Gastro kritičara oduševila hrana u jednom istarskom restoranu, ali ne i 'opći dojam'

Ponovno smo se vratili u malu prijestolnicu hrvatskog fine dininga, u Rovinj, ovaj put u restoran Agli Amici, smješten u mondenom okruženju šetnice Maistrina Grand Park Hotela, neposredno iznad ACI marine. Nakon što je u ono još nesigurno Covid doba, početkom ljeta 2021., restoran otvoren, mnoge je iznenadilo što je nepuna tri mjeseca nakon toga već ušao u Michelinov vodič i dobio jednu zvjezdicu. Tome je zasigurno pripomogao renome vlasnika i glavnog chefa, jer Emanuele Scarello proslavio se restoranom istog naziva smještenom u mjestašcu Godia, praktički u samom predgrađu Udina, koji dvije Michelinove zvjezdice nosi još od 2013. i važi za jednu od doista najvažnijih gourmet destinacija sjeveroistočne Italije, piše Dobra hrana.

Prvi jesenski dani i još toplo vrijeme bili su prilika za večeru na terasi. Dakle, restoran ima samo šest stolova na terasi s koje možete uživati u pogledu na Rovinj, a onima zaluđenima morem možda su dojmljiviji brodovi i jarboli obližnjih jedrilica smještenih u marini. U prvo su se vrijeme nudila tri degustacijska menija, sada su u ponudi dva: jedan "klasični", koji je više posvećen matičnom restoranu u Godiji, i meni Istra, nadahnut istarskim namirnicama i kuhinjom, za koji smo se odlučili. Upravo se krenulo s novim jesenskim menijem pa nam je bilo to draže što smo malo pričekali s dolaskom.

Ukratko, dojam prema onom što smo dobili na tanjurima bio je izuzetan, dok je opći dojam s obzirom na ozbiljni renome i status restorana s Michelinovom zvjezdicom dijelom ipak bio ispod očekivanja.

Kad pristignete na terasu, posjednu vas u lounge dio s foteljama gdje vam se posluže pozdravi iz kuhinje. Atmosfera je prilično ugodna, a takvi su bili i zalogajčići koje smo dobili.

Jedina zamjerka koju bismo mogli dati kuhinji jest to što u istarskom jesenskom meniju nije korišten bijeli istarski tartuf, što bi bilo očekivano. Vjerojatno je korišten ljetni crni tartuf jer zimskom crnom tartufu još nije sezona, izlov mu počinje tek krajem godine. No, ukupni doživljaj hrane bio je, kao što smo kazali, izvanredan.

Ono što nam se manje svidjelo bio je servis, od kojeg smo očekivali višu razinu. Konobari, osim osnovne profesionalnosti i dovoljne doze srdačnosti, na trenutke su ostavljali dojam zbunjenosti i površnosti, na trenutke čak i nepoznavanja sastojaka jela, što se ne očekuje u restoranu s Michelinovom zvjezdicom. Tako je konobar pri predstavljanju tanjura s meko kuhanim jajetom i sendvičem od sira nagrađivani Latusov odležali kravlji sir Veli Jože predstavio kao ovčji. Na što smo ga upozorili. Tu i tamo izgubili bi se pri prezentaciji tanjura, također.

Najslabiji dio bila je prezentacija vina, koja je općenito bila poprilično površna, bez previše detalja i priča koje bi gosta mogle zainteresirati, ispod razine koju poznajemo i na koju smo navikli u ozbiljnim restoranima, a niti wine pairing nije bio baš najuspješniji.

Tako je na primjer Graševina Mačovo Brdo malog slavonskog podruma Mihalj bila predstavljena jedino kao "kutjevačka graševina" što može biti zbunjujuće, a svakom malo boljem poznavatelju čak pomalo i smiješno. Opis je točan, ali riječ je vinu malog i zanimljivog podruma koje definitivno nije mainstream proizvod velikog kombinata na koji bi opis mogao asocirati, što se sommelier nije potrudio objasniti. Friulano Vie di Romans predstavljen je također tek površno kao vino iz sjevernog dijela Udina, ili nekako slično, a nije uopće spomenuto da je riječ o popularnoj sjevernotalijanskoj sorti Tocai, Tocai Friulano (za koju je Friulano najnoviji naziv nakon nesuglasica s Mađarima).

Više pročitajte ovdje.