Kraljica Torcide i kralj Armade u sjeni kralja Drosine!

Overthinking

Ovo mi je jedan od najdražih izraza u engleskom jeziku. Ne postoji dobar prijevod na hrvatski, pa se mora koristiti engleska riječ. Overthinking se ne može definirati kao "previše razmišljanja", jer to je samo dio priče. Overthinking je kada netko previše razmišlja o nekoj temi, i pritom stvara problem tamo gdje ga nema.

Mislim da smo svi skupa, uključujući mene koji ovo pišem, počeli overthinkati hrvatski turizam. Jest, problemi postoje, cijene su postale nakaradne, puno objekata je prazno, previše se toga izgradilo, nudimo premalo sadržaja, i tako dalje, ali hrvatski turizam svejedno dobro izgleda.

Doslovno stotine tisuća ljudi živi od turizma ili im je to jako dobar drugi prihod. I doslovno milijuni gostiju dolaze u Hrvatsku i nemaju namjeru prestati. Je li to neke godine par postotaka gore ili dolje, doista nije važno.

Hrvatski turizam toliko je moćan da zapošljava i "pola Srbije". Istovremeno, to znači da "pola Hrvatske" dovoljno dobro živi od turizma da odbijaju raditi određene poslove.

Dakle, sve je u redu s hrvatskim turizmom. Tu temu smo overthinkali.

Temu

A kad se već spominje akuzativ riječi tema, u današnje vrijeme teško se ne dosjetiti velike kompanije iz Kine koja nam je obuzela živote.

Ja već mjesecima na mobitelu nalijećem na reklame u kojima me robotski ženski glas poziva rečenicom "jeste li već preuzeli Temu". Ako stisnete pojavi se nekakav šareni rulet koji vrti postotke popusta i obavezno pada na 100. Ispada da vam je sve besplatno i u tom trenutku zaključite da je to prevara, teški scam, đubre i smeće, pa napustite stranicu brzopotezno.

Uspješno sam tako ignorirao Temu mjesecima, ali oni su toliko uporni da sam počeo posustajati. Onda sam shvatio da ljudi oko mene sve više pričaju o Temuu, pa na koncu da mnogi od njih već naručuju preko Temua (valjda se tako piše).

Uglavnom, moram obavijestiti svekoliku javnost da sam korak do prve narudžbe. Ovih dana mi nude set šarafa i kacavida (šrafciger) po 9.99. Ne znam gdje su mene našli, koji se s alatom snalazi kao panda s violinom, ali možda baš zato. Da se nauči.

Ako netko ima dobar savjet, nek se javi.

Doris

Nakon niza međunarodnih zvijezda u Areni je nastupila Doris. Očekivano, privukla je više publike od stranaca jer je domaće ipak domaće. Nema do domaćeg sira, domaćeg pomidora i domaće pisme.

Nisam bio u Areni ali pričali su mi da se skupio svijet iz cijele Hrvatske. Mnogi su znali svaki stih. Doris je jedna od posljednjih velikih zvijezda stare garde koja nam je ostala. Nakon nje stiže nova garda kojoj je ili zabranjeno nastupiti u Areni, ili ne mogu napuniti ni onu malu Arenu od gline što se prodaje na zidiću preko puta.

Na koncertu je bio i gradonačelnik Zoričić, ali mislim da je već dosadno spominjati "slučaj cajke". Za manje od godinu dana su izbori pa će svi imati priliku kazati što misle.

Doris je kraljica Torcide i jedan od simbola dalmatinske glazbe. No, čini se da smo trenutno u eri istarske kancone. No o tome nešto više u sljedećoj crtici.

Brajde

Dok je u Areni nastupala Doris, na Valdebeku su prašili Alen i Alen, autori istarskog megahita Brajde. Ja sam ih čuo do doma jer se orilo po cijelom gradu. Šteta, da sam se sjetio, rado bih otišao na lice mjesta.

Ima li uopće netko na Poluotoku (i šire) da nije čuo Brajde? Vjerojatno nema. Pjesma je idealan spoj new generation zafrkancije (Lima Len) i starog šarma (Alen Vitasović). Odnosno, stare i nove garde, kako smo to opisali u crtici iznad. Nedavno sam bio u Vinskom gradu i ekipa pored mene nije prestajala pjevati Brajde. Bili su malo, je li, pod utjecajem.

Fenomen Brajdi se sjajno nadovezao na fenomen Baby Lasagne. Glazba iz Istre, desetljećima nakon zlatnog doba, kada je Zagreb učio što su to gušti, ponovo osvaja Hrvatsku. Sada svi uče što su to brajde. Što je pištola, valjda su pogodili.

A kako je to puknut do podne, e to znamo svi.

Navijač

A kad smo se već dotakli pisme, ne možemo preskočiti dolazak Baby Lasagne na Drosinu. Sada i Istra ima svoju zvijezdu za utrku!

Doris je kraljica Torcide, Prlja kralj Armade, Kohorta voli tamburaše, a Dinamovu himnu pjevaju čuveni Pipsi. No svi su oni banana u odnosu na našeg Lazanju.

Ako se sve bude odvijalo kako treba, Baby može dati veliki doprinos u stvaranju kulta kluba. A kult kluba je u nogometu najvažnija stvar. Ponekad važnija od toga tko igra i tko je na klupi.

Zato pozdravimo njegov večerašnji dolazak i preporučimo snimanje navijačke pjesme. Vjerojatno su se i sami toga sjetili. Možda da se napravi istarski superbend?