Na Mornaričkom groblju počivaju pulska Greta Garbo i tajanstvena Matilda Barry

Čak tri i pol milijuna turista godišnje posjeti čuveno pariško groblje Père Lachaise koje dostojno čuva uspomenu na svoju povijest i na svoje mrtve. Balzac, Chopin, Proust, Piaf, Delacroix, Modigliani, Ernst, Wilde – spomenimo samo nekoliko velikih imena književnosti, slikarstva i glazbe koja počivaju u ovom gradu mrtvih s čak 70.000 grobova.

Pula nije Pariz, niti je Mornaričko spomen-groblje Père Lachaise, ali odsad ipak imaju jednu važnu poveznicu. Oba su dio Europske rute značajnih groblja: pariško je to postalo odavno, a pulsko odnedavno. Na toj se ruti nalazi mapa s grobljima, a klikom na neko od njih može se doznati kakve sve vrijednosti čuvaju, povijest groblja, ali i koje su značajne ličnosti ondje sahranjene, uz njihovu biografiju.

Nekako je mimo radara prošla ta lijepa vijest isporučena javnosti proteklog tjedna u svega dvije, tri birokratske rečenice. Javnost je tad obaviještena i da je Monte Giro, tvrtka koja upravlja spomeničkim grobljem na Stoji, postala pak članica udruge ASCE - Association of Significant Cemeteries of Europe iliti Udruge značajnih groblja u Europi. U toj je udruzi velik broj groblja i komunalnih društava s bogatom poviješću, među ostalim i staro groblje na riječkom Trsatu i zagrebački Mirogoj.

Svečanost proglašenja Mornaričkog groblja u Puli dijelom Europske rute značajnih groblja održat će se 20. prosinca, čime će ujedno biti obilježena 109. godišnjica potapljanja francuske podmornice Curie u pulskoj luci (20. prosinca 1914.), kada su poginula tri mornara, od kojih su dvojica sahranjena na Mornaričkom groblju, najavljuje Darko Bijelić, direktor Gradskog groblja Monte Giro. Svečanosti će prisustvovati i francuski dužnosnici, najavljuje Bijelić, a tad će se znati i koliko će se značajnih ličnosti sahranjenih na pulskom spomen-groblju uvrstiti u Europsku rutu.

Što će to važno članstvo donijeti pulskom, počesto zanemarivanom, ali i devastiranom Mornaričkom groblju (K.u.k. Marinefriedhof), podignutom 1862. godine? Bijelić kaže da ASCE i njihova Europska ruta značajnih groblja promoviraju značajna europska groblja s bogatom poviješću, kao značajne dijelove kulturnog naslijeđa i baštine europskih civilizacija.

„Za Mornaričko groblje to znači da će postati dio svojevrsne karte Europe kad se govori o poznatim i kulturno bogatim grobljima, čemu svakako Mornaričko groblje i pripada. U Hrvatskoj, toj udruzi između ostalih pripadaju zagrebački Mirogoj, Varaždinsko groblje, dubrovačko Boninovo, osječka Sv. Ana, potom karlovačko, zadarsko i koprivničko groblje.

U svakom slučaju, to će potaknuti veću posjećenog Mornaričkog groblja u turističkom smislu, postati mjesto edukacije o povijesti, kao i mjesto divljenja stvaralaštvu i umjetnosti koja se ostvarivala ne tako davno - prije samo jednog stoljeća. Mornaričko groblje nam pokazuje kako se naša civilizacija mijenja, kroz koje faze prolazi, kuda ide - stoga je to mjesto svojevrstan muzej na otvorenom“, veli Bijelić.

To ipak ne znači da članstvo automatski znači dobivanje financijskih sredstava, nužnih za očuvanje zaštićenog dobra na Stoji. No, turističko oživljavanje Mornaričkog groblja, svakako bi moglo doprinijeti ostvarenju određenih financijskih sredstava kojima bi se ovo groblje moglo ne samo održavati, nego i značajno obnoviti.

„Financiranju pojedinih radova i održavanju pridonose i Crni križ Austrije, udruga koja skrbi o austrijskim i njemačkim grobljima izvan njihovih država, kao i Talijanski konzulat u Rijeci koji sufinancira održavanje talijanske kosturnice na Mornaričkom groblju. Sve su to simbolički iznosi, dok najveći dio ulaganja snosi Monte Giro kroz svoje poslovanje“, napominje Bijelić.

