Nakon gašenja Ladonje: Čeka li ista sudbina i Kajina za četiri godine?
Prestanak rada Ladonje bio je očekivan. Ja sam ga osobno najavio nakon razilaženja prvih ljudi stranke oko podrške Kajinu u drugom krugu izbora. Da podsjetimo, Bruno Nefat i Mauricio Licul tada su pozvali glasače Ladonje da u drugom krugu izbora za župana podrže Damira Kajina, a idućeg dana od njihove se podrške ogradio tajnik stranke Ivo Uccio Miletić.
Da se Ladonji bliži kraj, moglo se pretpostaviti već 19. svibnja u večernjim satima kada su objavljeni prvi rezultati izbora i kada je postalo jasno da dojučerašnja najjača oporbena stranka u Istri nije prešla prag za Skupštinu Istarske županije. Kada su počela otvorena razilaženja u vrhu stranke, njezin kraj još se više približio, pa je odluka Skupštine stranke o prestanku rada Ladonje malo koga iznenadila.
No, vijest o gašenju Ladonje zapravo nije priča o propalom političkom projektu jednog tajkuna, već o 20-godišnjoj dominaciji jedne stranke u Istri i nemogućnosti i nesposobnosti da se u ta dva desetljeća artikulira neka normalna oporba koja bi ugrozila tu IDS-ovu prevlast.
Krah političkog projekta Ladonje poruka je Damiru Kajinu u kom će smjeru ići njegova politička karijera. Upravo tamo gdje je završila Ladonja, gdje je prije toga završila inicijativa Odbora za referendum, a prije toga politička avantura Luciana Delbianca i njegovog IDF-a, odnosno kasnije ISDF-a.
Isti birači, a riječ je o nekih 15 do 20 tisuća Istrana s pravom glasa, kojima je zajedničko samo to da ne vole Jakovčića i IDS, svake četiri godine traže novog mesiju koji će ih odvesti do tog svetog cilja – smjene IDS-a s vlasti u Županiji i većini gradova te svrgavanja Jakovčića (po mogućnosti i trpanja u zatvor) s trona najmoćnijeg istarskog političara.
Prvi mesija pronađen je u Lucianu Delbiancu, potom su svi na biciklima krenuli za Plinijom Cuccurinom, a onda je zadnja slamka spasa pronađena u IDS-ovom otpadniku Damiru Kajinu. Svi su se obraćali istom biračkom tijelu i svih je slijedila slična grupa ljudi. Neki od njih, poput Brune Poropata iz Rovinja, mogu se pohvaliti da su u određenim trenucima bili važni akteri u sve tri inicijative - Odboru za referendum, Ladonji i podršci Damiru Kajinu.
Stoga se Kajin ne treba hvaliti s 30.000 glasova u drugom krugu, kao ni Milanović s brojem vijećnika u Županijskoj skupštini. Iste ili gotovo slične brojke imali su Cuccurin i Ladonja 2009. godine, IDF i Delbianco 1997. godine i tako svake četiri godine.
Naime, ti glasovi i mandati uredno se svake četiri godine, poput štafete, prenose iz jedne na drugu političku opciju, odnosno iz jednog na drugi bezuspješni pokušaj smjene IDS-a. Kajin je svoju dionicu istrčao, bezuspješno poput Delbianca i Cuccurina, i sada čekamo novog mesiju i novi pokušaj na izborima 2017. godine. Ne znamo tko će to biti ali jedno je sigurno – Bruno Langer i Bruno Poropat sigurno će biti uz njega. (Nenad Čakić)
