U Puli se osniva FBI! Neki kažu - konačno

FBI

U Puli se osniva Gastro policija. Još se dvoji oko točnog naziva, ali trenutni favorit je FBI. Food Bureau of Istria. 

Razlog je jasan, kvaliteta hrane počela se srozavati. Iz jednog restorana na pulskom Forumu, tvrde stručnjaci, mačke bježe glavom bez obzira. Rižu tamo kuhaju al diarrente, a Bolonjez po receptu od Pirellija. Pomfrit su spekli u vrijeme kad je Ranković izbačen iz Partije i još ga ima. 

Agenti Gastro policije zadužit će značke, pirune i noževe, a nosit će maskirne uniforme prošarane bojama špalete. Na šapki će im gravirati metalne tartufe, a činovi će se razlikovati po broju maslina na reveru. Župan će biti vrhovni zapovjednik i sukreator gastro politike. 

Zadatak će im biti da obilaze restorane i procjenjuju kvalitetu hrane. Ako na kutiji piše da se bucatini kuhaju 11 minuta, onda ne može 12. Poznati istarski specijalitet, ćevapi na ćumur s pavlakom i malo kačkavalja, mora biti pečen onako kako su to naše none delale.

Tko ne udovolji kriterijima neće samo biti zatvoren, nego obješen na Forumu za onu golemu kuglu dva dana prije Božića. Kad padne na tlo raja će mu presuditi.

Portorož

Još jedna statistika je pokazala da je Istra hrvatska prijestolnica droge. Najbolji smo u turizmu, vinu, maslinama, pršutu i kokainu. Svakako i u ostalim opijatima. 

E sad, zašto je to tako, time nek se bavi neki pametniji novinar. Autor crtica radije se potrudio dokučiti kako ovo prokletstvo najbolje iskoristiti. Ipak su Istrijani prije svega ovisni o biznisu.

U principu, zaključak je da ne treba previše čenđati strategiju. Ekipa koja pobjeđuje se ne mijenja, staro je pravilo. Ili kako se to narodski kaže, kotač je već izmišljen. Treba samo prilagoditi stvari. 

Na primjer, središnja manifestacija može se zvati NarkIstra. Žatika je spremna, štandovi su tamo, župan prereže vrpcu, dileri izlože robu. Na ulazu uzmeš novčarku od dolar, smotuljaš i isprobavaš.

Ljeti se mogu organizirati škole soljenja cracka. Ako netko ne zna, nonići će mu pokazati kako se to radi, a nonice mogu dodavati brašno. Nakon ljeta slijede Jesen u špunti i Vikendi žutog praha. Tu negdje pada i Internacionalni sajam šuta, najveća manifestacija odavde do Ekvadora.

Srpanj je rezerviran za Pulski fumski festival, a kolovoz za Medeljinsku noć. Među mladima bi bila posebno popularna ona Sa speedom u Europu, a među starima Opijum u mojoj čaši. Turistička zajednica može dijeliti nagrade za one koji uzgoje najzeleniju travu, a gradovi i općine za "obnovljive izvore energije". Kao kruna svega, naravno, pred novu godinu dođe jedna Bila noć.  

Sve je moguće, ali treba biti poduzetan. Ovo su samo neke fiks ideje. 

Srbi

Video anketa koju je proveo jedan srpski portal među mladima u Beogradu pokazala je da Srbi novih generacija dobro znaju za Pulu. Pitanje je naime bilo da nabroje pet hrvatskih gradova i svi redom su spomenuli najveći grad Istre, iako je on tek deveti po veličini. To nije uspjelo niti jednom drugom gradu osim Zagrebu, pa čak ni Splitu.

E sad, zašto je Pula toliko poznata u Srbiji? Je li to zbog Arene, filmskog festivala, turizma? Možda zbog Brijuna, Atomskog skloništa, KUD Idijota? Zbog prilike za sezonski rad i dobru zaradu u okruženju normalnih ljudi koji ne briju na nacionalizam? 

Bilo kako bilo, ajmo nabrojati pet gradova u Srbiji. 

