Istarska sestra jaše oko vrata, a halteri se skidaju zubima

03.02.2024 - 06:30
Istarska sestra jaše oko vrata, a halteri se skidaju zubima

Kriminalci 

Impresivna je količina netočnih podataka koje je zastupnica Radničke fronte Katarina Peović izrekla u Saboru na temu igrališta Valkane. Ali baš impresivna. Srećom, kada je riječ o temi koju mi kao lokalci dobro poznajemo, barem nas ne može prevariti. 

Katarina se osvrnula i na ovaj portal, optuživši ga (ako smo dobro shvatili) za "spregu s kapitalom", samo zato što smo objavili drugu stranu priče, odnosno što su sve famozni aktivisti radili na Valkanama. Dakle, po njezinom poimanju, mediji bi trebali iz dana u dan prenositi što kažu aktivisti i smatrati da je to jedina istina. Ako ćemo propitivati metode kojima se aktivisti služe, onda smo lažljivci i plaćenici.

Takvo poimanje svijeta zapravo je u skladu s radikalno lijevim idejama. Oni su toliko uvjereni da su u pravu da svatko tko razmišlja drugačije ne može biti ništa drugo nego kriminalac. Ali to je već njihov problem, i onih što još uvijek glasaju za takve.

Gle čuda

Teško se sjetiti kada se šablonska novinarska doskočica "gle čuda" mogla bolje primijeniti nego u ovom slučaju. Pulski Možemo predstavio je neki dan svoje kandidate za mjesne izbore, a tamo je govorila i Ivana Nataša Turković, jedna od glavnih aktivistica Inicijative za Lungomare.

Sjetit ćemo se da su članovi te Inicijative u više navrata isticali da su nezavisni, jednako kao što se i Možemo na njih osvrtalo kao na "slučajnu grupu građana", koji nemaju veze s politikom. 

I sada, eto, ispada da je jedna od top tri osobe te Inicijative zapravo fetiva možemovka. Gle čuda.

Mačograd

Kako se stvari razvijaju, Umag je postao pravi mačograd. Možda bismo ga trebali kandidirati za najjebeniji grad u Europi, skupa s Londonom, Beogradom i Frankfurtom na Majni. 

Nakon što je gradonačelnik Vili Bassanese u eter izbacio aluziju o svojoj neodoljivosti, ovaj tjedan saznajemo da Umag nema samo mačo šindaka, nego i mačo doktora. Liječnik obiteljske medicine Daniel Ferlin toliko je opsjednut ženskim nogama, minicama i pojasom nevinosti, da je taj svoj fetiš objelodanio u mailu poslanom na brojne adrese.

Riječ je bila o pozivu na dernek Istarskih domova zdravlja, u vrijeme kada je Ferlin tamo bio zamjenik ravnatelja. Je li riječ samo o šali, premda pomalo neslanoj? Pa vjerojatno jest. Možemo reći da je autor plesao po rubu onoga što se smatra dozvoljenim, premda su ti kriteriji u današnje vrijeme prilično drugačiji nego prije 10 ili 20 godina. 

Ono što je puno zanimljivije jest - kako je tulum prošao? Je li koja sestra (medicinska) zajahala Ferlinu oko vrata? Jesu li se halteri skidali zubima i ljubili nožni prsti? Je li te lude noći u Vabrigi padao pojas nevinosti usprkos bračnim zavjetima? Ima li neki mail koji opisuje tko je s kim išao kući i u koje doba noći?

Nažalost, bojim se da to nikad nećemo saznati. 

Mamurluk

Dakle, prvo je Manuel Runić rekao da su Istarski domovi zdravlja u vrijeme Ante Ivančića kupovali ženama Tommy Hilfiger torbice i štikle. Potom je Ivančić, koji je sada u penziji, rekao da su to bile poslovne torbe, a ne torbice, a o štiklama nema pojma. 

Je li u redu da se na račun IDZ-a djelatnicima kupuju torbe, pa makar i poslovne, to neka svatko procijeni za sebe. Na primjer, što ako se torbe koriste i privatno, na makijatu, ili je Ivančić to kontrolirao? Možda je u svaku torbu postavio GPS? Je li ovo cjepidlačenje? Vjerojatno jest, a možda i nije. 

No lako za torbe, što ćemo sa štiklama? Runić je nestao sa pressice nakon što je iznio niz optužbi i sa sobom pokupio mac papira koji je stajao ispred njega. Tamo su, navodno, bili dokazi da je sve kako on kaže. Međutim, dokaze (osim Runića, valjda) nitko nije vidio. Šteta, jer da je dokazao da su štikle kupljene, možda bi Ivančić rekao da je i to bilo u poslovne svrhe. Imaš mladog doktora koji se nećka hoće li doći raditi u IDZ ili neće, i onda mu na razgovor dođe riba u novim štiklama. Više se ne nećka.

Kaže Ivančić da je Runić taj koji je seksist jer je napisao da su od IDZ-a žene dobile torbice, ali ne da su i muški dobili torbice. Mi se ne možemo ne zapitati kakvi su to muški koji nose torbice. Jesu li možda dobili i štikle? Kaže Runić da je jedna doktorica dobila zubarsku stolicu koju IDZ servisira. Jedino što nije otkrio je tko koga servisira. Sa štiklama i bez. 

Uglavnom, oko IDZ-a je sve manje jasno tko pije, a tko plaća. Jedino što je jasno je tko ima mamurluk. To smo mi koji pratimo slučaj. 

Dođite

Osim kao putokaz za lokalne, mjesni izbori nemaju drugu svrhu. Može tvrditi tko što hoće, ali to je tako. Mjesni odbori upravljaju minornim novcem i sve što oni mogu napraviti je staviti klupicu ili ležećeg policajca. A i to im probija proračun.

U zemlji u kojoj imamo tri razine vlasti, kao da nas je sto milijuna, mjesni odbori su vunena kapa na plus 30. Ali oni postoje da bi se stvarao privid sudjelovanja građana u odlučivanju. Važnost tog oblika politike najbolje su opisale legendarne Mućke u epizodi u kojoj Rodney postane predsjednik lokalnog savjeta, pa ostane sam u vijećnici jer su druga dva člana otišla na pivo.

Ali Rodney je svejedno sretan jer je postao predsjednik nečega, pa makar to ne zanimalo nikoga. Takvih Rodneya bit će uskoro i u Puli, gdje se mjesni izbori održavaju 18. veljače. 

Strankama oni dobro dođu da protresu redove, kao što protresamo hlače prije pranja da vidimo hoće li iz njih nešto ispasti. S obzirom da su prošli put mjesni izbori najavili njihov sunovrat, IDS ih ove godine doživljava kao atomski rat. Naslikavaju se i pripremaju, kao da se kandidiraju za američki Senat.

Izbori nisu samo u Puli, izbori su i u Rovinjskom Selu. I tamo sudjeluje IDS, ali kao jedini na listi. Svejedno, pozivaju građane da dođu i glasaju i podastiru svoja obećanja. Podsjeća to na demokraciju u Jugoslaviji, kada su na izborima sudjelovali Narodna fronta i bezimena kutija. Razlika je što je ovaj put kutija jedna, a zove se besmislena.    

Tweet