‘Loši majstori i dizajneri su nas dokrajčili'
Obiteljska kuća koja je generacijama u vlasništvu obitelji Šuran stajala je nekorištena nekih 15 godina. A onda su je otac i sin, Boris i Perica Šuran, odlučili adaptirati i prenamijeniti u kuću za odmor. Svatko tko se ikad upuštao u ovakvu avanturu, zna kakav je to stres i izazov, a Boris i Perica podijelili su svoja iskustva s novinarima priloga Dom i Dizajn koji izlazi u sklopu Jutarnjeg lista.
- U početku smo radili s jednim dizajnerom/arhitektom, ali ta suradnja se nije nastavila, pa smo nacrte "popravili" sami, te sve ostalo nastavili sami. Što se tiče raspodjele obaveza, moj je otac imao nešto prijašnjeg iskustva s građevinskim radovima, tako da je i mene u to ‘uveo‘ u ovom projektu. Učili smo u hodu i pritom se zabavljali i provodili kvalitetno vrijeme zajedno. Iako nisam imao prijašnjeg iskustva, unutarnji dizajn i uređenje na kraju su postali moj dio posla koji sam s guštom odradio - započinje sin, Perica Šuran priču o prenamjeni kuće koja se nalazi u selu Srbinjak, u centralnoj Istri, desetak kilometara zapadno od Pazina. Dobra stvar je, prisjeća se, što je kuća nakon toliko godina nekorištenja ipak ostala relativno očuvana. Krov nije prokišnjavao, a svi prozori i vrata bili su neoštećeni.
No, tata i sin Šuran ipak su odlučili napraviti sve kako treba i krenuli su, kako kažu, s radikalnim potezima i radovima. Od stare kuće ubrzo su ostali samo kameni zidovi. Krov, međukatne konstrukcije i sve instalacije bile su nanovo napravljene.
- Htjeli smo funkcionalni, prirodni minimalizam, ali ipak unijeti dašak luksuza bojama, igrom sa zlatnim detaljima i teksturama te prirodnim materijalima. Naravno, uz zadržavanje dobre ‘vibre‘ naše Istre, pogotovo u eksterijeru - objašnjava Perica Šuran dok šećemo kućom koja se prostire na tri etaže, sveukupno 160 četvornih metara. Po ulasku u dvorište pažnju plijeni veliki grijani bazen čiji se duži zid u visinu nastavlja na dva metra visoki kameni zid koji čini granicu parcele prema susjedu. Kamena fasada kuće građena je od netipično velikih kamenih blokova, a njeno fugiranje je odrađeno dodavanjem ručno prosijane crvene istarske zemlje u masu za fugiranje. Tu je i ljetna kuhinja od 60 metara kvadratnih s velikim "hramskim otvorom" tamne boje te drvena plaža ("decking") oko bazena, koju su također sami izradili.
- Na posjed se ulazi kroz veliku čeličnu, restauriranu i proširenu kliznu kapiju koja je stara 120 godina i izrađena od punog željeza. U samu kuću se ulazi kroz starinska daščana vrata. Ulaz je direktno u veliki open space koji se sastoji od dnevne sobe s kuhinjom i blagovaonicom. Stepeništem se dolazi na prvi kat, koji sačinjavaju dvije sobe koje dijele jednu kupaonicu, a na drugom katu su dvije spavaće sobe, svaka s en suite kupaonicom. Vanjski dio sadrži veliku ljetnu kuhinju sa spremištem i vešerajem, bazen dimenzija 10,5 x 3,5 metara sa slapom, ‘zen vrt‘ s velikom vanjskom garniturom za sjedenje i "kolaricu" koja se koristi kao prostor za skrivanje od sunca. U njoj se nalaze ležaljke, stol za karte, stol za stolni tenis i slično. Kolarica je stari istarski naziv za natkriveni prostor gdje su se nekad čuvala kola i oprema za rad - nabraja Perica Šuran, koji od zanimljivih arhitektonskih i dizajnerskih rješenja još ističe dobro povezane sadržaje, tj. puno kutaka za odmor, poput primjerice ljetne kuhinje, kolarice i zen vrta povezanog direktno s dnevnim boravkom, piše Jutarnji list gdje možete pročitati čitav tekst.