Predsjednik pazinskog SDP-a u Kožljaku se bavi poljoprivredom

Ivicu Gržinića mnogi poznaju kao osnivača i sadašnjeg direktora Biciklističkog kluba Kamen Pazin, osnivača Konjičkog saveza Istre, sadašnjeg predsjednika SDP-a Pazina, inženjera zaštite na radu, strastvenog lovca, poljoprivrednika, mehaničara ... Poduži je popis djelatnosti u kojima je uspješan, ali biciklizam je ono što smatra svojim temeljem.

„Najvažnija je volja. Svatko može nešto naučiti samo ako ima volje, a to je karakteristika koju čovjek stekne baveći se biciklizmom. Ja sam ujutro išao u Labin u školu, a popodne za trening vozio bicikl 110 kilometara, do Rijeke i natrag. Koji put još i navečer orao. Čovjek se navikne i onda mu nije teško“, ispričao nam je.

Biciklizam je timski sport

Razgovarali smo u Kožljaku, u kućici – vikendici koju je izgradio na naslijeđenom zemljištu. Naslijeđeni dio obiteljske kuće preuredio je u kuću za iznajmljivanje. Boravište mu je u kući u Pazinu gdje mu živi obitelj, ali još je prije umirovljenja puno vremena provodio u rodnom Kožljaku jer se morao brinuti o majci.      

U biciklizam se zaljubio preko ujaka Đanpaola Fonovića. Dok je još išao u labinsku srednju školu, gdje je stekao zvanje mehaničara, štedio je na marendi godinu dana i kupio polovni trkački bicikl. U Rijeci je uz rad studio za inženjera zaštite na radu i vozio utrke.

„Već u prvoj utrci zauzeo sam treće mjesto. Poslije sam postao juniorski viceprvak Jugoslavije i to je moj osobni najveći rezultat. Kako u Rijeci nije bilo biciklističkog kluba, a zaposlio sam se u Kamenu Pazin, 1979. godine, u povodu 25. obljetnice poduzeća, osnovao sam Biciklistički klub Kamen Pazin“, ispričao nam je.

U uspjesima kluba, a za neke su zaslužni Žak Fonović i sadašnji načelnik Općine Kršan Roman Carić, moglo bi se puno pričati. Gržinić, koji je u međuvremenu postao trener biciklizma, trenutačno je direktor kluba, a uz to je obavljao dužnost direktora Hrvatskog biciklističkog saveza, potom njegovog predsjednika i selektora reprezentacije, a član Izvršnog odbora Saveza bio je trideset godina.

„Biciklizam je timski sport više nego nogomet! U nogometu možeš nekome ne dodati loptu jer ga ne voliš, ali ako nema mira i sloge u biciklističkom timu, ako najbolji vozač nije mudar, fer i korektan, ne mogu se postići rezultati“, istaknuo je.

Bleki, savršen za lov na divlje svinje

Osim biciklizma voli i jahanje, pa je u Kožljak doveo kobilu Abi. „Konja sam imao i u Pazinu, ali sada manje jašem jer sam u godinama i trebam se paziti padova. Nije to tako bezazleno jahati u prirodi: poleti fazan, iskoči zec, pitanje je kako će konj reagirati“, objasnio nam je.

Kobili Abi društvo na livadi prave krava Viola i njena kći Brka. „Mi smo tradicionalno držali pet-šest krava. Kad sam imao pet godina čuvao sam dva vola i krave, majka je radila sir. Obrađujem i dosta zemlje, svoje i od drugih, oko 18 hektara ukupno. Jutros sam izorao jedan hektar. Proizvodim lucernu i sijeno“, ispričao nam je o poljoprivredi.

A za oranje je potreban traktor, u ovom slučaju – traktori. „Imam pet traktora jer za naše uvjete bolje je imati više manjih traktora nego jedan veliki. Jedan je Fiatov oldtimer od 60 godina, a najdraži mi je Fendt koji je petnaest godina stajao neupaljen. Popravio sam ga i sada radi kao nov. Trebalo mu je zavariti blok motora, a ja sam varenje naučio u Rijeci od mog trenera Luigija Zambellija, koji je bio vrhunski varilac. Zimi, kada nismo trenirali, ja sam mu pomagao“, kaže naš sugovornik.     

Od svih životinja oko kuće najviše voli lovačkog psa Blekija. Lovi isključivo divlje svinje, a Bleki je za taj posao savršen partner. „On je upravo onakav kakav treba biti: agresivan, ali pametan i poslušan, vraća se kada ga zovem. A kada ne uspijemo ništa uloviti, onda je mrzovoljan. Križanac je balkanskog goniča i alpskog braka jazavčara. Poklonio mi ga je pokojni Franko Vlačić“, ispričao nam je    

Otvorene političke opcije

U Kamenu Pazin bio je šef službe zaštite na radu, što je u takvoj, rudarskoj djelatnosti zahtjevan posao. Ali, evo što smatra svojim najvećim dostignućem u četrdeset godina službe: “Kamen Pazin je pokrenuo inicijativu za beneficirani radni staž radnika u kamenolomima. Devet godina vodio sam tim koji je na tome radio. Dvaput smo bili pred stručnom komisijom u Zagrebu i na kraju uspjeli: beneficirani radni staž proglašen je retroaktivno od 1954. godine, pa su neki od radnika smjesta otišli u mirovinu.“    

Što se tiče predsjedanja pazinskim SDP-om, kaže da očekuje da netko drugi preuzme tu dužnost. „Bio sam zamjenik gradonačelnika Pazina dok smo bili u koaliciji s IDS-om. Poslije smo podržali aktualnu gradonačelnicu i bili dosta kažnjeni“, podsjetio je.

Razgovor je neminovno skrenuo u aktualnu politiku i predstojeće izbore. „Mislim da aktualna gradonačelnica Pazina dobro radi svoj posao. Hoćemo li imati svog kandidata za gradonačelnika, za sada ne znam. Ako me pitate za Peđu Grbina kao kandidata za premijera, nisam protiv ako strank atako odluči. Došao je u teškom periodu za SDP, puno je problema trebalo riješiti i on je napravio potrebne rezove. Ne može se sjediti na dvije stolice. Borba mišljenja unutar stranke da, ali kada nešto zaključimo, onda to provodimo prema vani“, Gržinićev je stav o tome.

Nevolje na granicama

S BK Kamenom i hrvatskom biciklističkom reprezentacijom putovao je diljem svijeta, ali to nije uvijek išlo bez problema: policija ga je u nekoliko navrata zadržala na granici zbog sumnje da je kriminalac. O čemu se radi?

„Onih godina kad se masovno išlo u Trst iz auta mi je ukradena putovnica. Prijavio sam to policiji i dobio novu. Problemi su nastali dvadeset i pet godina kasnije kada je uveden Schengen: putovao sam s ocem na utrku u Njemačku kad me policija zaustavila na granici. Šest sati sam čekao i onda su mi napokon rekli da mogu ići i dali mi broj na koji se mogu javiti ako budem ponovo imao problema. To je funkcioniralo za Njemačku, ali kada sam iz Austrije trebao prijeći u Italiji, hoće me zarobiti talijanska policija. Pisao sam MUP-u uz pomoć odvjetnika da tu grešku isprave, ali uzalud. Tek kad je stranački kolega Ranko Ostojić postao ministar unutarnjih poslova i slučajno saznao za moj problem, sve je bilo riješeno u desetak dana. A taj lik koji je koristio moju putovnicu je navodno ubijen negdje u Francuskoj ili Belgiji“, ispričao nam je Ivica Gržinić. (Tekst i foto: Robi Selan)