Oni dolaze i u Istri postaju - domaći

Peto godišnje doba

Imamo ljeto, jesen, zimu, proljeće i velika nogometna prvenstva. 

Dakle, sinoć je počelo peto godišnje doba, Europsko prvenstvo u Njemačkoj. Tu nema rasprave, može netko reći što god želi, da se pretjeruje s tim nogometom i da smo više dosadni, ali to je tako. 

Jednom sam u nekim novinama pročitao definiciju Svjetskog nogometnog prvenstva - najveći spektakl koji je ljudska vrsta uspjela smisliti. Europsko prvenstvo je onda drugi najveći.

Nema ljepšeg osjećaja od dobre pozicije na terasi kafića, rashlađenog pića, goleme televizije i dobrog društva (ovo posljednje čak nije ni nužno). Neki preferiraju trgove i masovke, ali ja osobno to ne volim. Nije, naravno, loše pratiti prvenstvo ni doma, ali samo ako se radi o onim ostalim utakmicama. Kada igra Hrvatska šteta je ne izaći u svijet.

Postoje ljudi koji odlaze u pravi svijet, na utakmice uživo. Oni su s time gotovo pa religiozni. Uživaju se odjenuti u kockice i pokazivati po metropolama. Okupljati se na trgovima i urlati "jebote kolko nas ima". 

Iskreno, meni je to smor. Putuješ dva dana (jedan gore i jedan nazad) da bi par sati uživao u utakmici i atmosferi prije i poslije nje. 

Ako ostanete doma, danas prije utakmice, koja počinje u šest sati, stignete otići na more, sunčati se, otuširati i potom lagano došljapkati do terase po izboru. Ima li nešto bolje? No dobro, svakome njegov gušt. Glavno da je počelo...

Vratio se Valter

Hrvatska je oborila sve rekorde u slaboj izlaznosti za Europske izbore. Do sada su oni najmanje zanimali Slovake, sada su to Hrvati. 

Nije skroz jasno koji je razlog. Možda taj što je u Hrvatskoj superizborna godina. Već smo imali jedne izbore i imat ćemo još jedne, a ovi u sredini su najmanje zanimljivi. Ili najviše dosadni. 

Jedan od razloga svakako je i taj da je Europski parlament ljudima dalek i nejasan. Budimo iskreni, prosječan birač ne zna točno objasniti ni što se radi u Saboru, a kamoli u Briselu.    
 
Istra je prvi put bez svog predstavnika jer je Valter Flego ostao kratak, iako je prešao prag od 5 posto. Nikad nisam uspio shvatiti D'Hondta, pa neću pokušavati ni sada. Ali lijepo je da čovjek nauči da 5 posto ipak nije prag, da se to samo tako kaže.

Kako je ono i proreknuto u pjesmi, vratio se Valter. Eto ga nazad u našem sokaku. Za IDS to možda i nije loše jer se čini da im je pojačanje potrebnije nego na Drosini. Predsjednik Dalibor Paus je, naime, još jedan poraz uspio protumačiti kao pobjedu. 

Što reći nego da jedva čekamo lokalne izbore... 

Oni dolaze

Ovaj tjedan objavljena je informacija da sve veći interes za kupnjom nekretnina u Istri pokazuju Srbi. Da, baš Srbi, istočni susjedi s kojima dijelimo isti jezik, ista prezimena i vrlo slične životne navike i običaje, ali smo znali imati loših epizoda u povijesti.

Odnos i povijest Hrvata i Srba ne mogu objasniti ni psihijatri. Znate ono kada naiđete na nekog Milovana u tuđini pa se grlite i ljubite kao da ste sreli rođenog brata. A onda, opet, ne možete se ne sjetiti svega što se dešavalo. I tako u krug. 

Zato je povijest možda bolje ostaviti po strani. Danas su Srbi, iz istarskog kuta gledanja, vrlo zahvalni sezonski radnici. Dajem pet novih Nepalaca za polovnog Srbina, rekao bi svaki pulski ugostitelj. 

