o tome hoće li Zoričić uopće na izbore. Za sada imamo samo nagađanja. Nadamo se da će uskoro biti i nešto konkretno.

Lažni profil

Možda je prošlo ispod radara da je ovaj tjedan netko napravio lažni Facebook profil Filipa Zoričića. Pravi Zoričić je to brzo uočio pa je priča završena, ali ostao je pelin u ustima. Gorak kao rovinjski, a ne sladak kao Antique.

Ako ima neka vrsta koju osobno ne podnosim, to su Facebook teroristi. Mislim da je to najniži oblik postojanja na planetu Zemlja, ispod amebe i papučice. Broj jedan - anonimni su, broj dva - svijet gledaju samo negativno, i broj tri - lažu. Može li gore? Ne može.

Zamišljam ih kao ljude bremenite frustracijama, šćućurene negdje u svojim stanovima, pune otrova i pogrešne energije. Ili pak kao uspješne i ostvarene pojedince, koji koriste "stražnje kanale" za neke vlastite koristi. Jedna od te dvije krajnosti mora biti u pitanju, a zajediničko im je da su kukavice.

Vino

Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču je lijepo mjesto. Stara ali dobro očuvana zgrada, parkiralište, vinogradi, maslinici. I najbolje od svega, zanimljivi projekti.

S obzirom da su poljoprivreda i turizam zaštitni znakovi Istre, mjesto kojem je to posao mora biti važno. Bio sam tamo nedavno i čini mi se da tako i jest.

Ne pišem ovo zato što su me najeli i napili. Časna pionirska. Predstavljena je nova metoda proizvodnje vina, koja čini da zlatna tekućina (a i crna također) bude još bolja. Neću sada ulaziti u detalje, bilo je neki dan na Istarskom pa ste mogli čitati.

Uglavnom, ovdje svečano objavljujem da još nisam naučio kako se degustiraju vina. Jednom davno na Rabu, bio sam na predstavljanju Badelove lepeze proizvoda i nije mi bilo jasno zašto svi uzimaju samo gutljaj, a ostalo proljevaju. Ja sam pio sve. Kako je to završilo, bolje ne spominjati.

I eto, neki dan u Poreču, ista slika. I prilika. Srećom, količine su bile manje, pa je sve to skupa malo sretnije prošlo. Šteta proljevati dobro vino, a toliko su se namučili da ga naprave.

Meso

A gdje ima vina, ima i mesa. U Pazinu je promovirana prva generacija senzorskih sudaca za meso. Ili u prijevodu, sommeliera za meso. Ili u prijevodu prijevoda, stručnjaka za okuse mesa. Možda je najbolje reći - ljudi koji će okolo jesti za badava. Dakle, nešto kao novinari.

Takve vratolomije, da nam trebaju sommelieri za meso, iz tko zna kojeg razloga, živi su dokaz da je naše društvo postalo bogato. Imamo dovoljno čak i mesa, pa sada želimo vidjeti kakvog je okusa. Ali nećemo ga staviti u usta i kušati, nego ćemo nekoga platiti da nam kaže.

Ne treba čuditi da se premijera odigrava u Istri. Ovo je regija najvećih bonkulovića. Već vidim grupu mladeži kako uz teran i sir sa vlascem raspravlja o mesnim aromama. Premda sam siguran da je najbolje meso, barem kad su naresci u pitanju, nešto sjevernije.

Slijedi nam Božić, što znači da će se jesti patka, odnosno pura, i ona besmislenost zvana mlinci. Ne treba biti stručnjak da bi se znalo kako patka baš i nije neko meso. Suho, krto, tvrdo. To jedu samo bilderi zbog proteina.

Tradicija nas puno više voli za Novo lito, kada predviđa prase. Tu su i sarme, može junetina, može svinjetina. Pile ćemo pohati, a pršut narezati na debele komade.