Vitezovi Orijenta u pulskom lokalu u sitni sat
Kampanja
Počela je kampanja za lokalne izbore 2025. Prvi je kandidaturu istaknuo Peđa Grbin, koji je prošle subote na tržnici rekao da je Pula "grad slučaj". Ne znam tko mu je smislio tu parolu, možda i on sam, ali meni djeluje pomalo ofucano.
Pula je grad slučaj, kaže Peđa, zato što se ništa ne radi, a ono malo radnika koji bi htjeli nešto raditi odlaze iz gradske uprave. Pare u proračunu ostaju neiskorištene, grad stoji u mjestu. Čak nam je i Medulin postao uzor.
Kao glavne projekte najavljuje vrtiće, dom za starije i peglanje cesta. To je super, ali nije baš originalno. Možda ja politiku pogrešno shvaćam, ali meni je najvažnija vizija. Nešto veliko, upečatljivo, novo, kreativno, što će promijeniti grad. Na bolje, naravno. Ravnanje cesta i gradnja vrtića je abeceda lokalne politike, potrebne su nam složene rečenice.
No dobro, doista je rano. Do izbora je šest mjeseci.
Dolamice
Koliko god sam puta to vidio, ne propušta me iznenaditi stranačka pokornost. Mislim na one djevojke i mladiće u crvenim jaketama, koji su paradirali oko Peđe. SDP i HDZ se od ostatka zemlje još uvijek razlikuju po tim običajima, s razlikom da ovi drugi nose plave. Ostale stranke, koliko mi je poznato, nemaju dolamice.
Neki kažu da je to zato što su dvije velike stranke zapravo dva oka nekadašnje Partije. A Partija je voljela uniforme, na primjer kute u školama. Ja lično nikad ne bih to odjenuo, a nisam baš neki karakter. Na svašta me se može nagovoriti. Onda znate koliko je sati.
Peđa je nosio svoju casual crvenu jaknu, a imali su i šator. Naravski, crvene boje. Zabavno je gledati tu mladež kako su ponosni u svojim kabanicama. Dajem 100 eura da će pola od njih u srednjim godinama glasati za HDZ.
Starija ekipa ne jebe dres kod. Belas je u smeđoj jakni, a Gordić u plavom. On možda već sada glasa za HDZ. Sanja je pak došla u tamnozelenom, kao da će na Kursk. Dobio sam i Peđin letak koji sam ostavio kasnije u Uliksu. Eto, i ja sam u kampanji.
Sjećam se da sam jednom došao na sjednicu Vijeća Grada Bakra sa SDP-ovom kemijskom. Sve bi bilo u redu da Bakar nije teška utvrda HDZ-a. Pokušavao sam pisati onako da obujmim cijelu pisaljku. Da se vidi crvena boja, ali ne i ona slova. Naravno da su me skužili. Trebalo je taj dan i otići iz Bakra.
Fićo
A na "grad slučaj" odgovorio je Zoričić. Dakle, počelo je. Ako se i on bude kandididao, što bi (valjda) trebalo biti izvjesno, to je ono što ćemo gledati. Fićo kontra Pežoa.
Kaže Filip da se Peđa želi vratiti u Pulu jer ga nigdje drugdje ne žele. Da je već pokušao biti gradonačelnik i nije uspio. Da se iz Zagreba ne vidi dobro što se ovdje događa.
Sudar Zoričić - Grbin mogao bi biti zanimljiv. Prvi je više u Puli ali je karakterom pravi Dalmatinac. Borben, zajeban, rječit. A ima i onaj splitski šarm. Drugi je više u Zagrebu ali je pravi Istrijan. Pristojan, staložen, pouzdan, premda malo dosadan.
Kad i ako se u ovu bitku uključi Dušica Radojčić, koja je kombinacija njih dvojice, to bi mogla postati prava zabava. Barem za nas koji imamo tu (ne)sreću da nam je praćenje politike - posao.
Neda
U Medulinu za Advent Neda Ukraden! Moram priznati da me iznenadio kad sam neki dan na pressici vidio njezino ime i prezime na plakatu. Očekivao sam da Medulinci neće pripustiti narodnjake u svoj sokak.
E sad, netko će reći da Neda Ukraden nije narodnjak. Nemam pojma, možda tehnički i nije, ali znam da njezinu glazbu sluša ista ona publika koja sluša Desingericu. I da ne bi bilo zabune, nemam ništa protiv Nede Ukraden. Dapače, mislim da će to biti sjajna zabava i da je potez Općine Medulin za pohvalu. Ono što je sigurno je da neće faliti publike, naročito mlade.
Bilo bi zanimljivo vidjeti što na ovu temu kaže Filip Zoričić, najveći ekspert za narodnjake u ovom dijelu Europe. Spada li Neda Ukraden u onu vrstu cajki koje se uklapaju u Mediteran, ili u onu koje se ne uklapaju? Mislim da zapravo nikog nije ni briga. Ili kako bi ona sama rekla: Nisam ti ja baš bilo ko...
Na Balkanu
A kad se već spominje Neda Ukraden, moramo se sjetiti i njezinog stiha "Na Balkanu nema mira ni tišine a ni sna". Ono što je Azrin Balkan bio za generaciju rođenu 70-ih i 80-ih, to je Nedin Balkan za one iz 90-ih i kasnije. To je smjer u kojem je otišla glazba, pa kome drago, kome krivo.
Zatekao sam se nedavno u pulskoj Stelli u sitne sate. Vitezovi Orijenta pucali su na sve strane. Pardon, hitovi Orijenta. Taman kad sam pomislio da mi tamo nije mjesto, s obzirom na godine i glazbu, uočih župana Miletića nekoliko stolova dalje. Odmah mi je bilo lakše.
Mi u Istri zapravo nemamo pojma kakve vođe imamo. Bivši župan se pretvorio u Gandalfa, a sadašnji je na putu da postane Luke Skywalker. Nedostaje mu još samo onaj svjetlosni mač.
I tako ja razmišljam o glupostima kad zaori Nedina "Da se nađemo na pola putaaaa". Noge skakuću, ruka tare po stolu, traži piće, a sve već popijeno. Onda se naručuje još, iako nikom nije jasno zašto. Kako vrijeme ide, tako kreće omaglica. U pozadini objašnjenje - "Sve je kriva viljamovka rakijaaaa".
I sve je to u redu, podnošljivo. Samo kad kreneš doma da ne bude "Zora jeeee, svanulaaaa".