"Ne možemo normalno raditi, a turisti kažu da se više neće vraćati u Istru!"

S lokacije Županijskog centra za gospodarenje otpadom Kaštijun već se petu godinu za redom širi nesnosan kiseli smrad. Okolni mještani se neprestano žale, priča je svima već dobro poznata, a u tom se centru samo mijenjaju direktori i sve drugo ostaje isto. Svi koji imaju veze s Kaštijunom se ničime ne hvale ili pak šute.

Govori se o natječajima za zbrinjavanje ljetnih viškova, o dizanju kojekakvih kredita, o poboljšanju tehničke opreme, o svakakvih folijama i metodama sanacije i ograničavanja neugodnih mirisa. No, za stanovnike Pule, Vinkurana, Pomera, Banjola, Pješčane Uvale, Valbonaše, Vintijana i Medulina realnost je i dalje vrlo jednostavna - Kaštijun ne prestaje smrdjeti, a nitko ne nudi rješenje. Barem ne ono koje bi napokon zaustavilo kiselost u zraku i širenje tko zna kakvih čestica, da ne govorimo i zbrinjavanju sezonskih viškova i otpada u obliku bačene hrane.

Osim sniženoj kvaliteti života, Kaštijun je uzrok i padu cijena okolnih nekretnina, a značajne štete trpi i turizam, što nam potvrđuju gotovo svi sugovornici s kojima smo imali priliku razmijeniti nekoliko riječi. Jer, nisu baš svi mještani raspoloženi za istupanje u medijima, pa tako ima i onih koji negoduju u tišini.

Prvi na listi hrabrijih stanovnika okolnih mjesta bio je Edvard Vanjak iz Vinkurana.

"Kao da si došao u štalu stoke i ujutro mirišeš govno od krave. Tako je u Vinkuranu. Naročito kada puše jugo. Mi smo žrtve određenih političkih interesa. Jednostavno je, nekome je bilo u interesu da se ovdje nama nešto napravi u inat. Svi sada moramo ispaštati, a i naši turisti. Kaštijun je sramota za našu županiju, narod trpi, a politički interesi su nažalost iznad ljudi i stanovnika. Političke volje da se to riješi očito nema i mislim da nam se ne piše ništa dobrog. Tursiti nam govore da smrdi ujutro, zatvaraju prozore jer ne mogu izdržati. Nekima se i povraća, oni nisu navikli na ovakav smrad. Jedan Nijemac mi je rekao da ne može vjerovati kako se može osjetiti takav smrad, da kod njih nije tako ni u najvećem gradu. Koliko i do kada ćemo trpiti odluke nekih glupana", pita se Vanjak, dok Cvetko Sloković iz Vintijana tvrdi ono što mnogi misle - da je odabir lokacije tog centra poptpuno pogrešan i da je najveći problem u početnim postavkama sustava.

"Neke pute zna smrdjeti ujutro, a često i popodne. Osjeti se itekako, jako je čudan smrad. Recimo, ne može se večerati na otvorenom, ali to je najmanji problem. Moje mišljenje je da se ništa neće riješiti dok se ne preispita kompletna tehnička dokumentacija koja je bila predviđena u startu. Razgovarao sam s ljudima koji su bili direktno uključeni u izgradnju ŽCGO-a i oni tvrde da nije ugrađena sva oprema koja je bila potrebna po projektu. Nitko to nikada nije spominjao. O tome puno zna bivša direktorica Vesna Dukić. Ona se mučila i borila, na kraju su ju smijenili, ali po meni nekorektno. Uglavno, osim zdravlja, bojimo se i za cijene nakretnina koje bi mogle drastično pasti. Netko će reći: pa ovdje smrdi, i zato ti kuća vrijedi manje", napominje Sloković, dok njegova supruga ističe da je odabir lokacije tog centra bio u startu pogrešan.

"Ideja je bila vrlo glupa. Tko je zamislio da će ljudi iz Umaga, Labina i Pazina dovoziti smeće u Pulu neka mi se javi slobodno. To je apsurd. Takvome treba dati Nobelovu nagradu za glupost", poručuje Sloković. Nekoliko kilometara dalje, u Banjolama, razgovarali smo s Tonijem Delbiancom koji kaže da je smrad najintenzivniji ujutro od osam do deset i pol.

"Tada smrdi baš jako. Kasnije bude manjeg intenziteta, ili se pak mi naviknemo. Smrad bude težak i prati te sve do kuće, cijeli dan guši. Ne mogu reći da se osjeti baš svaki dan, ali sigurno četiri dana u tjednu. Evo danas je posebno gadan. Ne može se normalno raditi, gosti se žale, neki kažu da se više neće vraćati, dok drugi jednostavno odlaze", kaže nam Delbianco, nakon čega nam se požalio i Dejan Gotal.

"Ja imam dupli problem. Ujutro se probudim u Valmadama, izađen iz kuće i rano ujutro me dočeka nepodnošljiv i zagušljiv smrad Agrokoke. Sjedan na motor i krenem na posao u Banjole. Tamo me dočeka također nepodnošljiv smrad Kaštijuna koji me stalno prati. On je kiselo-slatkast i oštar, ulazi kroz odjeću, pore i vjerojatno kožu. Barem imam takav osjećaj. Kada prođem cestom na motoru nastojim zadržati dah", kaže Gotal.

Uglavom, prošla je još jedna u nizu turističkih sezona na jugu Istre, a po svemu sudeći situacija na Kaštijunu, barem kada je riječ o smradu, gotovo je ista kao i u isto vrijeme prošle godine. I prije dvije godine, i tri i četiri. I pet.

Gradonačelnik Pule Filip Zoričić, imajući u vidu da je Grad Pula većinski vlasnik Kaštijuna, slabo se oglašava po tom pitanju, iako je svoju predizbornu retoriku jednim dijelom temeljio na "spašavanju" Kaštijuna. No, osim što se u vrijeme njegovog mandata izmijenilo dva direktora i jedna direktorica, rezultati su još uvijek nevidljivi, a smrad ostaje. Nakon što je IDS izgubio Pulu i politički platio tadašnju inerciju, pa i zbog situacije s Kaštijunom, Zoričić je za sada ostao poprilično netaknut. No, gradonačelnik Pule još ima vremena za ozbiljno hvatanje ukoštac s problemom Kaštijuna. Ipak, jučer smo ga zamolili kratku političku izjavu po pitanju smrada sa ŽCGO-a Kaštijun, ali on do trenutka pisanja ovog teksta nije odgovorio. Također, direktor Kaštijuna Dražen Stilinović nije želio komentirati situaciju, niti nam se javio na telefon. (Napisao i snimio Marcello Rosanda)