Ovako izgleda pulski 'Čovječe, ne ljuti se'
Lipa, ali ne jedna
Ako se ostvari najava da će ove godine u Puli, pored svih do sada potvrđenih, nastupiti Dua Lipa i Maneskin, bit će to još jedno koncertno ljeto za pamćenje. Za sada je riječ o neslužbenoj informaciji koju je na Instagramu podijelio i gradonačelnik Filip Zoričić, što joj daje na težini.
Dua Lipa je jedna od najvećih glazbenih zvijezda današnjice. Rođena u Londonu a porijeklom s Kosova, mlada i lipa pjevačica prekrasnoga glasa i neodoljivog šarma pretvorila bi Pulu u jedan od glazbenih centara svijeta. I to ne jedan, nego nekoliko dana, s obzirom da se spominju čak četiri koncerta. Što pak reći o Maneskinu? Pobjednici Eurosonga 2021. nakon trijumfa nisu nestali, već su nastavili osvajati publiku i također postali svjetska atrakcija.
Uz već potvrđene koncerte Simple Mindsa, Avril Lavigne i Lennyja Kravitza, bila bi to doista spektakularna sezona. Ljeto lipih uspomena, veselih večeri i eura za zaraditi.
Rukomet
Siječanj je mjesec depresije, skijanja i rukometa. Hrvatska reprezentacija nekad nas je uveseljavala titulama, a potom finalima u kojima bi izgubila od Francuske. Dok smo jeli ostatke orehnjače i nabadali posljednji grašak iz francuske salate, tješili smo se paranjem mreže na svjetskim i europskim prvenstvima.
Ta vremena su nažalost prošla, ali se nadamo da kauboji (koji ne žele da ih više tako zovemo) još nisu rekli konačni adio. U momčadi ne nedostaje zvijezda poput Cindrića, Duvnjaka i Karačića i možda je, tko zna, svanuo taj čas da se Hrvatska vrati u velikom stilu.
Prvenstvo počinje 10. siječnja, a ovih dana u Poreču igra se Croatia Cup, turnir u kojem uz Hrvatsku sudjeluju Crna Gora i Slovenija. Ako je suditi po interesu za mjesto u Žatiki, hrvatski rukometaši još igraju značajnu ulogu u životima svojih sugrađana. Nadajmo se da će tako i ostati i da građanima koji ne idu na skijanje neće ostati samo - depresija.
Odi s Miron
A dok nas ne počne zabavljati rukomet, zabavio nas je Miron Hauser, pulski glazbenik i, kako je napisao u objavi, šef-dirigent jedinog hrvatskog jazz orkestra. Nakon koncerata Aleksandre Prijović, koje je valjda nekako istrpio, brat Stjepana Hausera nikako nije mogao prijeći preko Kafanske večeri u Areni. Kaže da je Zagreb postao šator u Brčkom i da bi on, Miron Hauser, kao školovani stručnjak, trebao biti taj koji će govoriti ljudima što da slušaju. Na primjer, ističe, kao što nam doktori govore koji lijek da pijemo, a automehaničari koji dio automobila da mijenjamo.
Uspio je Hauser u objavu ubaciti Tita, Istrijane i posvetu svojoj obitelji, iz čega se može zaključiti da je akademski glazbenik ipak posegao za jeftinim tonovima, baš kao što se to (valjda) radi u šatoru u Brčkom, ali recimo da to nije sporno. Ono što je sporno jest kako to Hauser zamišlja da bismo svi mi trebali slušati ono što nam on kaže da slušamo?
Usporedba s doktorima i mehaničarima ima smisla samo ako ste ograničene pameti. Jedni i drugi naime daju savjete koje netko može, ali i ne mora slijediti. Takve savjete, dapače, može davati i Hauser, ali se ne bi trebao žestiti kada ih netko ne slijedi. Osim toga, zdravlje i sigurnost mnogo su važnija pitanja od glazbe, pa su ljudi skloniji te savjete i poslušati.
Glazbenici se ne školuju zato da bi govorili ljudima koju glazbu da slušaju, nego da bi im otkrili njezine tajne i potom ih pustili da sami donesu odluku. Ili drugim riječima, da rade ono što je napravio Stjepan Hauser, zbog kojeg je ogroman broj ljudi u Hrvatskoj uopće imao priliku čuti kako zvuči violončelo.
Nažalost, brat mu je, barem u ovom komentaru, otišao u suprotnom smjeru.
Figure u kućici
A kada je riječ o narodnjacima, odnosno turbo folku, ili nazovimo to kako god, nemoguće je ne zabilježiti što se odvijalo u Puli minule nedjelje od jutra, pa tamo negdje do kasno poslijepodne.
Tamo se, naime, kolektivno igrala igra "Čovječe, ne ljuti se". Ljutili su se svi koji su prošli Giardinima i tamo kod Rustica i Bolera čuli nabijanje iz zvučnika. Igrači bi se sklonili par metara dalje i nastavili kružiti po tabli. Pritom je slijedio sljedeći scenarij:
1. Lekcija o tome kako je Pula grad rocka
2. Ispijanje alkoholnog pića (pivo)
3. Lekcija o tome kako je sramota da se u centru Pule "to" sluša
4. Ispijanje alkoholnog pića (kuhano vino)
5. Lekcija o tome kako je nekad sve bilo bolje
6. Ispijanje alkoholnog pića (viski kola)
7. Bacanje pogleda prema minicama ispred Rustica
8. Ispijanje alkoholnog pića (dupli viski i malo kole)
9. Lagano cupkanje u ritmu glazbe iz Rustica
10. Ispijanje alkoholnog pića (dupli viski, bez kole)
11. Još jedan pogled prema tamo, ovaj put čeznutljiv
12. Ispijanje alkoholnog pića (trodupli viski)
13. Lekcija o tome kako svijet ide "u kurac"
14. Ispijanje alkoholnog pića (eksiranje)
15. Odlazak u... pa znate gdje
Svaki igrač naime voli staviti svoje figure u kućicu.
Božić
"Hristos se rodi", čujemo ovih dana od maštovitih političara koji ne propuštaju iskoristiti pravoslavne blagdane da još jednom istaknu koliko su inkluzivni, otvoreni i tolerantni. I to bi bilo sjajno, samo kad bi se moglo znati koliko u tim čestitkama ima iskrenosti.
Jer, još tamo negdje od Sanaderovog doba, postalo je moderno čestitati Srbima njihov Božić. Od političara su igru prihvatili "obični" građani, odnosno oni među njima koji se lako pale na takve stvari. Gledamo to svake godine na Facebooku, gdje se ljudi natječu tko će prije, ljepše i bolje čestitati Božić "svima koji danas slave".
Teško je zamisliti jeftiniji način da se postane "gospodin". Jer, iza tih riječi zapravo stoji nešto sasvim drugo. Otprilike, poruka koja se šalje je sljedeća: "Ja želim malo pažnje pa ću javno čestitati Božić na dan na koji ga inače ne slavim i ne čestitam, samo da se pokažem kao dobra osoba kojoj nije važno je li netko Hrvat ili Srbin". A kakva je osoba doista, to Bog te pitaj, i pravoslavni i katolički.
Facebook čestitke, kako rođendana tako i blagdana, imaju težinu kao tijela u vakuumu. Svejedno, mnogi će ih i ove godine ispaljivati kao petarde.
Hristos se rodi, Hristos će i da vaskrse, ali s ljudskom vrstom će se malo što promijeniti.
Autor