Kad je riječ o promociji i daljnjim planovima za Mornaričko groblje, navodi da se trenutačno izrađuje zasebna web stranica (www.mg.hr) koja će na više jezika pružati informacije o povijesti groblja. Što se tiče pojedinih povijesnih ličnosti - u planu je kreiranje info punktova s digitalnim informacijama o značajnim ličnostima, kao svojevrsne virtualne šetnje kroz povijest Pule, najavljuje Darko Bijelić.

Na Mornaričkom groblju pokopano je 12 austrougarskih admirala, među kojima i zapovjednik Austrougarske ratne mornarice Anton Bourguignon von Baumberg 1879. te jedan turski admiral. Počiva ovdje i Maria Fattor, pulska Greta Garbo, koja je preminula 1947., u dobi od samo 38. godina. Nalazi se ovdje i grob Matilde Barry, oko koje se veže urbana legenda o tome da noću ustaje kako bi očistila svoj grob. Na njemu se često može pronaći cvijeće.

Barry je bila dama iz visokog društva, irskog podrijetla, rođena u Londonu, kao i njen suprug bankar Charles Frisby Barry, s kojim je živjela u Genovi i Trstu prije nego što su doselili u Pulu. Imali su sedmero djece, a najslavniji je svakako bio Alfred Ritter von Barry, austrijski kontraadmiral i zapovjednik Pule.

Na samom ulazu u groblje nalazi se ploča u spomen Nazariju Sauru, talijanskom mornaričkom časniku, iredentistu kojeg su Austrijanci 1916. smaknuli u Puli. Pokopan je na Mornaričkom groblju, ali su nakon Drugog svjetskog rata njegovi posmrtni ostaci premješteni u Italiju. Po njemu je u doba talijanske vladavine nazvana Uljanikova kasarna na Bulevaru koju, međutim, mnogi Puležani i danas zovu – Saura. To je samo dio zanimljivosti koje krije Mornaričko groblje, a koje mogu biti predstavljene javnosti na jednom mjestu - na ruti značajnih groblja.

Prema Brunu Dobriću, dugogodišnjem umirovljenom ravnatelju Sveučilišne knjižnice, u Prvom svjetskom ratu ovdje su pokopane žrtve brodske nesreće parobroda Baron Gautsch (1914.) i članovi posade potopljenih bojnih brodova Szent Istvan i Viribus Unitis (1918.), preminuli od teške epidemije gripe posljednje ratne zime (1917./18). Zbog toga su se morale urediti skupne grobnice, a na kraju rata više nisu bila moguća daljnja pokapanja. U svibnju 1918. planirala se gradnja drugog mornaričkoga groblja, ali to nije ostvareno.

U razdoblju između Prvog i Drugog svjetskog rata talijanske su vojne vlasti zabranile pokapanje na tom groblju. U Drugom svjetskom ratu na njemu je pokopano oko 300 talijanskih i njemačkih vojnika te civili poginuli u angloameričkim zračnim napadima na grad (1944.–45). Nije poznat točan broj pokopanih, no prema pojedinim procjenama, ima ih oko 40.000. Iako je 1960. Općina Pula proglasila groblje povijesnom spomeničkom baštinom, ono je propadalo i tek su nakon višegodišnjih međudržavnih pregovora, 1990. Crni križ Austrije, Njemački narodni savez za brigu o ratnim grobovima i Općina Pula zaključili sporazum o uređenju i održavanju Mornaričkog spomen-groblja. U svibnju 1997. svečano je obilježen završetak njegove obnove. Groblje je uvršteno u popis spomenika pod zaštitom Haške konvencije, navodi Dobrić.

Kakva je situacija danas?

Bijelić objašnjava da tvrtka Monte Giro održava Mornaričko groblje, a radi se uglavnom o čišćenju i hortikulturnom uređenju.

„Ove godine posadili smo deset mladih čempresa za Dan planeta Zemlje da bismo očuvali stoljetne drvorede čempresa koji se nalaze na tom groblju. Zahvati na spomeničkoj baštini nam nisu dopušteni budući da je groblje konzervatorski zaštićeno, odnosno svaki zahvat na pojedinom spomeniku zahtjeva opsežnu suradnju s Konzervatorskim odjelom Ministarstva kulture. Naravno, zbog iznimne vrijednosti spomeničke baštine koja se tamo nalazi, Monte Giro je instalirao videonadzor unutar groblja“, napominje Bijelić. (Tekst i fotografije: Mirjana Vermezović Ivanović)