Umirovljenica koja svoje krpene lutke prodaje preko Facebooka
Danas, kada osobe treće životne dobi jedva spajaju kraj s krajem te su nerijetko depresivne i pesimistične, prava je rijetkost sresti veselu,vedru i aktivnu umirovljenicu. Takva je, naime, bivša prodavačica Zdenka Ivančić, koju sam posjetila u njenom domu. U njenom pulskom stanu sve se šareni od prekrasnih krpenih lutaka koje godinama izrađuje.
„Sve je počelo kada sam unuku izradila poplun s tzv. pachwork uzorkom. Svidio se i njemu i mojoj kćeri, pa sam i njoj izradila jedan. Potom sam ih izlagala na Hand made festivalu a usput sam za tu priliku izradila i par lutaka, kako bi na štandu imala i nešto manjeg za ponuditi, ne samo prekrivače“, priča mi Zdenka koja kaže kako je, shvativši da se lutke bolje prodaju, nastavila s njihovom izradom. Danas im ni broja ne zna, ima ih na stotine, svih boja i veličina, raznih izraza lica, a među njima se našla i Pamela Anderson, jedan fratar, Albert Einstain… Ideje su joj neiscrpne, a svaka je pupa, kako ih od milja zove, osmišljena do najsitnijih detalja – boje kose, očiju, nakita, pa i donjeg veša tj. gaćica. Tako, primjerice, Einstain na kravati ima iscrtane matematičke formule, a u ruci drži olovku. Zdenka kaže da zbog brojnih detalja mnogo ulaže u materijal, a koristi uglavnom pamuk. No, prodajom uspije pokriti troškove te nešto i zaraditi. Lutke prodaje po cijeni od 80 do 120 kuna što, s obzirom na uložen trud, doista nije puno. A moderna ih umirovljenica prodaje preko Facebooka! „Kada izradim lutku, izađem vani kako bi je fotkala i stavim sliku na fejs. Uvijek pazim da je pozadina gdje slikam prigodna. Na primjer, vješticu slikam u šumi, fratra ispred crkve i slično“, veli mi Zdenka i dodaje da narudžbe stižu svakodnevno.
Ta vrijedna i kreativna žena pršti od energije. Preko dana čuva unuka, poslije podne kuha ručak i peče kolače, a noću šiva lutke! Zadivljuje činjenica da je šivati naučila sama, po sistemu pokušaja i pogrešaka, a danas je to dovela do savršenstva. „Uvijek sam nešto izrađivala svojim rukama, uvijek nešto prčkala. Tako da ovo što radim danas nije slučajno i to mi nije samo izvor zarade ili tek hobi, to je nešto što me neizmjerno veseli. Svaku lutku radim oko dva dana i potom je pomno pogledam i divim se kako je ispala“, kaže mi Zdenka i u šali dodaje da, kada završi lutku, pričeka da joj ona sama kaže kako se zove. U svom je radu i kritična prema stanju u društvu i financijskoj situaciji, pa joj, primjerice, diplomant nema cipele jer, kako kaže, za njih nema novaca.
Ako izbliza želite pogledati čitavu četu ovih prekrasnih lutaka, već 5. prosinca imat ćete priliku za to. „Izlažem u pulskom Klubu umirovljenika, a izložba ostaje otvorena do Božića“, rekla mi je Zdenka Ivančić i nastavila rezati krpice za svoje krpene lutke. (Tekst i foto: Paola Albertini)
