Za pulske semafore treba vam šator, i drva za ogrijev

Proračun

Mučne scene na sjednici pulskog Vijeća u ponedjeljak.

Za početak, predsjednica je izgubljena u svemiru. Netko će reći da nije u redu tako cipelariti (tekstovima) gospođu u godinama, ali riječ je o osobi koja obnaša vrlo ozbiljnu dužnost i o čijim glasovima ovisi vrlo ozbiljan grad.

Marija Marković Nikolovski ne zna zbrojiti (ni pročitati s ekrana) koliko je glasova "za" a koliko "protiv", kao ni koliko ih je, za početak, uopće potrebno da se nešto izglasa. Njezino imenovanje, sjetimo se, bilo je plod kompromisa s ciljem da se očuva većina u Vijeću. Tako je nastala čudnovata koalicija, što je u redu, ali nije u redu da se Vijeće vodi toliko traljavo. Za predsjednika Vijeća su jednostavno trebali staviti nekoga drugoga.

Predsjednica Vijeća je uporno mislila da je rebalans proračuna izglasan, i to u vrijeme kad su svi ostali vijećnici, gradonačelnik, zamjenici, pročelnici, stručne službe, novinari, portiri i konobari iz Cvajnera već znali da nije. To njeno čuđenje u svijetu, nimalo pjesničko, jedan je od simbola Zoričičevog (prvog) mandata.

A i gradonačelnik je unio svoju dozu čuđenja. Njemu nije jasno kako to da je opozicija glasala protiv njegovih odluka! Pa zato se i zove opozicija, da glasa kontra vlasti. To joj je posao.

Pravo je pitanje gdje su bili Siniša Gordić (SDP) i Juraj Kovačević (HDZ), zbog kojih je pao rebalans. Kovačević ponedjeljcima posjećuje kviz u La Resistanceu, ali čini mi se da ga ovaj put nije bilo.

Zna li se šta?

Semafor

Osim Pula parkinga i Pula prometa, u Puli bi trebalo osnovati i gradsku tvrtku Pula semafor.

Svi smo već čuli da se u ovom gradu nalaze najopasnija raskrižja u Europi. To su ona između Zagrebačke i Stankovićeve i Zagrebačke i Rakovčeve, gdje svakih par dana imamo prometni udes. Srećom, uglavnom bez težih posljedica.

Neki se kunu da je razlog taj što svi semafori na tim raskrižjima (molimo koristiti pravu hrvatsku riječ, a ne srpsku raskršća) istovremeno pokazuju zeleno svjetlo. Dakle, voziš sve po propisima i onda se zabiješ u onog iz drugog smjera jer je i njemu zeleno! Naravno, službe su više puta otklonile tu mogućnost kao puko naklapanje, ali predaja o pulskim semaforima ne prestaje.

Drugi veliki problem (premda ipak nešto manji od prvog) je taj što crveno za pješake ponekad traje vječnost. Neki dan, tamo preko puta Županije, na onom semaforu ispod FET-a, grupa studenata luduje od čekanja. Zanimljivo je da su uvijek najviše nestrpljivi oni koji imaju najviše vremena - studenti i penzioneri. Oni ostali, koji su bili studenti a tek će postati penzioneri, imaju najviše strpljenja.

Što bi tek rekli jadni studoši da im je faks sto metara niže, kod robne kuće i policije? Ako tamo stignete na semafor u krivo vrijeme, možete slobodno podignuti šator. Čovjek stigne zapaliti drva, odrijemati, pojesti sendvič i ponoviti gradivo dok se ne upali zeleno.

Nika

Prošlih dana napravio sam jedno spontano istraživanje. Na više mjesta i različitim ljudima govorio sam da u petak (to je bilo jučer) u Puli nastupa Nika Turković. Sve i jedan sugovornik imao je istu reakciju: Tko je Nika Turković?

S obzirom da i ja sam vrlo minimalno pratim hrvatsku estradu, ali znam tko je Nika Turković, mogao sam doći do samo jednog zaključka: Nika Turković je slabo poznata glazbena zvijezda.

Kako je bilo sinoć na Portarati - ne znam, jer ovo pišem ranije. Ali prepostavljam da Nika Turković nije privukla previše publike. Jednako kao ni Livio Morosin prije nje, Rambo Amadeus prije njega i posebno Jelusick prije njega.

Tko se dosjetio da okorjeli metalci otvore adventski program u Puli, trebalo bi ga poslati na promatranje. Kad je u nedjelju 1. prosinca s bine zapuhnuo onaj željezni sound, jedino što ste mogli je pobjeći glavom bez obzira. To jednostavno nije muzika za široke mase, a pogotovo ne za božićne sajmove.

Sad bih mogao slično pisati o Rambu i Liviju, ali shvatili ste poantu. Svaka njima čast, ali to nisu izvođači koji će privući veliki broj ljudi i napraviti atmosferu ni na plus 30, a kamoli oko nule. Osim toga, to su pjevači koji privlače (pra)staru publiku, one od 50, 60 na gore. Nije mi jasno kako ekipi koja odlučuje o izvođačima to nije jasno. Kako im nije jasno da su se vremena promijenila, da više nismo u devedesetima?

Ako pogledamo što slijedi, tamo do 28. prosinca kada dolazi Urban, program je uglavnom za naše bake. Ljudi srednjih godina možda će ostati 5 minuta, a mladi neće na Portaratu ni greškom.

Ombolino

Svrbe vas euri, a ne znate kako ih potrošiti? Evo jedan dobar prijedlog. Kupite si ombolino.

Što je ombolino? Hemburger koji umjesto pljeskavice sadrži dva komada fino pečenog, lijepo narezanog i vrlo ukusnog ombola. Uz njega u pecivo dođe umak od sira, grana padano i rukola. Ili se kaže rikola?

Kako god se kaže, ombolino je zakon. Imate ga na pulskom adventu po osam eura. Cijeli euro manje nego Dubai fritule, koje su živi šećer. Ombolino je obrok za sportaše. Proteini, masti, ugljikohidrati.

Nakon toga uraditi 10 sklekova, 10 trbušnjaka i 10 čučnjeva. Potom tri Zdravomarije, pet Očenaša i jednu Po šumama i gorama. Potom možete u krevet.

Preporučuje dr. Oetker.

Rast

Ovog prosinca u Puli sve raste.

Dobili smo veću Emmezettu, veći Metro i veće klizalište.