FOTO GALERIJA Mlada pjevačica iz Rovinja niže uspjeh za uspjehom

Da je hrvatska glazbena scena bogata brojnim mladim pjevačicama i pjevačima to već godinama znamo, no je li za dobar uspjeh zaslužan isključivo glas ili je potreban i dobar stas, otkriva nam mlada i simpatična pjevačica Lorenza Puhar, zvana Lola. Razgovor započinjemo u raspjevanom i opuštenom tonu na ulicama njezinog rodnog grada Rovinja, gdje se Lola prisjeća svojih glazbenih početaka te brojnih zgoda i nezgoda na putu prema uspjehu.

Šetajući se gradom neizbježno je bilo osjetiti povezanost koju Lola ima s ljudima i ljubav koju dijeli prema glazbi, gotovo da nema osobe koja ju ne prepozna i s njom zapjevuši. Stoga, za mirniji ostatak razgovora odlučili smo se na njezin najdraži kutak u Aperitiv baru "Circolo". Znao sam da je Lola na Canterbury Christ Church University završila Glazbenu akademiju, komercijalnog smjera, da od svoje 16. godine pjeva u Duo Online, da je više puta nastupala na Festivalu Melodija Istre i Kvarnera, da obožava slikarstvo, a tijekom našeg razgovora upoznao sam ju i kao otvorenu, skromnu, osjećajnu i zabavnu osobu zaigranog duha.

"U mojen životu sve gre kroz smih i veselje, čak i kada mi se desi ništo ča ne bin stila ubrnen to na lipo, jer sve je fantažija. Poli nas umjetnika mora postojat ništo ča te riva dalje, ča ti daje snagu i inspiraciju da uno ča stvaraš, zavajk tu ostaje. Poli mene to su, vidiš, ljudi i štorije života. Još od kad san bila mala pratila me nika posebna dobrota. Znaš kako reću naši stari: dobro delaj, dobro će ti se i tornati. A zašto to povidan, jer da ni bilo pravih ljudi neznan kadi bi ja sad bila. Moj pjevački put krenuja je od 6 lit kad me na natjecanje 'Voci nostre' u Portorožu prijavija Vlado Benussi, pokojni nan skladatelj i kantadur, ki me prepozna i vjerova u mene i eko ga - palo 1. misto. Lako to, ma kako poj sad naprid, kad te ni fameja ne pozna, a ja njin govorila da san zbog kantanja njihova 'črna ovca'", u smijehu zaključuje Lola.

Premda se Loli u familiji nitko nije bavio glazbom, priznaje da su se nakon prvotnog šoka vrlo brzo "rekuperali" i odmah njoj podršku dali. Iz godine u godinu nizali su joj se brojni nastupi, od školskih priredba, ribarskih fešta, crkvenih vjenčanja pa sve do "Kvarnerskog raja" - prvog dueta na Melodijama Istre i Kvarnera kojeg je Lola odradila sa svojim kolegom Antonijom Krištofićem i to kao najmlađi sudionici navedenog natjecanja. Osvojivši visoko 3. mjesto oduševljenju nije bilo kraja te su se otvorila brojna vrata raznih suradnja, na što Lola dodaje:

"Ni sam ne moreš vjerovat da se samo s 10 lit života more puno tega kambjati, nakon prvega MIK-a u kojen smo si Antonijo i ja bili velika podrška uz vodstvo našeg mentora Voljena Grbca, priko noći malin zvjezdami smo postali. Kantati nismo prestali od tad pa sve do dva miljara i dvajstiprve kad smo se na MIK joped tornali. Ovi put ništo stariji, kako i pjesma reče 'Telo mi zami, ma dušu mi pusti' s kon smo osvojili brojna srca publike. No, ja se tu nisan mogla fermati, već drugega lita novu pjesmu za MIK je tribalo prontati pa san tako u suradnji s Alfredom Šainom iz Matulji izbacila novu pjesmu 'Nisan znala reč volin te' koja je zabljesnula u praven stilu", rekla je Lola.

