Foto Ovacije za (ne)klasičan Othello na Malom Brijunu

Dvosatna koprodukcijska drama, Shakespearov Othello, u izvedbi fenomenalne mlade glumačke ekipe sarajevskog ratnog teatra SARTR i ukrajinskim umjetnicima, čiju režiju potpisuje Oksana Dmitrieva, a umjetničko vodstvo Lenka Udovički iz Teatra Ulysses, zasigurno gledatelje nije ostavila ravnodušnim. Očekivati klasik od strane publike, a odgledati modernistički izrežiranu predstavu bio je hrabar potez ekipe. Igra, zapleti, glumački profesionalizam uz minimalističku i ambijentalnu scenografiju na Malom Brijunu uvodi u nezamjenjiv Shakespearov svijet gdje je sve moguće; svaki zaplet, neočekivani rasplet, prikazujući međuljudske odnose koji se mogu zamisliti u i naše vrijeme.

Povijest se ponavlja, ponajviše sagledamo li odnos muškarca i žene, raznih ljubavnih momenata u raznim ratovima i nakon njih. Posebice ukoliko se odnos dvaju ljubavnika prikazuje kao nešto čisto, javno i neokaljano, a već u drugom momentu kao nešto prljavo, neiskreno i nevažno. Čista i jaka ljubav uvijek ima svoje protivnike i ljubomorne likove kao što je Iago (Alban Ukaj), (ne)dorečen, zamršen, psihički razbijena ličnost koji intrigama hrani svoj ego i niskom razinom emocionalne inteligencije na kraju kapitulira u „maloga od broda“. Nadasve teška uloga u fizičkom i psihičkom smislu koja prikazuje glumčevu zrelost i totalnu razradbu lika.

Sa druge strane, nakon čiste i jake ljubavi glavnih likova dotične fabule djela, Othello (Ermin Bravo)  pravda za svoja (ne)djela spram voljene Desdemone (Ana Marija Brđanović) opravdava suhoparnom frazom: „Izvor svega zašto sam živio je uprljan“; čime se odlučuje na ubistvo hladne glave, što se može uklopiti u današnju svakodnevicu sa i bez ratnog okruženja. To vječno pravdanje, traženje izlaza za nedjela nakon toliko „bijeloga“, dolazi „crno“, što je sasvim Shakespirijanski odvagano i realno u njegovim djelima „Kada se muškarci vrate iz rata, naš rat tek počinje“, na sceni Othella postaje stvarnost. Mlada glumica koja glumi mladu nevjestu, neiskustvo lika kojega utjelovljuje prikazuje uistinu realnom kao činjenicom, ali koja u pojedinim dijelovima nije dorečena, tj. zaokružena, završena, što nije nimalo jednostavno u pokušaju utjelovljenja tako kompleksnog lika kao što je Desdemona. Biti istovremeno zaljubljen, neiskvaren, pametan, odan, ali sa druge strane i razigran mladenački duh, zadaća je to lika koja je gotovo u potpunosti realizirana.

Redateljsko potenciranje seksa, ali i konzumiranja alkohola, u početnim scenama, onog „prljavog“, ratom izazvanog, onoga koji „hrani“ vojnike koji požudom zamagljuju oči kako bi mogli izbrisati barem na trenutak iz svojih sjećanja ratne noćne more, augmentira i naglašava upravo veliku izgubljenost i besciljnost vojske. Onu koja pobjeđuje, ali i onu koja gubi. Svijet je to u kojemu sitne životne radosti oliti požuda i seks, zamjenjuju ordene i hvalu.

Veliki je značaj u ovoj postavi Othella pridan glazbi (Kateryna Palachova) koja prati svaku promjenu i ulazak likova na scenu. Posebice ja dramaturški jak šum kamenčića koji postaju instrument u smislu ambijentalno-programske glazbe i zvuka, ali i oznaka za kulminaciju određene scene. Isto tako i korištenje pjevanja koje određenim momentima fabule daje pečat i determiniranost, a već u slijedećem prizoru ironiju i opis psihički bolesnog uma. Pjevačkim ponavljanjem stvoren je osjećaj iščekivanja u publici; koja je istovremeno slušatelj i gledatelj; što se odnosi i na dijelove same koreografije (Inna Falkova). Naime, uigranost, fizička spremnost i usredotočenost glumaca koja traje 120 minuta, a prostire se na sceni sa više nivoa koristeći sve mogućnosti otvorenog teatra, vrijedna je svake pohvale.  Sve to upotpunjuju minimalistički kostimi (Mikhayla Nikolyeva, ujedno i scenograf predstave) u bijelo crnoj kombinaciji, podcrtavajući bitnost i značaj svakoga lika ponaosob.

Dramaturginja Nejra Babić napravila je da se ovaj Shakespearov klasik utjelovio u naše vrijeme, bez da dozvoli da aktualnost sadržaja „pojede“ ovu najstrašniju, a istovremeno i  najnježniju piščevu tragediju. Dijalozi su britki, čisti, jasni, sa velikom dozom originala. Shakespear nam je još jednom potvrdio svevremenost svojih djela. (Tekst: Doris Cerin Otočan, foto: Ulysses)

Galerija (8)