Zihertić se vratio, frajer nestao, a kugla sve zna

Veliki povratak

Vratio se Marin Zihertić, omiljeni pulski političar. Premda se neće kandidirati za Sabor, jer sve što ga zanima su Pula i Istra, Lerotić je na svojem Facebooku komentirao najavu stranke Možemo! da će znatno smanjiti broj općina i županija. "Je li glas za Možemo! glas za ukidanje Istarske županije", pita se Zihertić u maniri svojih najboljih izdanja.

Dakle, odlučio je opet igrati na najniže emocije, tvrdeći da njegovi suparnici žele pljunuti svima nama u lice, uništiti Istru, preseliti nas u Rijeku i ubiti slobodarski i junački duh svekolikog istarskog naroda. Nije to tako Lerotić napisao, ali to je ono što je poručio biračima, očekujući, valjda, da im je kvocjent inteligencije na razini peronospore.

Nema veze što je Hrvatska nakrcana županijama, gradovima i općinama koje su često same sebi svrha, što golema birokracija desetljećima guši zemlju i što je vojska uhljeba najmoćnija sila u zemlji. Sve to je za Lerotića nevažno, možda zato što je on jedan od njih? Najvažnije je, eto, da Istra ima svoju županiju i svojih 500 zaposlenika i da svako selo ima svoju općinu, pročelnike i komunalne redare.

Čak i od Zihertića, previše je.

Kugla

Sa zadovoljstvom možemo konstatirati da smo predvidjeli budućnost. Pogledali smo u kristalnu kuglu i vidjeli da koalicija IDS-a i SDP-a zapravo nije koalicija, premda su je oni zvali koalicija.

Nije bila ni potrebna sva ta silna genijalnost i analitička pronicljivost koju posjedujemo da se prokuži kako nešto što se silom naziva koalicija - iako svatko za sebe ide na izbore i nema obavezu nakon izbora koalirati s ovim drugim - zapravo nije koalicija. Bio je to skeč u režiji Peđe Grbina, osmišljen s ciljem da se stvori dojam brojnosti i snage. Mogao je Peđa okupiti i stranke iz Crne Gore i tvrditi da će i oni s njim u koaliciju.

IDS je iskoristio upad Zorana Milanovića u SDP da razvrgne koaliciju koja nikad nije sklopljena. Ili bolje rečeno, da pobjegne od nje. No, o Milanoviću nešto više u idućoj crtici.

Ludilo

Drugačije se ne može nazvati crtica koja se bavi Zoranom Milanovićem. To kako je predsjednik s karakterom preko noći upao natrag u stranačku politiku i najavio kandidaturu za premijera, ostat će zapisano u analima.

To nije onaj stari Milanović, pun sebe ali donekle odmjeren, to je novi Milanović koji je toliko uvjeren da je najpametniji u sazviježđu da mu ni nebo nije granica. Ovih dana Milanović naziva gangsterima sve koji su se suprotstavili njegovom silovanju zakona i Ustava, čime neodoljivo podsjeća na one koje želi pobijediti, a to je HDZ. I na svog frenda iz mladih dana.

Da je bio frajer, što je nekad doista bio, i na što je, barem u početku, podsjećao ovaj njegov potez, Milanović bi podnio ostavku na mjesto predsjednika i ladno ušao u kampanju za parlamentarne izbore. Ali on želi da mu predsjednički mandat bude rezerva, kao svaki pravi uhljeb koji bi obnašao javne dužnosti, ali želi da mu staro radno mjesto bude na raspolaganju. Da Milanović, kao i manje-više svi koji se klate o politiku, nisu ništa drugo nego uhljebi, pokazala je i njegova odluka o neradnom danu za izbore. Ta srijeda će biti neradna stotinama tisuća u javnom sektoru, a ostali će morati raditi.

Sve je izvjesnije da je na ove izbore, koliko god mediji takve vibracije ne bi trebali širiti, najbolje - ne izaći.

Badave politika

Imate li i vi prijatelje koji su se preselili u London samo da bi mogli reći da žive u Londonu? Nema veze što stanuju njih petero u 25 kvadrata, kada im na fejsu piše "Lives in London, United Kingdom".

Jedna istarska općina obavijestila je javnost ovaj tjedan da je podigla novčane naknade za novorođenčad. To je onih parsto eura koje se dobije za prvo dijete, pa onda veći iznos za drugo, još veći za treće i tako dalje. Cilj je da se rađa što više djece i da se doseljava što više mladih obitelji.

Koliko god ta mjera bila hvalevrijedna, teško se oteti dojmu da ona postoji samo radi reda, odnosno da bi općine i gradovi mogli reći da rade na natalitetnoj politici i privlačenju mladih ljudi. Hoće li netko imati dijete samo zato što će dobiti 400 eura za njega, ili se preseliti u određenu općinu jer će tamo dobiti 100 eura više? Naravno da neće.

Postoji samo jedna natalitetna politika i politika privlačenja mladih ljudi koja pali, a to je otvaranje atraktivnih i dobro plaćenih radnih mjesta. U Hrvatskoj nema grada ni općine u koje će se ljudi doseliti samo zato što im je tamo lijepo ili što su oduvijek sanjali da žive baš tamo. To mogu samo London i slični.

Svi ostali se moraju potruditi malo više od naknade za bebe.

Oleg

Jučer je Istru posjetio Oleg Butković, jedan od rijetkih ministara koji je ostao na položaju cijelo vrijeme Plenkovićeve vladavine. U prijevodu, to znači i jedan od rijetkih koji nije imao niti jednu aferu.

Zato mu je aferu probao zalijepiti Milanović, tvrdeći da Butkovićev brat radi s državom. Kada je Butković to demantirao, Milanović je rekao da "nije ni tvrdio da radi s državom, nego sa tvrtkama koje rade s državom". Jučer u Puli Butković je i to demantirao, pa sada ostaje vidjeti što će reći Milanović. Je li možda Butkovićev brat radio sa tvrtkama koje rade sa tvrtkama koje rade sa tvrtkama koje rade s državom? Ali to su onda sve tvrtke u državi.

I ovaj primjer pokazuje šlampavost (blago rečeno) novog Milanovića. Ali on je imao svoju crticu, ovu posvećujemo Olegu Butkoviću. Teško je oboriti činjenicu da je u njegovom mandatu dovršen Ipsilon, uključujući probijanje druge cijevi tunela Učka, što je jedan od najvažnijih dosega u novijoj istarskoj povijesti. Osim toga, Butković je rijetko normalna pojava na hrvatskoj političkoj sceni, koja polako ali sigurno odlazi u Honduras.