Dobar auto, vila s bazenom, PVC stolarija, kokain i puno eura

Ucjena

Ispred komunalne palače okupiše se neki dan sindikati. "Na koji način, nas to uopće ne zanima, mi tražimo da se to riješi hitno", poručila je Marina Cvitić Gradu Puli, tražeći povećanje plaća u vrtićima i prijeteći štrajkom.

Ta rečenica govori sve što treba znati o sindikatima javnih službi. Oni traže novac i ne zanima ih postoji li taj novac ili ne. Ako ne postoji, valjda, očekuju da će se stvoriti. Da će pročelnik za financije otvoriti tajni sef i iz njega izvući torbu s devizama. Da će gradonačelnik tri puta pljesnuti rukama i reći "stoliću, prostri se".

Naravo da bi odgojiteljice u vrtićima (nikako ih ne zvati tete, to ih jako ljuti) trebale imati veće plaće, ali veće plaće bi trebali imati mnogi. Hrvatska je krcata potplaćenih radnika, ali nemaju svi mogućnost prijetiti štrajkom, žaliti se na trgovima i pretvarati svoj problem u političko pitanje. To može samo javni sektor, koji cijelo društvo ucjenjuje, a mi ga u tome još i podržavamo.

Besplatno

Sigurno vas zanima koja je riječ u hrvatskom jeziku najljepša. Kad bi se održao izbor, besplatno bi sto posto završilo među prvih deset, ako ne i na prvom mjestu. Dobro, nogomet bi bio broj jedan, pivo broj dva, a besplatno neka dobije brončanu medalju.

Što je to besplatno, najbolje znaju stanovnici Poreča, koji su ionako uglavnom dobrostojeći. Kako i ne bi bili kad je tamo besplatno i ono što se drugdje plaća.

Porečani tako i ove godine imaju - besplatno klizalište. Ne samo da se možeš klizat, nego mukte dobiješ i opremu. Tko zna, iduće godine možda se organizira i besplatna škola klizanja u kojoj će predavati olimpijski pobjednici. Pa za dva lita recimo Grad bi mogao angažirati profesionalne gurače koji će, besplatno, rivati ljude po ledu, da se ne moraju umarati.

Taman 2026. na red dolazi besplatno kuhano vino, a potom, godinu kasnije, besplatna kobasica. Do 2030. očekujemo besplatne ručkove po Spinnakerima i ostalim top restoranima, potom besplatne aute pa besplatne stanove.

U tim besplatnim stanovima roditelji će moći u miru raditi nove male Porečanke i Porečane. Jer, svako dijete će do tada imati svoj sopstveni vrtić.

Koljenica

Topnička razmjena između Filipa Zoričića i Dušice Radojčić iz vijeća u vijeće postaje sve zanimljivija. Kaže gradonačelnik u srijedu "gle, kolegica Radojčić govori o radnom iskustvu", predbacujući joj očigledno da je neradnica. Ona je pak to nazvala verbalnim nasiljem.

Što i koliko Dušica Radojčić radi van Vijeća, recimo da nije bitno, ali na Vijeću djeluje kao teški šljaker. Predsjednica pulskog Možemo, koja je često meta kritika u ovim crticama, bez konkurencije je najbolje pripremljena od svih vijećnika, a i većine pročelnika, a njezina izlaganja su jasna, koncizna i precizna. Šteta što neosporni politički talent i inteligenciju koristi uglavnom za destrukciju.

Zoričić također ima neosporni talent, ali za vic, šalu, doskočicu. Ponekad se stječe dojam da se posljednji put ozbiljno pripremao za Vijeće onomad kad je Vlado Gotovac kretao u školu Prnjavor. Većina odgovora su mu "vidjet ću", "provjerit ću", "pitat ću" i "tako su mi rekli". Ali zato je vješt u raspravama i debatama, s onim dalmatinskim naglaskom zbog kojeg pola Pule pada u nesvijest. Zoričić je nešto kao pulska verzija predsjednika Milanovića. Tu dvojicu možemo bez problema zamisliti na koljenici u Boccaporti, dok Dušicu Radojčić možemo zamisliti u nekom zatvorenom muzeju kako čeka da se otvori.

