Završio Festival neverbalnog kazališta Svetvinčenat

U 24 godine održavanja, Festival plesa i neverbalnog kazališta još je jednom dokazao kako je omiljeno okupljalište stručnjaka i ljubitelja plesne umjetnosti. Kroz ovo pitoreskno mjesto ucrtano na svjetsku plesnu mapu, kroz tri dana festivala prošlo je pregršt publike i umjetnika iz Italije, Francuske, Španjolske, Austrije, Cipra, Slovenije, Srbije, ali i Hrvatske.

“Ja sam osobno jako zadovoljna. Rekla bih da su i moji kolege i publika. Naprosto je predivno da se svake godine ta količina ljudi vraća u Savičentu”, govori Petra Glad Mažar, organizatorica Festivala. “Meni osobno koja sam ovdje 17. godinu jako je drago da već u lipnju, kad krenu rezervacije, vidim i prepoznajem imena koja uporno dolaze i vraćaju se gledati predstave u Svetvinčentu.”

Velik dio programa bio je otvorenog tipa i održavao se na savičentskoj placi i loži, dok su unutar kaštela igrale produkcijski zahtjevnije predstave.

Prvu večer nastupila je break dance skupina Cie Allongé, koja je pod vodstvom koreografa Arnaud Deprez vrlo brzo uvukla publiku u imaginarni svijet, na neki novi planet, gdje su plesači rudarili, ali i sami postajali kamenje. U kaštelu je prikazan Gran Bolero, kolaborativna predstava Zagrebačkog plesnog ansambla i slovenske plesne skupine En-Knap koja je dramatično završila neviđenim pljuskom i nevremenom koje je pogodilo Istru. Unatoč tome, dio publike ostao se zabavljati i plesati dugo u noć u gradskoj loži.

Drugi dan je otvorila radionica mlade i perspektivne plesačice Jovane Zelenović koju je održala u Mediteranskom plesnom centru s mladima koji su željeli usavršiti partnering i raditi na osvještavanju vlastitog tijela i njegove težine u odnosu na ostala tijela u prostoru. Druga večer otvorena je njenom predstavom koju je radila s Margaretom Firinger. Zanimljivo “Igralište 22” stvorilo je prostor za vlastito propitivanje načina na koji su se kreirali odnosi u djetinjstvu, zatim kroz odrastanja pa do odrasle dobi. Međuigra pokreta i zvuka koju su iznijeli plesačica Margareta Firinger i bubnjar Jerko Jurin stvorili su prostor publici za preispitivanje svojih odnosa. U kaštelu je zaigrala Lali Ayguade Company, dvoje španjolskih plesača koji su na pozornici bogatoj rekvizitima prikazali raspad jednog odnosa i različite faze u kojima se mogu pronaći osobe u bliskoj vezi. Drugu je večer zatvorio solo performans u koreografiji i izvedbi francuskog umjetnika Andrée Givanovitcha “Leather Better”.

Posljednja večer bila je rezervirana za fantastične plesačice s Cipra i njihovu predstavu “In memory of…” koreografkinje Milene Ugren Koulas. Njeno koreografsko djelo je dio većeg istraživanja o tome kako trauma utječe na ljude i kako traumatska iskustva obliku naša razmišljanja, pokrete, komunikaciju i odnose. Pljeskom je publika nakon ove impresivne izvedbe nekoliko puta vraćala ovu plesnu kompaniju na pozornicu. U kaštelu je igrala predstava „Symposion”, talijanske Compagnie Bellanda koja je kroz nekoliko poglavlja prikazala sjedinjenje dva tijela i individualizam koji sve više jača u našem vremenu.

24. izdanje festivala na gradskom je trgu zatvorio Studio za suvremeni ples s još jednim bolerom, “House Bolerom”, koji na posve drugačiji način od bolera Jesusa Rubija Gama kroz međugeneracijski eksperiment traži vlastiti jezik svakog plesača. Oni su svojim plesopisom preispitivali bezgranično polje normalizacije. (Foto: Andi Bančić)