STRUČNJAK: 'Zabranimo pretvaranje stanova u turističke apartmane'
Kao što je poznato, Ministarstvo turizma i sporta najavilo je donošenje krovnog Zakona o turizmu krajem ove godine. Ovim Zakonom će biti, u bitnome, propisane mjere za zaustavljanje globalne pojave prekomjernog turizma (overtourism), piše mr. sc. Davor Njirić za Slobodnu Dalmaciju.
Do toga dolazi kada nekontrolirani rast turističkog prometa prelazi granicu nosivoga kapaciteta destinacije i ozbiljno ugrožava njezinu komunalnu infrastrukturu i način života lokalnog stanovništva. Volim reći da je prekomjerni turizam “kada turizam prestaje biti blagodat i postaje pošast”, kako bi rekao pokojni prof. dr. sc. Dragutin Alfier, doajen naše turističke znanosti.
Prije svega bih rekao da cijenim namjeru da se ovim Zakonom ustroji sustav upravljanja razvojem turizma, da bi se mogla realizirati Strategija razvoja održivog turizma do 2030.
Zanimljivo je da Zakon sadrži paket mjera koje mogu provoditi gradovi, općine i županije, a ne i mjere koje će provoditi nadležna ministarstva. Smatram da prekomjeran rast turizma nije moguće zaustaviti samo mjerama na lokalnoj i regionalnoj razini, a ne i mjerama na nacionalnoj razini. To su mjere s kojima se postižu puno veći učinci u kratkom vremenu.
Poznato je da gradovi i općine mogu samo donositi učinkovite mjere za ograničavanje i usmjeravanje prometa dnevnih posjetitelja, izletnika koji dolaze u destinacije kruzerima, autobusima i osobnim automobilima, ovisno o njihovim specifičnostima. Mnogi to već čine.
Oni, međutim, ne mogu donositi dovoljno učinkovite mjere za sprječavanje apartmanizacije i nelegalnog pružanja usluga smještaja. Štoviše, nije logično da svi oni donose različite mjere. Zar je logično da imamo sto različitih paketa mjera, odnosno sto politika ako bude toliko gradova i općina koje će ih donijeti?
Očekuje se, stoga, da će nakon donošenja Zakona o turizmu Ministarstvo predložiti i paket mjera na nacionalnoj razini koje će ono provoditi. Sve dok se ne donese taj paket mjera, neće biti poznata nacionalna politika sprječavanja prekomjernog turizma, a odgovornost za donošenje mjera bit će samo na gradonačelnicima i načelnicima.
Njima će biti teško osmisliti paket mjera na lokalnoj razini ako ne znaju koja je nacionalna politika. Njihove mjere mogu biti samo dodatne mjere za provedbu specifične politike na lokalnoj razini. Da je to tako, evo primjera.
Prvih dana listopada gospodin Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, najavio je: Zabranit ćemo nove apartmane! Smanjit ćemo broj apartmana za 30 posto. Dobro, pitam se, ali koje apartmane? One domaćina ili rentijera, odnosno one u obiteljskim kućama, one u višestambenim zgradama ili one tipa “ex garaža”? Možda sve? Gdje? Na užem području grada ili i na periferiji? Možda svugdje? Dakle, samo po ovom pitanju može biti najmanje sedam opcija politika.
Ova najava unijela je veliki nemir među sve koji pružaju uslugu smještaja u domaćinstvu i one koji se namjeravaju time baviti. Portali “gore”. Oni postavljaju brojna pitanja: koji će se novi apartmani zabranjivati? Koji će se postojeći apartmani smanjivati? Znači li to pogodovanje krupnom kapitalu, odnosno velikim hotelima, u odnosu na “malog čovjeka” zainteresiranog za pružanje usluga u domaćinstvu? Itd.
Hrvatska mora imati mjere za provedbu politike održivog razvoja na nacionalnoj razini. Bez njih se ne može provesti Strategija održivog razvoja turizma do 2030. godine. Ne može se sva odgovornost za provedbu Strategije prenijeti na gradonačelnike, načelnike i župane.
Prednost Hrvatske je što je mala zemlja, koja, stoga, može provoditi više mjera na nacionalnoj razini za razliku od velikih zemalja. One takve mjere mogu provoditi na regionalnoj/pokrajinskoj razini ili razini višemilijunskih gradova: New Yorka, Londona, Pariza, Barcelone itd. Naime, ne može se očekivati da mjere koje provode ovi gradovi provodi i, na primjer, Makarska, ali može i mora Hrvatska.
Što najviše doprinosi prekomjernom turizmu? Apartmanizacija i nelegalno pružanje usluga smještaja.
Nekontroliran rast broja apartmana, odnosno apartmanizacija, poprima sve veće razmjere. Njezin najagresivniji oblik je pretvaranje stanova u višestambenim zgradama u apartmane. Sve je više čitavih stambenih zgrada i kvartova u kojima nitko ne stanuje/živi jer su stanovi pretvoreni u apartmane.
Nelegalno pružanje usluga smještaja u neregistriranim apartmanima u obiteljskim kućama i višestambenim zgradama također poprima sve veće razmjere. Procjenjuje se da u nekim destinacijama udio nelegalnog turističkog prometa (noćenja i broja gostiju) dostiže polovinu ostvarenog prometa u ovoj vrsti smještajnih objekata, odnosno legalno ostvareni promet. Više pročitajte ovdje.
