Porinut je dok, ostao je holiday
Porez
Uvodi se porez na nekretnine koji je usmjeren prije svega na iznajmljivače apartmana. Istovremeno se povećavaju paušali koje će ti isti iznajmljivači plaćati po ležaju, a uvode se i paušali na pomoćne ležajeve.
Imam puno prijatelja i poznanika koji se bave apartmanima i želim im sve najbolje u poslu (i svemu drugome). Moram međutim napisati - konačno. Porezna promaja za iznajmljivače, koja vlada već desetljećima, bila je jedna od najvećih nepravdi u Hrvatskoj. A u zemlji bremenitoj nepravdama to nije mala stvar.
I s ovim povećanjima iznajmljivači će plaćati desetak posto poreza, što je još uvijek malo, s obzirom da je porez na dohodak znatno veći. Nemojmo se zavaravati, u ovoj zemlji se živi ili od rada, ili od apartmana. Zato je vrlo nepošteno da se rad oporezuje 20 ili 30 posto, a apartmani 2 ili 3, kao do sada.
A od poreza se financiraju bolnice, škole, ceste, policija, vatrogasci i još mnogo toga. Pitao bih one koji uporno žele plaćati manje poreza - zašto njihova djeca idu u školu? Zašto se voze cestama? Zašto očekuju da će netko doći gasiti požar, ako im se taj isti apartman zapali?
Nemojmo biti sebični. Zbog novih davanja prosječan iznajmljivač neće zaraditi 15 nego 13,5 tisuća eura po sezoni. I to su oni mali. Oni veći će istrpiti pad sa 30 na 27 tisuća, ili s 50 na 45.
Teško da je to katastrofa.
Dok
U Uljaniku je porinut dok. Bilo je to prvo porinuće nakon 2017. U međuvremenu je firma propala i osnovana je nova koja radi već godinama. Odnosno, navodno radi.
S obzirom da im je ovaj dok bio prvi posao koji su završili, pitanje je što su radili do sada. I jesu li išta. Neslužbene informacije koje stižu iza zida govore da baš i nisu.
Naravno, to je tema koju se u Puli ne smije dirati. Ne samo u Puli nego i u Rijeci i svugdje gdje su postojala (ili još uvijek postoje) brodogradilišta.
Tvornice brodova u Hrvatskoj imaju mitski status. Do te mjere da im je apsolutno sve dozvoljeno. One mogu i ne moraju raditi, ali moraju postojati. Ako im fali novca dat će država. Ako ih se želi gasiti, i to iz sasvim opravdanih razloga - jer ne rade ili rade s minusom - narod će popizditi.
Kada je pisao Carevo novo ruho, Hans Christian Andersen nije ni sanjao da će se nešto slično događati u tamo nekoj Puli. A da je Kusturica u Uljaniku radio svoj čuveni film, zvao bi se Otac na godišnjem odmoru.
U western varijanti bilo bi to "Porinut je dok, ostao je holiday".
Mreža
Od kad je došao na mjesto gradonačelnika, Filip Zoričić izaziva buru reakcija. Kad se sve sabere, kozmo Pula nije baš najbolje reagirala na šindaka iz Splita. Jest, super je ta tolerancija i sve to na papiru, ali u praksi Splićo nekima pomalo ide na živce.
Splitsko porijeklo pritom je samo jedan od razloga, i to vjerojatno manji. Glavni razlog je Zoričićev svjetonazor, neobična mješavina liberalizma i desnice, koju dijeli, na primjer, i autor ovih crtica. Ali razumijem da je ljudima naviklima na lijevo - desno (i barikade između) teško shvatiti da netko može biti i vamo i tamo. Da se mišljenje zauzima od teme do teme, a ne generalno.
Generali društvenih mreža, međutim, ne misle tako. Upornošću vrijednom divljenja, pa možda i sustrašja, oni mlate po Zoričiću iz dana u dan. I to je naravno u redu, ali bi trebalo imati i neke argumente. Udaranje po političarima samo zato što su političari, pa eto neka trpe, u najmanju je ruku djetinjasta aktivnost, a u najveću i psihopatska.
Ovih se dana na društvenim mrežama javljaju tvrdnje da je Zoričić nasilnik i pedofil. Eto, ni manje ni više. Koliko to ima veze s mozgom - nemam pojma. Neka procijeni svatko za sebe, a autor tih tvrdnji bi možda isto trebao na neku procjenu.
Mi se okrećemo vedrijim temama.
Čizme
Na Weekend Media Festival se isplatilo ići zbog Kesića. Za one koji ne znaju, to je srpski satiričar koji je rado gledan i u Hrvatskoj. Kesić je imao polusatni show u Rovinju koji je krcatu dvoranu nasmijao do suza.
Saznali smo da iza njega stoji cijela mala vojska scenarista i sad nam je lakše. Svi mi koji nešto pišemo u pokušaju da budemo duhoviti uvijek smo bili ljubomorni na nepresušan izvor dobre zajebacije. Sada znamo da iza tog izvora stoji cijela košarkaška petorka.
Što smo još upamtili s Weekenda? Ove godine u modi su čizme. Ne znam jeste li primijetili to na vašim ulicama, ali u Rovinju se nosilo kaubojke i kratke suknje na svakom koraku.
Samnom je u Rovinju bila modna ikona Ružica Koraca i ona kaže da joj se to ne sviđa. Možda nije dobro vidjela jer je cijelo vrijeme mijenjala bičve. Tako je to kad s Ružicom idete negdje. Nije ni meni lako.
U svakom slučaju, kaubojke su se vratile u Zagreb, a mi smo ostali ovdje. Do nekog novog susreta. Mi imamo more, oni imaju tramvaje. Nije ni njima lako.
Forši
Prije kolektivnog odlaska na zimski san, koji će se samo donekle prekinuti božićnim događanjima, ostala je Pulska noć. Naravno, ako se večeras konačno održi.
Poput malja me pogodila informacija da je Alen 28. u Primoštenu i da neće pjevati na Portarati. Tu informaciju sam pokupio negdje usput, ali se pokazala netočnom. Tako da je sve spremno. Jedan, dva, tri, kreni.
Na ovom mjestu pokrećem malu kladionicu. Pitanje je sljedeće - što mislite, kad će se grad isprazniti? Pobjednik dobiva pivu u Uliksu.
Moja je procjena da će egzodus krenuti između jedanaest i ponoć. U ponoć i pol sve će biti prazno. U jedan će grad izgledati kao da je trajno napušten. Ili trajno napušen, svejedno.
Odnos između Puljana i grada je klasični love-hate relationship. Volimo da mrzimo ići u grad.
Tko zna, možda nas večeras razuvjere. Možda smo zabrijali. Forši.