‘WRC će se voziti u Istri! Ali postoji jedan uvjet’

Svjetsko prvenstvu u reliju (WRC) svakako je sportska manifestacija koja posljednjih godina u Hrvatsku dovodi daleko najviše posjetitelja jer nekoliko stotina tisuća ljudi posljednje tri godine u travnju prati ovaj svjetski ‘oktanski cirkus’ na hrvatskim cestama. Croatia Rally, jedan od najvećih sportskih i turističkih događaja posljednjih godina u našoj zemlji ima i veliku medijsku ‘moć’ s obzirom da ovo natjecanje u svijetu prati oko 850 milijuna gledatelja, a uz to ima i nemjerljivu ekonomsku korist za krajeve u kojima se natjecanje održava. Iako se priča o jednom od najatraktivnijih svjetskih automobilističkih natjecanja u našoj zemlji ‘kuhala’ duži niz godina, mali je broj onih koji su u realizaciju ove ideje stvarno i vjerovali. Isto tako vjerojatno puno ljudi izvan automobilističkog sporta ne zna da je Hrvatsku na svjetsku rally pozornicu postavio jedan Porečan. Daniel Šaškin, nekadašnji vrlo uspješni reli vozač i natjecatelj na Dakar Reliju, zasigurno najzahtjevnijem automobilističkom natjecanju na svijetu, nije se mirio sa činjenicom da takvu utrku nije moguće dovesti u našu zemlju. Danas je predsjednik organizacijskog odbora ovog ‘oktanskog’ spektakla.

- O tome sam počeo razmišljati još 2010. godine kada sam prilikom organizacije manifestacije ‘Rally All Stars’ vidio kako su te ‘velike face’ svjetskog auto-moto sporta zapravo vrlo jednostavni i pristupačni ljudi. Tri godine kasnije je u Poreču bio start i cilj Croatia Rallya koji je bio u kalendaru Europskog prvenstva i nakon što sam u 2014. godini sa ekipom automobilističkih entuzijasta preuzeo organizaciju Croatia Rallya i razgovarali smo koja bi bila sljedeća stepenica nakon Europskog prvenstva i naravno da je sve išlo prema WRC-u. U početku su nam se malo smijali, ali kada smo malo počeli ‘kopati’ i vidjeli kako to drugi vani rade te što takvo natjecanje može donijeti jednoj maloj zemlji kao što je Hrvatska, stupio sam u kontakt s WRC promotorom i 2017. godine su prvi puta ljudi iz FIA-e i glavni organizatori Svjetskog rally prvenstva bili u Hrvatskoj sa idejom da postanemo jedna od stanica WRC-a - kaže o svojoj prvoj ideji Šaškin. 

No bez obzira na dobru volju promotora, problem je predstavljala i činjenica da je kalendar svjetskog natjecanja ‘kraljice automobilizma’ bio popunjen i teško je bilo nekoga od velikih svjetskih zemalja izbaciti da bi se prilika dala maloj Hrvatskoj. Isto tako ‘asfaltnih’ relija već je bilo dovoljno i organizatori su tražili različite vrste podloga, kako bi cjelokupno natjecanje bilo što zanimljivije. A onda je koronavirus ‘pogurao’ Croatia rally među svjetsku automobilističku elitu.

- U jednom trenutku su gotovo svi ‘veliki igrači’ odustali od organizacije ovog natjecanja poput Finske, Švedske ili Njemačke, znači vrlo moćne zemlje gdje je sustav organizacije i financiranja natjecanja drugačiji. Tamo gdje postoje tržišta od nekoliko desetaka milijuna ljudi država uglavnom ne sudjeluje u financiranju pa je i onemogućavanje kretanja ljudi zbog pandemije značajno utjecalo na njihove odluke. Mi smo s druge strane dobili sufinanciranje države i Grada Zagreba te krenuli. Kada su se oni ‘povukli’ otvorila su se mjesta i tu smo onda upali - kaže Šaškin. 

Berači gljiva

- Uspjeli smo relativno dobro organizirali tu prvu godinu, gdje smo se uglavnom koncentrirali na sam sportski segment ovakve manifestacije, jer gledatelje nismo smjeli imati organizirano. Procjena je da je prve godine usprkos pandemiji bilo oko 150 tisuća ljudi, jer se tada preporučalo da ljudi više borave na svježem zraku i u prirodi. U šali smo te ljude u ta četiri dana nazvali ‘beračima gljiva’ - u šali kaže Daniel Šaškin.

Prvi čovjek ‘Croatia Rallya’ danas može biti ponosan na ono što je ova manifestacija u ovom kratkom vremenu postigla, pogotovo iz razloga kada vidimo tko je sve domaćin WRC utrka.

