Plači brezo bijela, i ja ću sa tobom
Otišla je, nije rekla zbogom
Mjesto radnje: Neka mala zadimljena kafana u centru grada, recimo kao nekadašnji Fiorin.
Vrijeme radnje: Ponedjeljak na utorak u sitni sat.
Glavni lik: Muškarac u ranim četrdesetima. To su one godine kad vam se i dalje redovno diže, ali niste sigurni hoće li još dugo.
Konobarica je prvo očistila automat za kavu, potom je oprala wc pa obrisala čaše. Onda je sjela i zapalila ljubičasti LD slims. Otpuhivala je dimove tanke cigarete dok je buljila u nesretnika zavaljenog na šank. Noktima koje je to jutro napravila nervozno je kvrcala po sudoperu.
Bio je to znak za fajrunt. Meho i Gianni su u pozadini igrali pikado. Oni su shvatili, ispili su svoje žuje i odmaglili u noć. Zoki je u separeu konačno pronašao hrabrosti da pokuša uvaliti jezik nekoj izgubljenoj Njemici, ali ona se na to samo zahihotala. Potom su razočarano izašli i skrenuli svatko na svoju stranu.
Ali on se nije dao.
"Ajde mala, pusti još jednom. Još samo jednom", rekao je slatkoj Mare koja je u ovoj rupi radila već tri godine. Kosa na glavi joj se dizala od te pjesme. A on je na prve taktove uspio uvući trbuh i izvući najbolji glas. I to iz sve snage:
"Plači brezo bijela i ja ću sa toboooom, otišla je Danijela nije rekla zbogoooooom".
Zlatna šitara
Povodom prve obljetnice referenduma Inicijativa za Lungomare organizirala je posprdnu dodjelu "Zlatne šikare" za osobe iz svijeta medija i politike koje su najviše doprinijele, kako to oni kažu, šikaniranju građana. Osim što se naziv nagrade može shvatiti kao oblik autoironije, budući da su upravo Inicijativa za Lungomare i stranka Možemo koja stoji iza nje ljubitelji šikara, a ne uređenih mjesta, zanimljivo je da je najbolji kandidat za dobivanje nagrade upravo Inicijativa za Lungomare.
Naime, svatko tko je pratio događanja oko referenduma prije godinu dana sjeća se da su njihovi aktivisti uporno maltretirali građane lažnim tvrdnjama da treba "spasiti Lungomare", kao da će ga netko golemim bagerom izvaditi iz Pule i preseliti u Zagreb, a ne izgraditi reprezentativan hotel na mjestu zapuštenog i popišanog nogometnog igrališta.
Ali dodvoravanje masama ekipa iz Inicijative odavno je doktorirala, pa ne treba sumnjati da će dio građana nasjesti i na ovaj igrokaz. Stoga ja cijela ova njihova priča zapravo "Zlatna šitara", ako razumijete engleski...
Ulet za pet
Mlada žena uletjela je na sjednicu pulskog Vijeća potpuno van sebe. Ubrzo je postalo jasno da je riječ o aktivistici koja se protivi rušenju stabala na Valkanama. Pokušala je nešto reći gradonačelniku Filipu Zoričiću koji ju je ignorirao. Očito mu je puna kapa iracionalnih aktivista.
Iz aviona se vidjelo da je jadna žena potpuno uvjerena u to što govori. Nema tu glume ni izigravanja. Ona zbilja misli da Zoričić i kompanija žele zlo Puli i da su se uortačili s investitorima u hotel Valkane da bi uništili grad.
I u tome je problem svih problema koji nitko ne vidi: galopirajući populizam i huškanje ljudi, kao da su psi, doveli su do toga da pojedinci polako gube kompas. Dok ideološke vođe čame u prikrajku i bacaju udice, njihovi aktivisti se bacaju pod bagere i na sjednice Vijeća. I sve to za dobrobit Pule.
Vinistra za mlade
Jučer i danas u Rovinju se održava GinIstra. To je nešto kao Vinistra, ali za mlade. Daleko od toga da mladi ne idu i u susjedni Poreč na sajam vina, ali to piće ipak je nekako rezervirano za stariju populaciju. Nakon što iskuse kiselinu života, ljudima valjda prija i takvo piće.
A kad si mlad onda je sve slatko pa se dodaju čak i sokovi u cugu, što inače nitko normalan ne bi radio. Ali eto, mladost-ludost, pa ide i tonik u gin. Svima je jasno da je ovo zapravo festival gin-tonika, jer se gin baš i ne pije sam. Dakle, GinTonikIstra.
Još jedna bitna razlika je i u dobu dana kada se, je li, konzumira. Pa dok oni sredovječni i stariji vole zaviriti u čašicu već od jutra ili barem popodne, da stignu doma na Dnevnik i Njujorške plavce, mlađi tradicionalno preferiraju piti kada padne mrak. Pa tako sve dok im ne padne mrak na oči.
Istra malo po malo postaje hrvatska prijestolnica alkohola. Osim festivala vina i gina, ovdje postoji i jedno stotinu craft pivovara, a tu je i smotra rakija u Humu i još štošta. Stiže jesen i zima, treba napuniti pipe.
Ki je reka živili?
Ni više ni pljukanci
Navijači Rijeke su nekad, u doba kada je ekipa igrala jako loše, znali zapjevati "Vratite nam našu Rijeku, od ove nam suze teku". Već neko vrijeme pokušavam smisliti pulsku verziju koja bi imala smisla i rimovala se, ali ne uspijevam. Valjda zato i nisam pjesnik. Pozivam ovom prilikom dr. Frica i Žižu, ako slučajno ovo čitaju, da mi pomognu.
"Vratite nam našu Istru, od ove nam kurci kisnu", najbolje je što sam uspio smisliti, ali ne rimuje se baš, a i malo je nepristojno. Ili recimo: "Vratite nam našu Istru, od ove se govno stisnu". Tu je negdje ko i ona prva, ali opet s istim problemima. Ajmo još jedan pokušaj: "Vratite nam našu Istru, izgubićemo pamet bistru". Ovo je pak prepristojno, kao da se radi o nekom normalnom sportu, veslanju ili boćanju, a ne o nogometu.
Uglavnom, Istra je u banani, na stadionu je u ponedjeljak bilo 1.057 gledatelja, Lokomotiva je utrpala četiri komada, a kao kruna svega došlo je saznanje da se u poluvremenu u VIP-u više ne dijeli šugo s pljukancima. Srećom, još uvijek daju pive, pa ćemo Marcello i ja dolaziti i dalje.
Autor