Bogato iskustvo na Melodijama Istre i Kvarnera otvorilo joj je brojna vrata i kako sama reče "put u svit", stoga ne čudi nas što je upravo ondje Lola prepoznata kao svjetski potencijal te otkriva o čemu je riječ.
"Jušto, pokle mojeg zadnjeg nastupa na MIKu prepozna me Goran Šarac, kompozitor iz Ljubljane s kin san se zajno našla i počela je nova suradnja. Malo nakon tega prijavila san se na Doru 2023. i Una voce per San Marino s pjesmon 'Imperio', obje za pjesmu Eurosonga 2023. Kako na Dori nisan pasala, 'mala' Istrijanka u meni od svita je dobila jeno veliko hvala, od 1.400 kandidata u dva kruga došla san sve do polufinala. Sa sigurnošću moren reći da mi se ostvarija san, biti na svjetskoj pozornici ki ne bi bija ponosan", radosno zaključuje Lola.

'Zlatna nota mojeg života... slobodna'

Oslanjajući se na brojne uspjehe, kako regionalne i nacionalne razine, tako i one međunarodne Lola broji iskustvo u struci za koju se školovala tisućama kilometara od svoje voljene Istre. Iako, naglašava da joj put do Engleske, točnije Canterburyja nije bio nimalo jednostavan, niti u jednom momentu nije odustala i kako sama kaže: "ono ča Lola naumi, nidan ne more frmati" pa se s veseljem prisjeća na studentske dane.
"Ah Engleska, ili se najdeš ili ne... Iskreno, tamo san postala potpuno slobodna i napokon došla u svoj svit. Zašto to govorin, jer mi, ne samo u Istri već i u ciloj Hrvatskoj nemamo još toliko prilika u umjetnosti. Najbolje san to osjetila na svojoj koži, dok san se borila s autoimunom bolesti kroz cilu moju srednju školu. I dok su jeni govorili da mi ni niš i da je to talent glume kega također nosin, moje čisto srce i mirna savjest uz podršku moje najbolje prijateljice Adriane (mame) rivali su me naprid. Da me stvarno niš ne more frmati, dokazuje to da smo samo jena kolegica i ja od cile Hrvatske bile primljene na Glazbenu akademiju Canterbury Christ Church Universityja. Da u mojen životu sve mora bit drugajče govori i smjer za koji san se odlučila, a to je praktični", govori Lola.

Govoreći o Engleskoj, posebnom poglavlju Lolina života neizostavno je dotaknuti se ljubavi koju ona nosi i njeguje prema kulturi. Stoga, zacrtala si je cilj da svaki semestar svojeg boravka u Canterburyu promjeni smještaj i upozna nove ljude - različitih vjera, rasa i običaja. Pa je tako, jedan semestar provela s engleskim gejmerima, drugi pak s Francuzima i Afrikankom, jedno vrijeme djelala je smještaj s kolegama iz Cipra i Turske, no ono najinteresantnije iskustvo bilo je živjeti u Arapskom kvartu. Upravo joj je njezin životni put u glazbi otvarao vrata u novim, različitim i ponekad neobičnim poznanstvima o čemu sa smiješkom progovara.

"U mojen svitu, kako ja to volin reći nima mista otporu, tribaš samo biti svoj i takove ljude privlačiš. Zato me puno njih i pita: Ča ti je to na nogi, ča ti znači ta tetovaža? A ja njin odgovorin: to san ja. Nemoj mijenjati sebe, da bi te osoba prihvatila. Zato je i moja grupica ljudi bila mala, ali drugajča. Ipak, tribalo je istaknuti najbolje moju Britanku Annie i Irkinju Niahm, bez njih ne bi preživila ni dana u opasnoj četvrti, tzv. danger zone. Ali dilile smo mi i iste muke, na pozornici di nan nisu bile prazne ruke. Zanimljivost našeg faksa je u temu da ispiti nisu klasični u klupi, nego da moraš zagrijat glasnice i ocjenu dobit na sceni, onoj pravog PUB-a. Pa smo tako, svojom energijon, odnoson s publikom i naravno bendom kao i obrnuto, skupljali ocjene u svojim indeksima", kaže Lola.