Jurja Kovačevića iz HDZ-a možemo zamisliti u nekoj kavani kako maše kravatom i pije trodupli viski. On je mlad pa je možda glupo biti toliko oštar, ali u ovom trenutku u Vijeću djeluje kao slon u trgovini Swarovski. Sreća da je tu iskusni kolega Soldatić, pa ih je Dušica u tandemu pokidala k'o špagete.

Drugari

Radost je velika kada čovjek ima drugare, kao što se u pulskom vijeću imaju HDZ i SDP. Ta sinergija podsjeća na nekadašnju Vladu nacionalnog jedinstva i pokazuje koliko je Hrvatska mogla biti sretna zemlja, samo da su se dvije velike stranke ujedinile u jednu. Jedni i drugi ionako potječu, khm, iz istog izvora.

Dok Peđa Grbin u Zagrebu objašnjava kako je HDZ zločinačka organizacija, u Puli sija žarko sunce. Onde potok, ovde cvet, rekao bi čika Zmaj. Očekujemo da će se na idućoj sjednici Belas i Soldatić popeti na stolove i zaplesati valcer. Jen, dva, tri, jen, dva, tri...

HDZ i SDP su lijepo podijelili amandmane koje je Zoričić objeručke prihvatio premda će ga koštati dva i pol milijuna eura. Ali koga briga. SDP je predložio smanjenje paušala za iznajmljivače, HDZ smanjenje poreza na dohodak, a jedni i drugi su zdušno navijali za obje točke. Nadopunjavali su se i podržavali, kao pravi drugari.

To što je SDP par dana prije govorio da treba povećati plaće u vrtićima, ali je svjedno izbio novac iz proračuna, to nema veze. Koga briga. Jednako kao što nema veze što će HDZ-ov amandman u novčanike Puljana donijeti tek nešto centi mjesečno. Koga briga. Politika je politika, populizam je populizam, magla je magla. A drugari su drugari.

Desingerica

Ajmo zamisliti igru asocijacije, kao u nekadašnjoj Kviskoteci. Imamo dobar auto, vilu s bazenom, PVC stolariju, kokain i puno eura. Konačni odgovor je?

Jedan ćelavi momak nastupio je neki dan u Opatiji u noćnom klubu Drago, smještenom u sklopu centra Gervais. U javnost je izašao video u kojem ga stotine djece slušaju u transu, a on ih lupa tenisicom po glavi. Malo je reći da su se Opatijci sablaznili, kako da su vranića videli. U hramu autora kućica belih i nonica starih nabrijani Srbin urla u mikrofon i mlati našu dicu, a ona u tome još i uživaju. Pa ča je to?

To je Desingerica, najnoviji proizvod potpuno popizdjele balkanske scene u kojoj Youtube pregledi određuju tko je popularan, pošto televiziju i radio ionako više nitko ne ferma. Stvar je vrlo jednostavna - nekad su nam ukus kreirali glazbeni urednici, danas ga kreiraju mase. Zbog čega prolazi sve veći i veći trash.

A Desingerica je toliki trash da je zapravo dobar. Oni nebogi narodnjaci što su istjerani iz Pule za njega su Tri tenora i Montserrat Caballe. Nažalost ili na sreću, kotač vremena se ne može zaustaviti i najgluplje je galamiti da je sve to grozno. Mladi ga vole i ništa se ne može poduzeti da se to promijeni. Ta kurijera je pobigla.

Osim toga, nismo baš sigurni da je Desingerica strano tijelo na ovim područjima.

Tako se vraćamo na našu igru asocijacije. Dobar auto, vila s bazenom, PVC stolarija, kokain i puno eura. Upravo oko tih tema vrti se Ccokolada, pjesma kojom je Desingerica raspametio djecu uzduž i poprijeko Jugoslavije (navodno bivše). Ali na što nas još asociraju ti isti pojmovi?

Dobar auto, vila s bazenom, PVC stolarija, kokain, euri, dobar auto, vila s bazenom, PVC stolarija, kokain, euri, dobar auto, vila s bazenom, PVC stolarija, kokain, euri...

Konačni odgovor je?