Červar u Umagu: Uživam u ljetu, čuvam unuke i planiram povratak kući

Legendarni rukometni trener otkrio nam je kako se nakon ove sezone u Metalurgu planira vratiti raditi u Hrvatsku. Zasad uživa u odmoru s unucima, plivanju i - učenju, donosi 24sata.

*Kako provodite ljetni odmor?

- Doma sam, u svom Umagu, čuvam unuke, igram se s njima i uživam. Naravno da se odem i okupati, a često sam i na gliseru. Pokupim unuke, potrpamo se u brod i vozimo se. I usput, naravno, učim. Trener nikad ne smije prestati učiti.

*Kakvi su vam planovi nakon odmora?

- Vrlo brzo idem natrag u Makedoniju, nastavljamo s našim projektom u Metalurgu, ali već sam najavio da ću još kratko biti u Skoplju. Posijao sam sjeme na kojem klub može dalje rasti i mislim da je moja osnovna misija završena.

*Što se promijenilo u ove četiri godine, koliko ste u Makedoniji?

- Došavši tamo, odmah sam primjetio da omladinska škola ne funkcionira kako bi trebala. Reprezentacija je bila stara, Metalurgova momčad također. Radili smo na poboljšanju škole, ali i na podizanju prve momčadi. I evo, prošle sezone bili smo u četvrtfinalu Lige prvaka, a bili smo i treća najgledanija momčad u Europi. Za svaku utakmicu Lige prvaka rasprodali smo ulaznice za samo pola sata. Stvorili smo i veliko rivalstvo s Vardarom, to je vjerojatno jedini pravi rukometni derbi na Balkanu. I, za kraj, sad uvodimo nekoliko igrača iz naše škole u prvu momčad.

*Volite davati priliku mladim igračima?

- Naravno, mislim da je to jedini ispravan put. Stvarati igrače i prodavati ih. Ne može se jedan Metalurg nositi s najbogatijim klubovima u Europi, ali može stvarati igrače i od njih živjeti. Vardar ima potpuno drukčiju filozofiju, oni su uvijek momčad gradili na strancima, kojih je sve više.

*Dakle, uskoro napuštate Makedoniju. Što nakon toga?

- Želim se vratiti kući. Došlo je vrijeme i za to, ovo će mi biti šesnaesta godina u inozemstvu, a to je puno, jako puno... Pravi je trenutak da se vratim u hrvatski rukomet. Što ću raditi? Zasad još ne znam, vidjet ćemo.

*Biste li se u hrvatskom rukometu voljeli vratiti na pozicije na kojima ste već bili?

- A čujte... Bilo bi pretenciozno govoriti o tome u trenutku kad je sve posloženo, kad postoje ljudi koji su na tim pozicijama. Želim samo reći da sam i dalje gladan uspjeha, mislim da imam još što za reći kao trener.

*Iduće sezone mogli biste se nadmetati s Ivanom Balićem, kojeg želi dovesti Vardar. Što mislite o toj mogućnosti?

- Čuo sam da se o tome priča i uvjeren sam da bi Ivano za Vardar, uspiju li ga doista dovesti, bio 'as na desetku'. Bio bi to sjajan potez, jer svi znamo tko je i što je Ivano Balić. Riječ je o igraču ekstra klase koji i dalje može jako puno dati bilo kojoj momčadi. Odlazak u Vardar bio bi dobar i za Ivana. Bio bi blizu svoga Splita, a to mu sigurno nije nevažno.

*Dane s Balićem i društvom teško je zaboraviti?

- Gledajte, da nije bilo Ivana, ne bi bilo ni mene. I ne samo Ivana, nego i Pere, Džombe, Sulića, Vorija... I tu ću stati, da nekoga ne zaboravim. A Balić je, to je činjenica, obilježio najbolje razdoblje naše reprezentacije. I naravno da će mi biti zanimljivo pokušati ga zaustaviti, sportaš sam i nadmetanje mi je u krvi.

*Je li i vaš Metalurg pokušao dovesti Balića?

- Da, željeli smo ga, ljudi u klubu razgovarali su o tome, ali za igrača takve klase treba i platiti. Moj klub taj novac nije mogao osigurati. No jasno je da je uvijek jako teško doći do takvih igrača.

*Često ističete da niste zadovoljni stanjem u rukometu. Kako danas gledate na tu problematiku?

- Osobno smatram da se spektakularnim Final Fourom u Kölnu ne može staviti pod tepih sve što ne valja u rukometu. A ne valja mnogo toga. Evo, jedna Rusija, koja je obilježila ovaj sport u 20. stoljeću, danas nije ni blizu te razine, gotovo nestaje. Također, i španjolski primjer dokazuje da vlada velika kriza marketinga u rukometu. Klubovi nestaju, Atletico posljednji, a ugasila bi se i Barcelona da nije usko povezana s nogometnim klubom. Stanje je loše i na Balkanu, čujem da se u Sloveniji klubovi gase, puno je problema u Srbiji... Ma treba promijeniti cijelu strategiju rukometa, globalnog europskog sporta, zanimljivog i atraktivnog, koji u ovom trenutku nema mjesto koje zaslužuje. Potrebno je, što je meni posebno važno, reafirmirati i instituciju trenera.

*Kako gledate na veliki rukometni projekt u Parizu?

- Mislim samo da je to dobro za našu reprezentaciju. Sad su ondje trojica, Kopljar, Vori i Gojun, a činjenica da puno naših igrača igra zajedno uvijek je pozitivna stvar za nacionalnu momčad. U Kielceu imamo petoricu, u PSG-u trojicu... To je jako dobro.

Pročitajte više u specijalu Ljeto na 24.