IDS u suzama, a možda mu se netko smije

20.04.2024 - 06:32
IDS u suzama, a možda mu se netko smije

IDS

Dalibor Paus nije podnio ostavku na mjesto predsjednika, iako su rezultati IDS-a na parlamentarnim izborima u skladu s onom černobilskom - not good, not terrible. A znamo kako je to završilo.

Uvukao se Paus u teglu zvanu "moj mandat je na raspolaganju", što u principu ne znači ništa. Jer, mandat je uvijek na raspolaganju, ako stranka tako odluči.

Ono što je posebno zanimljivo je rezultat u Puli, gdje je IDS osvojio 17 posto glasova, a 2016. bili su na preko 33. No još gora je činjenica da najveći grad na ovim izborima nije imao niti jednog istaknutog pojedinca. Sve je jasno kada se pogledaju rezultati preferencijalnih glasova.  

Te 2016. samo Boris Miletić ih je potegao 4.174, a ovaj put cijela lista dobila je 4.609. Najveće povjerenje Puljana ima upravo Paus, čak 38 posto, iako načelnik Barbana ne može postati gradonačelnik Pule, niti gradski vijećnik. Puljani su glasali i za Porečane, Labinjane, Rovinježe, samo ne za Puležane. Očito je da za nikoga nisu imali glasati.

IDS je i dalje u padu, koliko god govorili da nisu. Da je samo vidjeti ovih dana Miletića i Leru, kako im se smiju...

Pogodak (skoro)

Moćni stroj zvani "Analitika Pet crtica" umalo je pogodio rezultate parlamentarnih izbora u 8. izbornoj jedinici. Podsjetimo, 9. ožujka smo prognozirali da će SDP osvojiti 5 mandata, HDZ 4, IDS 3, a Možemo i Most po jedan. Razlika je u jednom mandatu koji je umjesto IDS-a dobio SDP.

U međuvremenu se u igru uključio Zoran Milanović, što je vjerojatno donijelo nešto glasova SDP-u. IDS je pak, kako smo napisali u crtici gore, solidno podbacio. Tako je nastala razlika od jednog mandata, koju ćete nam, nadamo se, oprostiti. 

Naravno, parlamentarne izbore je lako prognozirati jer su podjele i glasovi uglavnom gravirani u kamen. Osim pada IDS-a i malog rasta Možemo, sve je u osmoj jedinici ostalo isto. SDP je u Rijeci i Istri i dalje glavna opcija, a HDZ postojano raste.  

U odnosu na prošle izbore (2020.) oni su skočili sa 34.794 na 43.744 glasa (rast 21 posto). Istovremeno, u odnosu na posljednje izbore na kojima su nastupili bez IDS-a (2016.), SDP je sa 63.890 skočio na 68.577 (rast 7 posto). IDS je u odnosu na te izbore sa 40.725 (2016.) pao na 32.728 glasova, što je pad od 20 posto.

Ako se doista oformi nova HDZ-ova vlada, a sva je prilika da hoće, odmah treba ići kod Olega sa podsjetnikom. Rekao je željeznica, lukobran, iks...

 

Propast

Ostalo je to u petom planu ali najbolja vijest s parlamentarnih izbora, a dolazi iz naše jedinice, je da u Sabor nije ušla Katarina Peović iz Radničke fronte. Dobili su mršavih 2,7 posto, što je pokazalo da ih je na prošlim izborima u parlament gurnulo Možemo, s kojim su bili u koaliciji.

Zašto je toliko važno da jedna marginalna stranka, čija je predstavnica doživjela kratki bljesak četiri godine, ispada iz Sabora kao Rudeš iz prve lige? Zato što je RF u načelu protuustavna partija vrlo opasnih planova, samo što o tome, jer su jako mali, nitko ne govori i nitko ne brine. 

Stranka koja bi ukidala privatno vlasništo, otimala imovinu, povećavala državu, smanjivala poslovne slobode i uvodila nekakav neokomunizam, u kojem bi šačica nadobudnih teoretičara odlučivala o ljudskim sudbinama, jednostavno je bolje da bude što dalje od svjetla pozornice. Još jedni izbori u nizu potvrdili su da njihovu travu skoro nitko neće da puši. 

Roboti

Jeste li primjetili kako se političari nakon izbora na početku svakog govora javno zahvaljuju građanima? One gluposti "hvala što ste izašli na izbore" i "hvala što ste vaš vrijedni glas darovali baš nama". 

Neki idu i korak dalje pa krenu s patetičnim rečenicama tipa "ovo je pobjeda hrvatskog naroda" ili "birači su izašli na izbore, ne smijemo ih iznevjeriti". Krajnji slučaj, zbog kojeg bi govorniku trebalo zabraniti bavljenje politikom na pet godina, je rečenica "mi smo sluge hrvatskih građana".   

Izlazak na izbore nije podvig, sve što treba učiniti je ustati iz kreveta, umiti se i oprati zube, odijenuti nešto i prošetati do biračkog mjesta, koje je u pravilu vrlo blizu. Potom slijedi proces glasanja koji traje cijele tri minute, a najteže od svega je na onim plahtama pronaći vašu opciju. Kada to uspijete i napravite kružić oko broja, sve što vam je ostalo je pogoditi rupu na kutiji. I onda možete na kavu.  

Ali u Hrvatskoj se ukorijenio običaj čestitavanja, kao da se svaki birač uspeo na Mount Everest. Političari valjda misle da smo toliki idioti da će ih u našim očima čestitka učiniti većima i boljima. Onima koji umjetno i hinjeno čestitavaju nešto tako banalno kao što je izlazak na izbore, nikad ne bi trebalo dati glas. Ali, to su skoro svi...  

Kopunera

Kaže Peđa Grbin da slijede dani, tjedni, možda i mjeseci pregovora o novoj vladi. Ma tako je Peđa, šteta što nisi rekao godine. 

Naravno, njima se nigdje ne žuri. Ni SDP-u ni HDZ-u, ni svima ostalima. Dok se u normalnom svijetu stvari rješavaju odmah, da se ne gubi vrijeme i krene se s poslom, u svijetu uhljeba za jedan pišljivi dogovor potrebni su mjeseci.

Prvo je krenula igra tko je koga zvao telefonom, potom se izbacuju spinovi, laži i podmetanja, a potom kreću tajni sastanci na kojima se trguje kao na Buvljaku u Ciscuttijevoj. Samo im fali general Bajić. 

Nema tu puno filozofije. Ili će Domovinski pokret ići s HDZ-om, ili neće ići s HDZ-om. Ako neće, onda ćemo imati čudnovatog kljunaša od manjinske vlade, ili nove izbore. Za sve to dovoljno je jedno poslijepodne, a ne nekoliko mjeseci.

Ali naravno, njima se nigdje ne žuri. Sljedećih tjedana popit će 200 kava i napričati milijun priča. Javnost će tu dramu pratiti iz minuta u minut. Borit će se jedni s drugima kao kokoške u kopuneri. 

I na koncu će opet - ma kakav ishod tog cirkusa bio - zahvaljivati građanima.    

Tweet