Premijerka Italije Meloni o 'egzodusu Istrana, Riječana i Dalmatinaca'

U istom tekstu u kojemu naglašava inkompatibilnost stranaka talijanske desnice bilo s kojom nostalgijom za fašizmom, talijanska premijerka Giorgia Meloni nije danas propustila priliku da se očeše o slovenske i hrvatske partizane, koristeći kolaudiranu neofašističku retoriku, piše Inoslav Bešker za Jutarnji list s kojeg prenosimo dio članka u nastavku.

Giorgia Meloni je, "prvi put kao predsjednik Ministarskog vijeća" (muški rod je njezin), uputila milanskome Corriereu della Sera pismo o današnjemu talijanskome državnom prazniku Dana oslobođenja.

'Pokolj i drama egzodusa'

U središnjem pasusu piše da "25. travnja 1945 očito označava prekretnicu za Italiju: kraj drugoga svjetskog rata, nacističke okupacije, fašističkog dvodesetljeća, protužidovskih progona, bombardiranja i mnogih drugih žalosti i lišavanja koje su dugo pogađale našu nacionalnu zajednicu.

Nažalost, isti datum nije označio i kraj krvava građanskog rata koji je razdirao talijanski narod, koji je na nekim teritorijima potrajao pa čak i podijelio pojedine obitelji, obuzete spiralom mržnje koja je dovela do pogubljenja po kratkom postupku i nekoliko mjeseci nakon kraja sukoba.

Kao što valja podsjetiti da je, dok su toga dana milijuni Talijana ponovo počeli uživati u slobodi, za stotine tisuća naših sunarodnjaka iz Istre, Rijeke i Dalmacije započeo drugi val pokolja i drama egzodusa s njihovih prostora. Ali temeljni plod 25. travnja bila je i nedvojbeno ostaje afirmacija demokratskih vrijednosti koje je fašizam pogazio i koje nalazimo uklesane u Ustav Republike."

Treba li Hrvatska uspostaviti reciprocitet tog tipa?

Podsjetimo da je u Italiji Parlament 2004 izglasao zakon kojim je 10 veljače, godišnjica potpisivanja Pariškoga mirovnog ugovora s Italijom 1947, proglašen Danom uspomene. U tom zakonu piše da se njime želi "sačuvati i obnoviti sjećanje na tragediju Talijana i svih žrtava jama, na egzodus iz svoje zemlje Istrana, Riječana i Dalmatinaca nakon drugoga svjetskog rata te na još složeniju povijest istočne granice".

Drugim riječima, Italija svake godine na taj datum žali što je dio teritorija koje je stekla u prvome svjetskome ratu, i gdje su etnički Talijani bili manjina (bili su većina samo lokalno, u gradovima zapadne Istre i u gradskom dijelu zadarske općine), predan Jugoslaviji, to jest Sloveniji odnosno Hrvatskoj.

Hrvatska, sa svoje strane, nije na sličan način obilježila ni 12 studenoga (u spomen na Rapallski ugovor 1920), a ni 6 travnja (u spomen na dan kad je Italija 1941 napala bez objave rata, pa je njezina avijacija bombardirala stambene zgrade u Splitu, započevši okupaciju i vojnu intervenciju bremenitu ratnim zločinima sama, odnosno u suradnji sa svojim ustaškim i četničkim kolaboracionistima).

Treba li Hrvatska uspostaviti reciprocitet tog tipa? O tome odlučuje Sabor. Takvi reciprociteti, koji suponiraju kolektivne krivnje, tereteći i kasnije rođene naraštaje, jamačno nisu ulog u dobrosusjedske odnose. Ali svatko odgovara za svoju politiku i za njezine posljedice, napisao je Bešker za Jutarnji list.