Osim što govore jezik pa stranci misle da su domaći, Srbi imaju šarm, dobri su radnici i lako se uklapaju u okolinu. Osim toga, ovi Srbi koji dolaze kod nas na sezonu nisu prosječni tipovi kojima je najbolja ideja za bolju budućnost unosan pogodak na kladionici. Ovo su ozbiljni i ambiciozni mladi ljudi koji polako postaju dio Istre. Dakle, stranci dobro misle. Srbi u Istri jesu domaći. 

Naravno, nisu sezonski radnici ti koji kupuju nekretnine. Barem ne za sada. Ali sve je to dio lijepe cjeline o odnosu dvaju napaćenih naroda kojem su na vidiku bolji dani. Stižu nove generacije i nove navike. Bilo je i vrijeme.  

Praznodrom

Zabezeknule su nas slike aerodroma u Puli koji je "mrtav prazan" iako je ljeto već počelo. Ima nešto letova, ljudi dolaze i odlaze, ali kafić je dobar dio dana zatvoren, kao da smo na Kamčatki usred zime a ne u središtu europskog odmarališta. Na duty free shop pak navučen je kavez, pa podsjeća na zoološki vrt.

Što se događa sa Zračnom lukom Pula od korone naovamo, teško je reći. Sada je već prilično jasno da stvari tamo ne funkcioniraju dobro. Ponajprije se to odnosi na broj letova, koji slabo prati zračne luke u okolini. Sreća da je Rijeka još u većoj banani, pa barem nismo najgori.

Istra ima tu blagodat da je smještena na zapadu Hrvatske, pa je Slovencima, Talijanima i dobrom dijelu Austrijanaca i Nijemaca sasvim pristojno blizu. Ovdašnji turizam je i dalje moćan jer ide na pogon obiteljskih auto gostiju koji napune svoj Audi ujutro a već popodne su na plavom moru.

No sasvim je jasno da su avio gosti budućnost. Prošla su vremena kada se cijeli život ljetovalo na istom mjestu. Današnji turisti žele novo iskustvo svaki dan, a kamoli svake godine. Zato će stalnih biti sve manje i manje, a sve više onih iz raznih krajeva svijeta koji će doći jednom i nikad više.

Zračnu luku Pula treba hitno dovesti u red. Krajnji je čas. 

Hotel Balkane

Možemo želi zaustaviti projekt hotela Valkane pod svaku cijenu. Nakon što nisu uspjeli preko referenduma, sada siluju Zoričića da Grad pokrene postupak kojim bi zemljište, na kojem je hotel predviđen, mogao upisati sebi. 

Možemovci, naravno, tvrde da je to interes Grada Pule, ali iza svega se krije već opjevana mržnja prema cementu i ciglama koju gaje članovi te stranke. Kad je u pitanju bilo susjedno nogometno igralište, koje je nedavno otvoreno, navijali su da ono pripadne Državi, samo da se zaustave radovi. Eto, toliko je njima stalo do Pule. 

Zanimljivo je da se u možemovsku mrežu upleo i nikad blentaviji IDS. Od poraza na izborima 2021. nemoguće je razaznati gdje ta lađa plovi. U ovom trenutku su negdje nasred Tihog oceana u potrazi za sigurnom lukom. I izgubljenim identitetom. 

IDS je još prije postao Možemo za siromašne, a ova epizoda s hotelom je tome definitivna potvrda. Umjesto da se zalažu za projekt od velike važnosti za budućnost Pule, odlučili su se za gnjilo dodvoravanje nadrkanoj pulskoj aktivističkoj sceni.  

Tako je cijela ova priča postala još bljutavija i na koncu će biti pravo čudo ako se hotel izgradi. S obzirom na količinu jala, gluposti i nezrele politike koja se oko njega splela, pamtit ćemo ga kao hotel Balkane.