Beograd, Novi Sad, Leskovac, Vranje, Kragujevac. 

Beograd svi znamo, naravno. Novi Sad također. Tko nije bio, neka ide odmah. 

Leskovac poznajemo po hrani, roštilju, ćevapima. Vranje... pa sad, nemam pojma. Vjerojatno mi je taj grad pao na pamet jer dosta ljudi iz Vranja radi u Puli. I na koncu Kragujevac, grad auto industrije. 

Treba spomenuti i Niš, odakle je legendarni Radnički iz Niša (a nego odakle). Svakako na pamet pada i Priština, ali to je politički osjetljiv teren i bolje je na njega ne zalaziti. 

Bio sam jedom i u Subotici, lijepom gradu mađarske arhitekture (tako se to meni čini), koju pamtim po Spartaku što se svake godine borio za ostanak u ligi. Postoji i Zrenjanin, odakle također znam neke ljude koji su došli ovamo. 

Ako je logika ista - Srbi znaju Pulu ili po nogometu, ili po hrani, ili po ljudima. A po nogometu i hrani - ne sigurno.

Hotel

A kada je riječ o Srbima, moramo spomenuti (još jednom) i hotel Valkane. 

U ponedjeljak će pred pulske vijećnike doći odluka o gradnji pristupnog puta za taj ključni objekt po turističku budućnost Pule. Hoćemo li konačno krenuti prema kvalitetnijem turizmu i bogatijim gostima, kao što to čine Poreč i Rovinj, ili ćemo stajati uvijek na istom mjestu?

Argumenti koji će se čuti u vijeću unaprijed su poznati. Dušica Radojčić će pričati o betonizaciji, uništenju obale i pogodovanju investitorima. Tvrdit će da se "rastače obiteljsko srebro" i rastjeruje Puljane iz Pule. Ako si da oduška, mogla bi govoriti i o kriminalcima.

Zagovornici hotela će govoriti o projektu koji će unaprijediti ponudu i izgled Pule, oplemeniti zapušteni i popišani kamenolom i otvoriti brojna radna mjesta. Istovremeno, dodat će, Puljanima nitko neće oduzeti ni pedalj zemlje po kojoj trenutačno imaju pravo tabanati.

Poodavno nije tajna da je autor ovih crtica veliki zagovornik hotela, ali pitanje je tko to u vijeću jest? Ako ćemo suditi po dosadašnjem ponašanju, izglasavanje pristupnog puta ne bi smjelo doći u pitanje. Ali politika je, znate već, ona brižna žena koja je prisiljena prodavati svoje tijelo za novac. Stoga jedva čekamo ponedjeljak i glasanje. Ovo je možda i posljednja prepreka koja hotelu stoji na putu. Ako ga sad zaustavi, Pula nije ni zaslužila da ide naprijed. 

Homo si leć

Pojavilo se negodovanje zbog toga što su prošle nedjelje poradi porečkog Ironmana bile zatvorene neke prometnice. Čak je i legendarni Istramet pustio kritiku u eter, napisavši na Facebook "Najbolje da svi mi Istrijani prodamo automobile i da nam ceste postanu trajno biciklističke staze."

E sad, uz sav trud moram priznati da ovo ne razumijem. Pogotovo kad se radi o Poreču.

Jer iako cijela Istra (jako dobro) živi od turizma, Poreč je možda ipak njegov simbol, čak i više nego Rovinj. Ako uzmemo da je Rovinj stari turistički as, Poreč je moderni guest-ville koji je na pogon turizma dogurao do jednog od najbogatijih gradova u Hrvatskoj.

I zato pobuna zbog toga što je nekoliko sati bilo koja cesta zatvorena, naravno u svrhu turizma, zvuči smisleno kao da se Nijemci bune zbog velike gužve oko salona BMW-a. 

Sjetih se riječkog maratona kojeg su, ako se ne varam, legende Novog lista Vlado Jugo i Orlando Rivetti nazvali "Homo si teć". U Poreču, eto, čim završi ljetna berba, netko bi pokrenuo maraton "Homo si leć". 

A to nije u redu.