'KUD Idijoti i Nola ostavili su najveći trag na moj muzički izričaj'

S početkom 2023. godine Dancing Bear Records krenuo je u predstavljanje novih zanimljivih glazbenih lica, pa je tako u prvim danima siječnja uspostavljena lijepa suradnja između pulskog kantautora Popke i te diskografske kuće.

Dino Popović Popka iza sebe ima veliko glazbeno iskustvo, a kroz intervju otkrio je gdje bi volio nastupati, koji istarski glazbenici su na njega ostavili najveći utisak, gdje pronalazi inspiraciju za stihove i slično.

* Glazba je dio tvog života od malih nogu. Što si slušao u mlađim danima?
- Ma nema što nisam. U doba dok sam bio baš, baš klinac upijao sam svu moguću muziku koja se vrtjela po TV-u, a tada je toga bilo stvarno u izobilju. Uz to, stalno sam njuškao po kazetama i CD-ovima koje sam nalazio po stanu dok nisam i sam krenuo nabavljati svakakva izdanja iz raznih izvora.

Ljubav traje i dan danas i teško mi je zamisliti dan bez ikakvog tona u blizini i daljini.

* Koji su istarski glazbenici na tebe ostavili najveći trag?
- Zvuči nespojivo, ali ovako na prvu bih rekao KUD Idijoti i Nola. Da se razumijemo, veliki sam fanatik lokalne scene pa sam se naslušao svega. Od punka, rapa, popa, alternative do "Ča vala". Moguće da je sve to, svjesno ili nesvjesno utjecalo na moj muzički izričaj.

Od pop-rocka u Hombeu do rapa u Via Luce

* Zašto si krenuo u solo karijeru?
- Prije te solo priče, bio sam prvo vokal u pop rock bendu Hombe. Nakon toga imao sam epizodu u rap skupini Via Luče, a kako su se s vremenom i promjenom životnih okolnosti obje grupe ugasile, odlučio sam da je možda vrijeme pozabaviti se nekim samostalnim đirom.

Oduvijek je u meni tinjala neka želja za šaranjem i "eksperimentiranjem" s raznim glazbenim pravcima te probijanjem nekakvih vlastitih limita.

Daleko od toga da sve radim sam, za ove neke friške stvari koje su izašle, pa i za one koje tek trebaju izaći zaslužan je Dejan Damijanić iz žminjskog audio-vizualnog kolektiva Molaj Breka productions. Muzika, tekst i sama vizija pjesme je u mojoj režiji, ali Dejo to još muzički ušminka, oboja, nadogradi i napravi od toga finalni produkt.

Slično je i s Davorom Uljanićem Đurom iz Kotača s kojim također surađujem, kao i s pulskim kantautorom Maerom. Tako da, htio, ne htio, pojedinac ne može bez onog drugog, trećeg, sedmog čovjeka. Kako u muzici, tako i u životu.

* Na kojem mjestu u Istri bi najradije volio održati koncert?
Ma vjeruj mi svugdje. Istra ima tako nekakvo, čarobno, mistično i romantično okruženje. Kad to spojiš s pjesmom nastane prava mala harmonija i slavlje života. Može sve!

* S kojim hrvatskim ili stranim glazbenikom bi volio surađivati?
- Ako bih snimao s nekim, volio bih da to bude netko tko je ovako malo "ispod radara", a da ima što za ponuditi i reći. Oduvijek više volim te neke male skrivene "bisere" od ovih već prepoznatih. Od stranih, isto tako. 

* Gdje pronalaziš inspiraciju za stihove?
- Inspiracija nekad dođe kroz razgovor s drugim ljudima. Nekad kroz razgovore sa samim sobom. Nekad i iz iskustva koje svakodnevno proživljavam na poslu, u dućanu, na ulici, u prometu, bilo gdje.

Sve to stvori neki prozorčić u glavi iz kojeg nastane kratka melodijska fraza i niz riječi u ritmu koji se onda s vremenom pretvore u pjesmu. Kada naleti ta prva ideja, moram se obavezno negdje izolirati, snimiti na mobitel kako mi sve to ne bi pobjeglo.

* Na tvom prvom albumu naći će se pjesme s kritikom današnjeg društva. Čime si najviše razočaran u današnjem društvu?
- Hm, pa tematski će više biti oslonjen na neku introspekciju i preispitivanje samoga sebe, a onda će se kroz to malo provući i ta društvena kritika.

Što se tiče neke razočaranosti, ne mogu sad reći da sam nešto razočaran budući da sam po prirodi više optimista, al' da me neke stvari brinu, brinu me!

Ponajviše je to taj neki ubrzani način života, opća izgubljenost zbog previše informacija te svega onoga što na dnevnoj bazi gutamo. Stalno se nameće taj neki ideal stvaranja "superboljeg sebe". Moraš pokazati gdje si otputovao, u kojim si restoranima bio i dokazati kako je tvoj život puno bolji i spektakularniji od tuđih života. Ako nije taj neki materijalni status, onda moraš dokazati koliko si pametniji od drugih i kako je baš tvoja istina ona jedina i prava.