- Ono što me veseli je da se jako puno novih mladih ljudi uključilo u organizaciju i pokazali su se vrlo sposobnima sudjelovati u ovakvom projektu. Ima i onih koji su razočarali, ali sve u svemu nije bilo problema naći kvalitetne ljude. Problem je što nas ima malo, jer nam budžet ne dozvoljava da imamo zaposlenih petnaestak ljudi da ovu priču pripremaju tokom cijele godine dok u jednoj Finskoj primjerice imaju četrdesetak zaposlenih ljudi, koji pripremaju utrku. S druge strane bez pomoći države, županija, Grada Zagreba i državnih tvrtki ovakvu manifestaciju bi bilo vrlo teško organizirati jer nama treba minimalno tri milijuna eura godišnje, a još uvijek s tim novcem ne stignemo odraditi kvalitetan popratni program. Pogotovo što se ta manifestacija može vezati uz kompletni hrvatski autosport. Savez nas nažalost slabo prati te sadašnja postava ne radi koliko bi trebala i morala da se WRC iskoristi za promociju među mlađima, jer mladih vozača danas imamo relativno malo, a i vozni park nam je prilično star. To je primjerice ista stvar kao kad je bilo Svjetsko prvenstvo u rukometu, drugoga dana se u Poreču u klub upisalo tridesetak novih članova. I zato bi htjeli iskoristiti WRC kao magnet za još jaču promociju auto sporta kod nas - dodaje Šaškin.

Ovogodišnje natjecanje, usprkos tragediji kojom je započelo, dobilo je dobre kritike medija i posjetitelja čime su dečki na čelu s proslavljenim porečkim automobilistom ponovno odradili odličan posao.

- Organizacija, s obzirom da nam raste broj posjetitelja, svake godine iziskuje sve više napora i financijskih sredstava i da bi sve to mogli kvalitetno pratiti prihodi bi se morali povećavati za deset posto. No, problem je u tom dijelu što su nam sponzorske mogućnosti poprilično ograničene, što zbog malog tržišta, što zbog marketinških pravila WRC-a. Male zemlje stoga muku muče što u par sponzora ne mogu prikupiti milijunske cifre, kao naprimjer veliki organizatori. Dobro je da priča raste, a mi smo danas na oko dvije tisuće ljudi koji su angažirani na samoj utrci. S obzirom na tragediju koja nam se dogodila u samoj najavi natjecanja, kada je na našim cestama u testiranjima Hyundaia poginuo irski automobilist Craig Breen što nas je sve jako šokiralo, ali i podsjetilo da utrke znaju biti jako opasne te je nemoguće, uz sve zaštite i sigurnosne mjere, utjecati na sva događanja na stazi. Dugih 36 godina se nije ništa takvoga dogodilo u WRC-u, pa onda se dogodi baš nama. Ali uspjeli smo odraditi jednu vrlo dobro ocijenjenu utrku - dodaje Šaškin.

No, važno je da je natjecanje oduševilo i one koji odlučuju hoće li Hrvatska i narednih godina biti na svjetskoj rally karti.

- To što FIA i WRC i u budućnosti žele s nama raditi utrku te nam nude fiksni ugovor do 2027. godine je znak da radimo jako dobar posao. To nam je u stvari dokaz da smo organizirali relativno tešku utrku, koja je natjecateljski bila vrlo neizvjesna jer su se izmjenjivali vodeći do posljednjeg brzinskog ispita. Jako je teško kod nas odabrati prave gume, namjestiti automobil na različitim vrstama asfalta i konfiguraciji terena, kojeg smo konfigurirali tako da se razbija tempo i bude zanimljiv. I kada vam jedna Michelle Mouton (najuspješnija žena u povijesti auto-moto sporta i najbolja rally vozačica ikada, op. a.) za jedan naš ‘brzinac’ kaže da je to najljepši i najkvalitetniji asfaltni brzinski ispit kojeg je vidjela u svojoj karijeri, mogu vam samo suze doći na oči. Prošle godine smo bili među pet najbolje ocijenjenih organizatora i mislim da to sve govori.

Poreč, Pula i unutrašnja Istra

Nakon što je protekli tjedan i službeno potvrđeno da se Croatia rally našla u kalendaru Svjetskog rally prvenstva 2024. godine, organizatori su krenuli u realizaciju četvrtog izdanja ovog natjecanja.

- Radimo na tome da imamo prvi Super ‘special stage’ u četvrtak, i da ga organiziramo u Varaždinu, Poreču ili Opatiji. Trenutno se vode pregovori oko toga i za mjesec dana će se znati hoće li to ići ili neće. Osim toga sve je više-manje isto kao dosad, sa servisnim centrom u Zagrebu i brzinskim ispitima u pet hrvatskih županija. Ali u ciklusu od 2025. do 2027. godine moguće su znatno veće promjene - tajnovit je Šaškin.

No, s obzirom da predsjednik organizacijskog odbora ove utrke živi i radi u Istri neizbježno je pitanje hoće li ‘oktanski cirkus’ ubrzo stići i s ove strane Učke. Jer pred šest godina kada je cijela priča kretala, bilo je zamišljeno da se dio natjecanja održi i na našem poluotoku, no u toj je ideji ipak tada negdje ‘zapelo’.

