Vjerovali ili ne, došao je i taj dan...

Pare

Gradonačelnik Pule Filip Zoričić prozvao je svoju najveću kritičarku Dušicu Radojčić. Pita se Zoričić odakle Dušici pare, odnosno 90.000 eura ušteđevine koje je prijavila u imovinskoj kartici kada je postala saborska zastupnica.

Ako se mene pita, to je potpuni pucanj u prazno, gađanje Mjeseca zahrđalim engejcem. Ako je Dušica nelegalno stekla taj novac, onda neka Zoričić to i kaže. Ako nije, onda njezin novac ne može biti tema za raspravu.

Možda je nešto naslijedila, možda je dobila na lotu, možda je štedljiva, a možda naprosto zna s novcem, za razliku od većine Hrvata.

Zato je Zoričićev atak na Dušicu ovaj put promašen. Puno više smisla ima kada je proziva za građevinsku destrukciju. Mi smo pomalo čudan narod, pa je kod nas imati novca sramota, umjesto da takvu osobu pohvalimo. Definitivno je bolje da nas predstavlja netko tko ima mozga i zna kako namaknuti pare, nego uboga sirotinja.

A kad je u pitanju Dušica, nešto drugo je ovdje zanimljivo. S obzirom da je poznato gdje je godinama radila, ovo je živi dokaz da i ekološki aktivizam može biti unosan. Ako je naivan netko uopće mislio da ne može.

Bane

Da, došao je taj dan da ću u istom tekstu dvaput biti na strani Dušice Radojčić. Nadam se da mi neki drugi Ivor Balen iz paralelnog svemira u ovom našem multiverzumu neće previše zamjeriti.

Bane Bojanić, bezvremenski direktor Pula Parkinga (nisam siguran je li ovo p malo ili veliko), tužio je Dušicu, pazite sad, zato što je rekla da se razbacuje javnim novcem, a novac kojim raspolaže Pula parking, tvrdi Bane, nije javni.

Pa čiji je onda? Novac kojim raspolaže Pula parking je najviše javni od sveg novca jer se zarađuje najobičnijom rentom javnog prostora. Ne želim podcjenjivati taj posao, ali sve što Pula parking mora napraviti da bi zaradio silne pare je nacrtati plave linije.

Ako novac Pula parkinga nije javni, zašto onda netko drugi ne naplaćuje parkiranje? Mogu li ja, na primjer, sutra stati kod rampe na Karolini i ubirati danak?

Zato ćemo sve ovo uzeti kao Banetovu šalu. Dobar ljetni vic da se lakše podnese vrućina.

Koza

Proširio se program očuvanja istarske koze nazvan "Naša istarska koza – La nostra capra istriana". Dobra je to ideja, smislili su fiktivno posvojenje koze koje se plaća, a novac ide za njezino spašavanje od izumiranja.

Jedino mi nije jasno zašto su marketing majstori propustili projekt nazvati kombinacijom hrvatskog i talijanskog jezika, i imenovali ga jednostavno "Koza nostra"?

Ok, glupa je fora.

Centar

Svaki drugi stanovnik centra Pule ne želi više živjeti u centru. Pokazala je to anketa koju je proveo Grad povodom uređenja svojeg središta.

Moja prva reakcija na to je - zašto su uopće došli u centar? Pretpostavljam da su glavni razlozi zbog kojih žele otići buka, gužve, parking... Ali to su znali, ili morali znati, i prije nego su se doselili.

U cijelom svijetu pa tako i Puli centar grada ima iste probleme, ali i iste prednosti. To su blizina trgovina, kafića, tržnice i ostalih sadržaja. Lijepo je otići pješke na kavu, promatrati turiste i potom svratiti na ribarnicu po ručak. Ali to košta, a cijena se plaća u buci i gužvi. Sve je na koncu stvar izbora.

U svijetu je desetljećima trend bio zabiti se u predgrađe i potom voziti sat vremena na posao. Ali već godinama taj trend se mijenja i stanovnici su se vratili u centar. Ljudi koji žive u središtu grada više hodaju, zdravije se hrane i imaju bogatiji društveni život.

Ako se mene pita, život u centru ima više prednosti nego nedostataka. No svakome po njegovom guštu. Ovi koji se žele iseliti lako će prodati stanove i odseliti negdje drugde. Sigurno ima tko doći...

Juga

Istarski.hr je ovih dana objavio dva komentara o Jugoslaviji, jedan moj a drugi od Žiže, i oba spadaju u najčitanije tekstove tjedna. Dokaz je to da je bivša država neiscrpna tema. Može se o Jugi glagoljati koliko se hoće, narodu ona neće dosaditi.

Zašto je to tako, nemoguće je reći. Jedna varijanta je da je ljudima tada bilo bolje, a druga da im se samo čini da im je bilo bolje jer su bili lijepi i mladi, a sada su sve suprotno od toga. Ta dilema ostat će zauvijek.

Na temu Jugoslavije napisao sam meni jedan od najdražih tekstova, koji je objavljen u Glasu Istre pa ne mogu ovdje staviti link. Bilo bi nakaradno da punim klikove drugom mediju, ali šapnut ću vam naslov pa ako vam se gugla, lako ćete ga pronaći.

Jugoslavija se vratila, a da toga nitko nije svjestan.