U Pulu dolaze Roto djevojke

Lud vikend

Počelo je još u četvrtak uvodnim partyjem festivala Gates Of Agartha na pulskom Kaštelu. Nastavilo se sinoć prvom večeri Agarthe u kamenolomu Cave Romane. Ako ovo čitate u subotu ujutro a ne plivaju vam slova, onda ili niste bili tamo, ili ste otporni kao konj.

Nastavlja se večeras vrhuncem festivala, a sutra u Areni nastupa Dua Lipa, jedna od najvećih zvijezda današnjice.

Iako ljeto praktički još nije počelo, ovo će biti možda i najluđi ljetni vikend u Puli i okolici. Po gradu se skitaju partijaneri, očekuje se više tisuća ljudi.

Za koncert londonske pjevačice albanskih korijena u tijeku je pomama za ulaznicama. Rasprodane su u nekoliko minuta i sada svi žele nešto "srediti", ali to baš i ne ide lako. Vjerojatno će oko Arene biti više ljudi nego unutra.

Potom će se sva ta raja preliti u grad na piće. Najbolji pulski dani su oni kada se održavaju veliki koncerti u Areni. A Dua Lipa je, svaka čast ostalima, ovog ljeta broj jedan. Uživajmo, ako imamo karte. A ako nemamo, hladno pivo i "people watching" isto nisu loša opcija.

Pijani trotineti

Ne znam jeste li primijetili, a nemoguće je da niste, na ulicama se pojavila nova pošast. To su vozači romobila, odnosno trotineta, kako bi to naša braća rekla.

Romobil je nekad bio dječja igračka, malci su se njime natjeravali po dvorištu, nije bio zgodan ni za odlazak do kioska. Ali tehnika je napredovala, smišljen je električni trotinet, pa je svaki pravi i ekološki osviješteni hispter osim brade i poderanih traperica počeo imati i njega.

Ali dok se sve svodilo na hipstere bila je to milina. Oni su po naravi friendly pa su vozikali romobile petanest na sat tako da im kaputi jedva lagano vijore. Pošast elektro romobila se međutim proširila na sva odjeljenja ljudske vrste pa ih se dočepala i mladež, koja juri pješačkim zonama kao da su u Imoli.

Ali lako i za njih. Najnovije poglavlje u epopeji o trotinetima su pijanci svih godina i modnih izričaja, oni koje ne veže ništa više (ni manje) od gole činjenice da su se nasrali u nekom kafiću, pa su smislili pakleni plan da doma idu romobilom.

Neću voziti auto, konta pijani trotinetaš, da mi ne uzmu dozvolu, a opet mi se ne ide pješke.

I tako je to krenulo, a gdje će stati, nije poznato. Oni za sada staju u zaštitnim ogradama i onim konstrukcijama u sredini kružnih tokova, kad ih gravitacija, elektromotor i maligani natjeraju da polete.

Prevarant

Istarski.hr je ovaj tjedan u dva nastavka objavio priču o Anthonyju Ritossi, Australcu istarskih korijena koji se probio do najvećih svjetskih medija zbog sumnji da je najobičniji prevarant.

Što je sve činio Ritossa, jedva je stalo i u dva pozamašna teksta, ali meni je najupečatljivije da si je u jednom trenutku nadjenuo titulu "sir".

Kako je naš Anthony postao "sir", to je teško dokučiti, ali je sasvim izvjesno da su ementaler i gauda puno više sirevi od njega. On je, možda, sir-ovina. Ili Sir Oliver.

Jedan od likova iz Ritossina života klijentima nudi počasne doktorate, religijska priznanja i članstva u viteškim klubovima. Omogućuje im pristup "svjetski poznatim događajima."

Može li gore od toga? Postoji li veći znak da je netko u bivšem austrijskom kancelaru?

Zar nije ljepše sjesti i gledati u prazno, nego se silom ubaciti na skup debelih wannabe budžovana na kojem se hvalisanje i samodopadnost mažu na kanape sendvič?

Jadni naš Anthony, i mnogi drugi poput njega.

Narodnjaci

Baby Lasagnu se može doživjeti i kao hrvatski odgovor na narodnjake. Nije to naravno bilo planirano, jer da jest sigurno bi neslavno propalo.

Ovdašnjim top listama već duže vrijeme prevladavaju pjevači iz Srbije i BiH. Od Aleksandre Prijović do Bube i Jale, pa sve do onog luđaka Desingerice koji "tuče" djecu patikama. Tu i tamo bi se u priču ubacio Grše i to je bilo to što se tiče hrvatske glazbe.

I onda je došao Lasagna i zagospodario top listama, barem na neko vrijeme. S obzirom da je njegov izričaj miljama daleko od cajki, trap cajki i svega između, ispada da one ipak nisu nužne ako želite da vas netko sluša.

Možda je potrebno, gle čuda, imati dobru pjesmu i ponuditi nešto novo. A možda smo i u zabludi jer je ovo samo mala iznimka koja će ubrzo biti prekrivena prašinom teškog zaborava. Vratit će se vreli ritam istoka, kojem i mi pripadamo.

Roto djevojke

Iako je sezona već počela, rotirajuća garaža u Puli još je uvijek kronično prazna. Sve je spremno i uštirkano, ali nikoga nema da koristi.

Nije poznato koji je razlog tome. Možda se ljudi boje, možda namjerno štrajkaju, a stranci misle da je to skulptura ludog hrvatskog umjetnika pa se ni ne približavaju.

Bilo kako bilo, u Puli su počele rasprave što s garažom ako se nikad nitko ne uparkira u nju. Jedan zanimljiv prijedlog je da bi se mogla prenamijeniti u ringišpil za djecu. Mogao bi to biti još jedan poslovni poduhvat Pula Parkinga, jer okolo ima sasvim dovoljno mjesta za lunapark. Auti koje dignu paukom mogu postati oni autići za vožnju, a na loptu za boksanje neka nalijepe lik svoga direktora pa će sigurno pljuštati rekordi.

Kažu pojedinci da bi na fasadu trebalo naslikati Eiffelov toranj, pa će ljudi poletjeti da se tamo parkiraju. Neki pak ističu da bi garažu trebalo pretvoriti u golemo ptičje gnijezdo, pa da imamo Galebove stijene i u centru grada.

Najbolji prijedlog koji smo čuli, međutim, je sljedeći. S obzirom na to koliko je novca utučeno, kažu ljudi da bi garaža na ulazu trebala imati manekenke u kupaćim kostimima, pa bi vozače trebalo tjerati od tamo. Zvale bi se Roto djevojke.