Foto Rovinjka Sonja Sabol napisala ‘Ljubav fatalne žene’, roman u kojem su likovi stvarni

Po samom izlasku knjige ''Ljubav fatalne žene'' autorice Sonje Sabol iz Rovinja knjiga se počela prodavati brzinom za koju ni sama Sonja nije očekivala jer, kako kaže, ona je zasad još uvijek ''no name'' u sferi spisatelja i književnika, te je ovo njen prvijenac.

",Prodaja knjiga je kao prodaja bilo čega drugoga, ako nema ono nešto, što mami čovjeka da kupi, onda to nije to. Kada sam stvarala svoje prvo djelo, mislila sam na sve što jedna knjiga mora imati, stavila sam se prvotno u poziciju čitatelja a ne autora jer jedino tako sam mogla napisati ovakvu knjigu koja sadrži sve ono što ljudi proživljavaju u stvarnom životu. Od intriga, konfuzija, letimičnih misli koje čovjeka okupiraju na dnevnoj bazi, pa sve do proživljenog i doživljenog. Naglasak je na istini, surovosti i direktnosti. Bez romantiziranja i filozofije", kaže Sabol.

Sonja je ujedno nakladnik i autor svoje knjige, na taj se pothvat odlučila, kako kaže, iz razloga jer ne želi da je itko posjeduje.

"Moje djelo sam ja, to je moja istina, ja predstavljam svoju priču. Biti nakladnik i autor u Hrvatskoj je kao da ste vojnik koji je jedini ostao braniti svoju zemlju. Teško ali ne i nemoguće. Ako znaš što radiš, kakav hype stvaraš, onda ne mariš da li imaš 90 tisuća pratioca na Instagramu već ti je bitno da tvoje djelo i tebe prvo razumije manja skupina ljudi i onda se stvara piramida. Iako nije preporučljivo za svakoga. Biti autor nije dovoljno, moraš biti vraški lud da se upustiš u avanturu sa samim sobom kako bi pridonio svojim riječima, razmišljanjem, mislima, djelima, ljudima koji prate tebe, tvoje statuse i ostali popratni sadržaj. Također biti sam svoj nakladnik znači i puno odricanja, pritom mislim na financije i vrijeme'', ističe Sonja.

Knjiga je izazvala lavinu reakcija za koje Sabol kaže da joj je drago, te želi da ljudi čitaju nešto drugačije, ne običan puki roman koji će pasti u zaborav već idući dan.

"Jedna djevojka je čak imala određene reakcije na knjigu te mi je rekla kako su joj suze išle na samom početku, te se naježila (poslala mi je sliku svoje ruke). Primarni cilj mi nije da ljudi plaču, ali ako nekoga dotakne, to je emocija a emocije treba znati proživjeti ma kakve god one bile i što god izazvale. Muška publika je ono što cijenim jer rijetko koji muškarac će danas kupiti knjigu i pročitati je, k tome reći da je odlično. Upravo to mi se i dogodilo, povratan feedback je važan ako osoba misli nastaviti i ići u smjeru pisanja, pjevanja, glume, općenito bilo kakve vrste umjetnosti, jer umjetnost nije za svakoga. Mnogo očekuješ od sebe a ako publika nije zadovoljna, nisi niti ti", ističe.

Pritom dodaje kako život umjetnika ima dobre i loše strane.

"Fokus mi je za sada jedino na karijeri i ne želim ništa mijenjati jer bi me trenutno bilo kakva druga stvar samo poremetila. Posao kao i karijera zahtijeva da budeš maksimalno posvećen, a ako je umjetnost u pitanju, onda moraš biti svjestan da je više od pola tvoje duše vezano i uvijek će biti za umjetnost. Laički rečeno, teško je imati osobu pokraj sebe koja bi te razumjela. Osoba mora biti svjesna da na neki način pada u drugi plan i to ne jer ti tako želiš, nego prosto zato što je to tako. Umjetnost je jedinstven prikaz lijepoga, ali u pozadini surovoga, što znači, kada si jedno s umjetnošću nema mjesta za drugu osobu u 100 posto mjeri, jer je tvoj a priori tvoja predanost, duh, želja, volja, snaga, ljubav vezana za umjetnost. Ti i umjetnost ste jedno. Zvuči suludo ali zapravo ima logike, no to si ne želi svatko priznati na glas. Zbog toga možemo vidjeti puno umjetnika i ljudi u karijeri koji žrtvuju obitelj i sve, zarad višeg cilja. U dosta slučajeva obitelj samo pati, često se sve rasturi. Ovisi kako si posložite stvari, koliko ste realni i koliko shvaćate što vam je bitno te koji uzrok i posljedice mogu biti", ističe Sonja.

Dodaje da iz svog kuta gledišta može reći kako je njoj teško prići jer ima svoj neki gard, stav i karakter.

"Uz to sve ide i umjetnost koja preplaši čovjeka svojom blizinom, a još više daljinom. Oku vidljivo je samo ono što ja dopustim, stoga je muškarcima jako teško mene razumjeti. Kada znate što želite, drugima ste komplicirani a sebi ste napravili pakao od života jer znate da nema ideala te se teško mirite s time. Biti umjetnik ne može svatko jer je ta svojevrsna sloboda mač s dvije oštrice.''

U knjizi se nalaze dvije sportske ličnosti, Sonjin pokojni djed, legenda Dinama Stjepan Lamza i jedan umirovljeni sportaš koji je zbog zaštite privatnosti pod pseudonimom. Knjiga je pisana po istinitim događajima i u njoj se nalaze stvarni likovi koji vode zasebne živote pune strasti, ironije života, gorčine i težine koji su dio svega toga kao bit onoga što smo mi ljudi.

"Znate, kad pišete istinu, to nije neka banalna fikcija. Puno je to emocija, bez zataškavanja stvari, stoga morate paziti na svaki detalj. Priprema kao pred ispit. Iznijeti istinu znači objediniti sve ono prije, a ishod budućnosti se ne zna… To je svojevrsni rulet. Ljudi misle da je pisanje oslobađanje od emocija. Možda i jest, ali to je i ponovno buđenje starih trauma. Ova knjiga je samo uvod u drugi dio gdje će akcent biti na seksu", zaključila je Sonja Sabol.