'Istarska rokerica u škuren problemu'

Da našoj mladoj plavuši avantura i problema u životu ne fali dokaz je priča o zanimljivom pred nastupu koji joj se u toku našeg razgovora motao po glavi. Mada i sama kaže, kako živi "Rock & Roll" u ovoj priči, sad puca od smijeha, a da joj tada nije falilo veselja. Lola otkriva o kojem problemu je riječ.
"E to su svi tribali viti, kako to biva, Lola voli vajka kasniti. Ovi put to je bilo poštenski, kako san imala ispit iz rocka, tribala mi je malo duža proba. Vjeruj ti meni, da svaki ton se ovako pasiva po danger zoni i s desna i s liva. S pretelon san tribala do grada pojti, ma mi je reka: i sama znaš dojti. Danger zone je za one ki ne znaju opasan dio grada u kojen noć puno njih ne škapulaju. Pasivala san tako kroz muke, jureći u štiklah priko svake pješačke rute. Krc Krc čuja se zad mene naglo vrisak, z manikomija je zletija po staklu u kolicima jedan 'lisac'. I reče on meni: 'How are you?', a ja mu odgovorin biži, biži nisan ja od ovud, i šmugnen petama vitra od tud. Lipega straha tu noć san pasala, a da nis ni znala da mi je u preši od štikle peta pala. AC/DC gitaristu rekla san sviraj ti, da se ovakova noć više nikad ne desi. Bez pete i čista glasa radi pred nastupa u indeksu se i petica našla", u smjehu prepričava.

Iako navedena priča ima sretan kraj, Lola poručuje mlađim kolegama da nemaju straha od danger Canterburya, štoviše, mladi ljudi u životu trebaju i takve situacije proći, ne treba ih puno tražiti jer same će one doći.
"Istina, nikad mi ni bilo ža ni jene situacije koja mi se u životu desila, odnosno koja me strefila. Da moren i joped sve bi to pasala, Engleska me puno tega lipega i grdega navadila, zato san se u moju Istru sretna tornala.

'Usne ko tvoje...'

"Kad srcem se ljubi, kad srcem se preda i pamet se gubi kad poljupci tope i kocke leda" - djelić je posljednje pjesme Usne ko tvoje čiju izvedbu je po prvi puta Lola odradila na ovogodišnjem Splitskom festivalu. Pjevušeći mi radosno refren same pjesme direktno sam ju upitao ima li ona neku posebnu posvetu, na što vješto odgovara.
"Ljubav gledan kako i na pjesmu, dok kantaš u potpunosti se predaš i osjećaš, a kad ne, bitno je da na nju pensaš i da ti ne gre van z glave. Jeno je sigurno, ako je dobra nikad je nećeš prestati kantati", sa smiješkom zaključuje Lola.

Međutim, uspio sam doći do informacije što to posebno osvaja Lolino srce te što ju najviše čini sretnom. Pored pjevanja koje je zasigurno njezina prva ljubav, u ispunjenju njezinog srca nalazi se djelić slikarstva kojim ona oslikava i opisuje svoje osjećaje te Škaraba u koju voli pobjeći, a sada otkriva i zašto.
"Kako san i rekla volin biti u svojen svitu, a pjesmon komunicirati prema vani. No, nikad triba malo i ujti od svega pa se tako ja volin maknuti u moju Škarabu, po meni najlipši dio Rovinja. Okružena sabljunon, drvima i moren ko da nisan tote - pravi 'vrhić'. Kad govorimo o srići pored svega ovega, bachatu volin stvarno do neba", kaže Lola.

Da je to doista i tako potvrditi mogu svi koji su se i ove godine našli na Rovinjskoj salsi, 19. Summer Salsa Festivalu kojeg Lola zagrijala nastupom s DJ Dimen5ion izvodeći pjesmu "Flowers" u Tvornici duhana Rovinj. Upravo se njihova obrada našla na svjetskoj top listi Bachata 2023. Stoga, za sam kraj našeg druženja Lola otkriva planove za budućnost i iznenađenja koja nas čekaju već na jesen.

"Nakon Opuzenskog festivala: Melodija Hrvatskog Juga na kojen san nastupala s pjesmom 'Ja ću doći prije zore', tornala san se svojoj rutini - gažama s grupom USB Poreč po Istri i tako će to sve biti do početka jeseni kad me čeka Ohrid fest u Makedoniji. S pjesmama pak iman vajka iznenađenja, zato ostanite s namon i nakon lita, jer pripremila san ništo lipo za domaće i one priko svita!" - zaključuje Lola. (Razgovarao: Luka Škabić)