- Ja sam ponosni Porečan i ponosni Istranin i neću biti na miru dok se ne bude vozilo i kroz Istru i Kvarner. Jer to smatram svojim rodnim krajem te je ideja krenula sa mišlju da se natjecanje održi ovdje kod nas. Moram reći da me pokojni gradonačelnik Zagreba Milan Bandić nije tada nazvao i ponudio da Zagreb preuzme domaćinstvo, WRC u Hrvatskoj se možda nikad ne bi ni dogodio. Sada kada smo se etablirali i kada nam se nude dugoročni ugovori, najmudrije bi bilo za državu da se malo selimo po cijeloj zemlji. Mislim da je realno da u ovom novom ciklusu servisni park bude na Grobniku i da se voze ‘brzinci’ do Zagreba, pa Senja i Karlobaga te u Istri. I tu postoji mogućnost da jedan cijeli dan ‘preselimo’ u Sloveniju. Sa servisnim parkom na Grobniku ta mogućnost bi bila vrlo realna. Nažalost u Zagrebu ne postoji mogućnost da imamo servisni park na tvrdoj podlozi i dosadašnji pored Zagrebačkoj velesajma nije primjeren ovakvoj razini utrke. Moguće je stoga da start ili cilj manifestacije bude u Poreču ili primjerice Puli, a da se brzinski ispiti održavaju u unutrašnjoj Istri te na Učki i Ćićariji. No, da bi Svjetsko prvenstvo stvarno stiglo u Istru i na Kvarner trebati će i razumijevanje lokalnih struktura, prvenstveno županije i gradova, koji će nam morati pomoći u cijeloj priči - upozorava Šaškin.

Još nije ‘okačio rukavice o klin’

Njegovi najbliži suradnici i poznavatelji znaju da je Daniel Šaškin vrlo uporan i tvrdoglav kada je u pitanju realizacija njegovih ideja, a upravo su te osobine u mnogo slučajeva i odlike uspješnih ljudi.

- Ja sam jako samokritičan prema svom radu i radu mojih najbližih suradnika. Često me kritiziraju da ističem samo negativno, a onda im ispričam anegdotu iz djetinjstva gdje sam kući iz škole došao sa dvije petice i jednom jedinicom. Roditelji tada, vidi čuda, uopće nisu željeli razgovarati o peticama, već samo o  toj jedinici. Tako je zapravo i u ovom poslu. Najviše se vremena troši na ono što nije dobro i što treba unaprijediti. Često ljudi to ne razumiju, ali to je pravi put. I ponekad zbog toga ispadnem bezobrazan i krut - rekao je Šaškin.

Kada se prisjeća svojim natjecateljskih dana porečki automobilist bez zadrške jedno natjecanje ističe kao vrhunac svoje karijere.

- Definitivno su ta dva nastupa na Dakaru bila vrhunac. Ne znam bih li ponovno išao jer to je ‘muka Isusova’ i bez pravog budžeta i pravog automobila tamo ne treba ići jer postaje preopasno. Ono što je dobro i što mi i danas služi kao organizatoru, je to što sam iz prve ruke vidio što je dobro za vozače, a što nije. Jer često puta su organizatori i vozači u sukobu iz razloga što međusobno na isti način ne vide probleme i potrebe jednog natjecanja. Tu sam možda oko nekih stvari bio u prednosti. Iskustvo iz utrka i organizacije, jer moram reći i da sam volontirao desetak godina na ‘Snježnoj kraljici’, Hanžekovićevom memorijalu, organizirao sam utrke u jet skiju i na taj način sam si proširio vidike kako organizirati pojedine segmente ovakvog događaja - otkriva Šaškin.

Okupacija organizacijom ovako zahtjevnog natjecanja udaljila ga je od njegove najveće strasti, a to je sjesti za volan trkaćeg automobila i ponovno se utrkivati. Jesu li ti dani u potpunosti iza njega ili još uvijek postoji šansa da se nađe kao natjecatelja na nekoj utrci, Šaškin je nedvosmiselno odgovorio. A i u njegovim godinama još uvijek u automobilizmu ima vrlo uspješnih vozača.

- Nisam još objesio rukavice o klin. Mislim da još mogu voziti neka natjecanja poput relija Safari u Africi, a i rally raid bih mogao voziti još desetak godina. Moguće je da se koju sezonu vratim i u hrvatsko reli prvenstvo malo ‘našamarati’ ove klince. Šalu na stranu, volio bih još malo u životu nešto odvesti. Imao sam pred par godina jedan vrlo ozbiljan ugovor za nastup na Rallyu Dakar, ali korona je sve to zaustavila pa sam se posvetio organizaciji. Iz tog razloga više nije realno da se ponovno ozbiljnije posvetim utrkivanju, jer tu sam morao izabrati između organizacije i vlastitog natjecanja. Ne predajem se tako lako tako da ćemo vidjeti što će se događati - završava sa smiješkom Daniel Šaškin.