'U zadnje vrijeme vrlo rijetko izlazim'

Naravno tu su i pohlepa, otuđenost, depresija, stres, društvene podjele, socijalne razlike, raznorazni prodavači magle i kako to sve ide već po ustaljenoj špranci. Ne znam, nisam ni ja sad neko cvijeće, ali volio bih da svijet malo stane, uspori, popije kavu, sok, čaj, pivo, legne na livadu, smiri se i uživa malo za promjenu.

* Nedostaje li Puli više klubova, noćnog života i okupljališta za mlade?
- Što se tiče noćnog života, u zadnje vrijeme vrlo rijetko izlazim pa se ne osjećam nešto kompetentnim pričati o tome. Ponuda je šarena i svako si koliko, toliko može pronaći neki svoj kutak.

Ono što nam zasigurno fali je nekakav veći prostor za izlaske, koncerte, kulturne manifestacije, ali pitanje je što zapravo uopće želimo. Novo je vrijeme i ukus publike sigurno nije isti kao onaj od prije deset, dvadeset ili pedeset godina pa je teško odrediti kakvo bi to mjesto bilo i s kakvom programskom shemom.

Ja bih volio nešto naslonjeno na urbanu kulturu s koncertima, festivalima, izložbama, projekcijama filmova, street artom i da ne živi samo vikendom, već da ima neku "tjednu" funkciju gdje bi bile radionice, slušaonice, druženja. Nekakvo mjesto povezivanja starijih, srednjih, mlađih, lokalnog sa širim područjem i da sad ne nabrajam. Ma da, jedno je što ja želim, a drugo su okolnosti.

Mladima zasigurno fali neko okupljalište, a ako bi se već radilo na tome volio bih da to bude po nekoj njihovoj ideji i kreaciji, u skladu s njihovim duhom i generacijom i da sami sudjeluju u njegovom stvaranju uz eventualnu pomoć i podršku starijih i iskusnijih mentora. Najgore je kad si mlad pa ti netko tko blage veze nema o potrebama tvoje generacije pokušava uvaliti nešto pod "sadržaj za mlade" čisto reda radi, bez da te i pitao kako bi želio da to izgleda .

* Možemo reći da te puno ljudi prepoznaje. Je li ti to donijelo neke prednosti ili nedostatke u privatnom životu?
- Pa ne bih sad rekao da se tu radi o nekakvoj ekstra poznatosti. Nisu tu neki milijunski pregledi u pitanju, rekordi, top liste, naslovnice i sve što ide uz to. Još uvijek sam tu negdje ispod radara, ma da su brojke u zadnje vrijeme nešto malo i poskočile, što jest, jest.

U životu je sve manje - više isto, eventualno si možda malo interesantniji ljudima jer uz to što te znaju kao nekakvog normalnog, vedrog, otkačenog, zbunjenog, ovakvog, onakvog lika iz susjedstva, počinju upoznavati i tu tvoju kreativnu stranu.

* Kako si zadovoljan prijemom pjesme Oumajgad od publike?
- Lijepo je to i solidno prošlo za neke moje prilike, a primijetih da se svidjela ljudima što me baš veseli. Vrtjela se čak i na nekim stanicama izvan Istre, imali smo i TV premijeru tako da kul.

Znam i ponekad naletjeti na razne ljude, neznane i znane koji mi samo dobace "oumajgad, oumajgad, oumajgaaaad". Ima valjda taj neki catchy i blesavi moment koji im se svidio. Nedavno je izašla i nova stvar "Reklama, reklama, reklama " i također ide u sličnom smjeru.

* Koliko vjetra u leđa imaš od Dancing Bear Recordsa?
- Dobar vjetar u leđa, što jest, jest. Da sam sebi radio promociju, slao mailove i sve što ide uz to, teško da bih otvorio ta neka vratašca i prozorčiće koje su mi oni omogućili. Sad to ipak malo izgleda urednije i ozbiljnije.

Moj minus je to što možda nisam stacioniran u Zagrebu gdje je ipak centar tih muzičkih đireva, promocije, svirki, intervjua pa bi možda i ta suradnja urodila još većim plodom. Ali i s ovim sam jako zadovoljan.

* Što je sljedeće čime ćeš iznenaditi publiku?
Pa eto, ima dosta pjesama na lageru snimljenih u zadnje dvije-tri godine i iskreno, jedva čekam da to sve pomalo krene izlaziti. Želja je i malo obogatiti društvene mreže s nekim zabavnijim i "životnijim" sadržajem da ne bude sve u stilu nekih pukih promotivnih objava.

Uz to, moguće da se sprema i live bend za svirke. Ako uspijemo to realizirati bit ću sretan do krova. Hvala puno i pozdrav svima koji su čitali! Uživajmo i probajmo bez stresa! (Razgovarala: Stefani Veljak, foto: Zoran Vujić)