Dvije Istre su više nego jedna

Veliki brat

Pomalo ispod radara prošla je najava gradonačelnika Pule Filipa Zoričića da će uskoro pokrenuti "referentni centar" koji će nadzirati gradske ulice preko kamera. Nije baš jasno je li riječ "referentni" ovdje dobro upotrijebljena, možda bi bilo bolje reći "nadzorni centar" ili "centralni štab" (da ne kažemo "komitet"), a najbolje "Veliki brat".

Iako je, naravno, riječ o sigurnosti građana, na koju se i Zoričić poziva, zvuči pomalo zastrašujuće da će netko danonoćno motriti što radimo mi na ulicama. Jest, Puli se dogodila jedna ružna epizoda vršnjačkog nasilja, desi se i poneka devastacija javnih prostora, ali ovo ipak nije Bronx. Pula je još uvijek miran i normalan, da ne kažemo uspavan grad. Većinu dana i noći najveći i jedini problem stvaraju one lažne ptice na Giardinima.

Ali eto, ako mora - mora. Mi ćemo se na to motrenje prilagoditi. Uostalom, bolje motrenje nego mokrenje. Zamolili bi samo gradsku upravu, ako može preko veze, da ugasi kameru koja gleda na Uliks.

Cro Cop razvalio Sakurabu

Ako će novi pulski pročelnik za financije Aldo Rojnić u svom poslu biti umješan kao što je bio u srijedu na aktualnom satu Gradskog vijeća, onda ovom gradu prijeti financijski debakl.

Rojnić je taj dan oko 14 sati i 37 minuta lično upoznao Dušicu Radojčić, a taj test izdržljivosti ni mnogo jači nisu prošli. Legenda kaže da u pulskoj gradskoj upravi postoji mala teretana u kojoj pročelnici uoči Vijeća rade trbušnjake, sklekove i čučnjeve ne bi li što spremniji izašli pred čeličnu lady. Navodno postoji i soba za plakanje, u koju se ide nakon sjednice.

Rojnić će tamo često boraviti ako se hitno ne pribere i ne popravi. Šefica pulskog Možemo! izudarala ga je kao nekoć Cro Cop Sakurabu. Na primjedbu da Grad Pula nema pojma kako će nadoknaditi 4 milijuna eura od prireza, Rojnić je poput lahora odvratio da će nadoknaditi iz "prihoda koji su u domeni Grada". Ma nemoj reć, Rojniću, a mi mislili iz prihoda koji su u domeni Zagrebačkog tramvaja.

No dobro, pripišimo sve to početničkom nesnalaženju i težini protivnika s kojim se susreo. Prvi dani na novom poslu i odmah naletiš na Dušicu. Nije ni njemu lako.

Porez, prirez, svašta

Dušica Radojčić je potpuno u pravu kada govori o prirezu poreza na dohodak, ali je prilično licemjerno da baš ona postavi to pitanje.

U ovom gradu je dobro poznato da je čelnica pulskog Možemo! neprijatelj broj 1 svakom ozbiljnom projektu, i da je pritom uopće ne zanima koliko će radnih mjesta propasti ako se taj projekt ne realizira. A radna mjesta su, Đuro, šta? Radna mjesta su ono što u gradsku blagajnu donosi porez na dohodak, pa samim time i prirez na taj porez na dohodak.

Drugim riječima, da je pročelnik Rojnić okretniji i mudriji, sve što je trebao reći Dušici Radojčić jest da je upravo ona ta koja svojim političkim djelovanjem ubija prirez i gradski proračun.

Ovo neka mu posluži kao besplatni savjet, ali turu zgibova svejedno ne smije propustiti.

Mason s pomfrijem

IDS je objavio novi reklamni filmić koji je originalan kao Rambo 5 ili Brzi i žestoki 9. Sve je u njemu prisutno što se očekuje: pompozna himnična muzika, kadrovi Istre iz zraka s traktorima koji obrađuju zemlju, skakanje sa književnog hrvatskog na čakavski dijalekt pa sa čakavskog na talijanski i tako u krug.

Glavni lik filma je predsjednik stranke Dalibor Paus kojeg su, valjda da uštede, poslali da šetka tamo oko Splitske ulice u Puli, gdje je sjedište IDS-a, a onda je skočio malo do centra, parsto metara dalje. Paus se nije okružio poznatim stranačkim licima nego mladima, koji u jednoj sceni bleje u njega kao da je Yoda iz Zvjezdanih ratova.

I onda kao šlag na tortu dolaze jedna gospođa u zelenom i jedan gospodin sa surom bradom koji je slučajno sjedio i odmarao ispod stabla kod restorana Fabbrica (čiji je vlasnik IDS-ovac) kada je Paus prolazio onuda. I potom se stari mornar i Paus upoznaše i samo koji sekund kasnije skupa s mladima i gospođom u zelenom eto stupaju po terasi Shipyarda između niza praznih stolova.

Nadajmo se samo da su na račun stranke maznuli jedan Mason sa slaninom, jajem na oko i duplim pomfrijem, da im se sve to skupa barem nekako isplati.

Dvije terre magice

Nakon sastanka u srijedu sve je izvjesnije da postoji samo jedan način rješavanja problema Kaštijuna, a to je da se Istru prepolovi na dva dijela. Teško je reći gdje bi točno Mojsije trebao zabiti štap, ali recimo da to bude negdje na liniji Barbariga - Juršići - Manjadvorci - Trget. Pa sve južno od toga neka bude Južna Istra, a sve sjeverno Zapadna Istra (jebiga, oni su najjači).

Potom Zapadna Istra (koja se nalazi na sjeveru) izgradi svoj Kaštijun (mogu ga tako i nazvati, ako ih veseli), pa nek bacaju svoje smeće u njega. I problem riješen! Ovako njihova razvijenost, njihove nagrade za najbolji život i njihovi silni vrtići i doseljeni stanovnici počivaju na smeću koje bacaju na jugu. E pa ne može više! Neki ratovi su izbili zbog manjih problema.