'Bassani je htio tri čekića, ali uvjerio sam ga da je bolje s četiri'

Urbana legenda kaže da je izgradnja Spomenika rudaru – borcu obustavljena nakon što je neki visokopozicionirani 'drug' leteći avionom iznad Labina primijetio da 'batići' odozgo izgledaju kao kukasti križ. Tada nije bilo dronova s kojima se danas lako možemo uvjeriti da to nije istina.

A dron u zraku iznad spomenika držao je Mateo Gobo dok je na terasi kafića na kolodvoru sjedio s Berislavom Iskrom, rovinjskim arhitektom koji je spomenik projektirao s pokojnim labinskim akademskim likovnim umjetnikom Quintinom Bassanijem. Gobo je dron spustio u trenutku kad je na razgovor s Iskrom stigao autor ovog članka jer je upravo završio snimanje za potrebe Da Contea, izvođača radova na dovršetku spomenika, u čemu je Iskra sudjelovao kao savjetnik. Rovinjski arhitekt je već imao jedan obavljeni posao tog jutra: snimanje na temu spomenika za potrebe TV Nove, u čemu je sudjelovao i gradonačelnik.

'Čuo sam za tu priču, netko je bacio bombicu'

„Čuo sam za tu priču o pogledu odozgo, to je netko bacio 'bombicu', možda i zlonamjerno", rekao nam je Iskra na početku razgovora o dovršenom Spomeniku rudaru-borcu, na što se čekalo više od četrdeset godina.

“Prva faza projekta bili su grubi građevinski radovi, druga faza postavljanje skulpture, a treća je trebalo biti uređenje, ali stalo je zbog tadašnje ekonomske situacije u zemlji. Quintino i ja smo kasnije više puta dolazili u Labin, predlagali izmjene i dopune i radili troškovnike kako bi projekt dovršio, ali tadašnji gradonačelnici Marin Brkarić i Tulio Demetlika nisu imali afiniteta za to.“, priča nam.

Iz razgovora smo saznali da objekt nije samo spomenik i da se nikada nije zvao, niti će se zvati „Spomenik rudaru-borcu“ kako se uvriježilo u razgovoru i medijima.

„Općina Labin je 1980. godine raspisala anonimni urbanističko-arhitektonski i skulpturalni natječaj za Spomen prostor rudaru-borcu, a sada će se to zvati Spomen prostor rudaru", priča Iskra.

“Quintino i ja smo se poznavali od studentskih dana u Zagrebu. Radili smo skice oko mjesec dana, on je iz Zagreba dolazio u Rovinj. Analizirali smo koje su karakteristike, valeri i simboli tog posla. Zaključili smo da je to silazak ispod zemlje i mi smo jedini u natječajnim radovima napravili silazak u suteren, a svi ostali su radili linearno, na razini zemljišta. Upravo je to bilo ono što nam je donijelo pobjedu. Siđeš dolje i skulpturu gledaš odozdo, iz pete perspektive.“, objašnjava Iskra.

Zanimljivo zvuči podatak da je Bassani predlagao skulpturu od tri povezana rudarska čekića kao simbol rudarenja, ali je na kraju prihvatio Iskrin stav da to nije dovoljno simetrično i dodao još jednoga.

Ono s čime su od početka bili suglasni bilo je to da Spomen prostor mora biti funkcionalan prostor na korist građanima. Da je tako, uvjerit ćemo se na ovogodišnji Dan Grada Labina, 17. kolovoza, kada će Spomen prostor biti svečano otvoren.

„Skalinade na sjevernoj i južnoj strani ujedno su dva gledališta na koja stane stotinjak ljudi, a centralni dio je pozornica. Postavljanjem paravana ispod čekića mogu se dobiti dvije odijeljene pozornice na kojima se istovremeno mogu odvijati predstave. Gradonačelnik mi je potvrdio da se za otvorenje priprema program koji će trajati cijeli dan i cijelu noć“, kaže Iskra.

Zgrada RIŠ-a 'arhitektonski smušena'

Do tada treba ne samo postaviti rasvjetu koju je projektirao Skira Architectural Lighting Pule, nego i produžiti i popločiti dvije travnate 'trake' između betinskih zidića kako bi se postigla komunikacija sa šetnicom uz kanal Krapanskog potoka. A što sa zelenim trokutom koji će tako nastati?

„Osamdesetih su se tu nalazila stabla koja su uklonjena. U međuvremenu su posađena neka nova, a sada planiramo sadnju još stabala, ali ono što je važno je da ovdje planiramo izgradnju prijemnog paviljona s ugostiteljskim i zabavnim sadržajima za djecu. Ali, to nije dio projekta, nego njegov dodatak“, kaže naš sugovornik i odmah upozorava na zgradu RIŠ-a s druge strane kanala: „Ta zgrada je šaka u oko! Arhitektonski je sva smušena i nadam se da će, kako čujem, njena skora energetska obnova biti prilika da je se dotjera i prikladno ofarba.“

Zanimalo nas je je li zadovoljan ishodom dovršetka Spomen prostora u odnosu na ono kako je bio zamišljen u početku.

„Devedeset posto je onako kako smo zamislili. Naravno, ne možete danas koristiti materijale koji su se koristili 80-ih godina. Htjeli smo da zidovi ispod čekića budu obloženi crnim kamenom, ali sadašnji granit je dobro pogođen. Isto tako, za popločenje je bio predviđen istarski kamen, ali sada imamo bolji vapnenac tipa Plavi Kanfanar. Cesta je 80-ih drugačije išla, pa sam ponovo projektirao pristup iz Ulice Mate Balote i sada imamo tri staze od korten čelika od kakvog su izrađeni i čekići“, objasnio nam je.

Inače, korten ili točnije 'cor-ten' je vrsta čelika patentirana 1926. godine u Njemačkoj, a od 60-ih godina se koristi za izradu skulptura budući da stvara dekorativan korozivni sloj koji se ne mijenja. Hortikultura je dio Spomen prostora, a sastojat će se od travnatih površina uz Ulicu Zelenice i Istarsku ulicu, a na zelene površine unutar spomenika bit će posađene tise koje će se nisko šišati.

„Ništa cvijeća, jer bi to izgledalo kičasto, isto kao što je i osvjetljavanje čekića u raznim bojama prošlih godina djelovalo kičasto“, ističe naš sugovornik. Kaže, u proteklih je godinu dana u Labin dolazio barem jednom tjedno, kao nikada do tada, ali zadovoljan je uloženim trudom.

„Labin je dobio reprezentativnu cjelinu na razini Hrvatske, a i šire. Moram reći da je De Conte radove izveo vrlo kvalitetno i da je moja suradnja s Gradom Labinom bila izvrsna, posebno s gradonačelnikom Valterom Glavičićem, pročelnicom Anamarijom Lukšić i inženjerom Dinom Šumbercem“, zaključio je Berislav Iskra. (Tekst i foto: Robi Selan)