Foto Četvrti Bijenale industrijske umjetnosti u Labinu, Raši, Puli i Rijeci

4. Bijenale industrijske umjetnosti (IAB 04) oi nazivom 'Krajobrazi želje' (Landscapes of Desire) održavat će se od 13. svibnja do 30. lipnja na lokacijama u Labinu, Raši, Puli i Rijeci. 

Objavljen je i konačan popis sudionika 4. Bijenala industrijske umjetnosti: Lara Almarcegui ● Cristian Andersen ● Charlie Billingham ● Vanessa Billy ● Werner Feiersinger ●  Fernanda Figuieiredo ● Clare Goodwin ● Tatjana Gromača ● Igor Grubić ● Manaf Halbouni ● Raphael Hefti ● Gregor Hildebrandt ● Christian Jankowski ● Nikita Kadan ● Sandra Knecht ● Joseph Kosuth ● Lena Lapschina ● Sonia Leimer ● Olaf Nicolai ● Seçkin Pirim ● Anna Piva ● Marko Pogačnik ● Tanja Roscic ● Karin Sander ● Arcangelo Sassolino ● Talaya Schmid ● Natalia Stachon ● Stefanos Tsivopoulos ● Viktor Zahtila. 

Četvrto izdanje Bijenala industrijske umjetnosti (IAB 04) imat će snažan fokus na intervencije u javnom prostoru. Švicarski kustosi Christoph Doswald i Paolo Bianchi odabrali su prostorne intervencije i druge nove radove 29 sudionika bijenala, koje je zamišljeno kao eksperimentalni laboratorij za preoblikovanje bogate društvene, gospodarske i kulturne topografije Istre.

Bijenale industrijske umjetnosti

Bijenale industrijske umjetnosti (IAB) pokrenuto je 2014. godine kao snažna alternativa kontekstu sveopće globalizacije, zbog koje se većina lokalnih obilježja mijenja pod dominacijom većih kulturnih i političkih središta, koja sustavno nameću određene konvencije u suvremenoj umjetnosti, mijenjajući lokalne kulturne krajolike. Stoga IAB inzistira na lokalnom i regionalnom kontekstu, s posebnim naglaskom na industrijsku te kulturnu baštinu Istre općenito, u cilju jačanja lokalnog/regionalnog identiteta, kao i unaprjeđenja njegove važnosti, vidljivosti i prepoznatljivosti u europskim okvirima.

Nakon pilot izdanja 2014. koje je kurirao Branko Franceschi, te prva tri izdanja, 2016. (kustosi Lucrezia De Domizio Durini i Branko Franceschi), 2018. (WHW) i 2020. (Branka Benčić, Gerald Matt i Christian Oxenius), 4. izdanje Bijenala industrijske umjetnosti kurirati će Paolo Bianchi i Christoph Doswald, koji su odabrali i pozvali 29 međunarodnih umjetnika, da, nakon umjetničkog istraživanja u Istri, kreiraju nove radove koji će odgovarati temi i nazivu 4. Bijenala „Krajobrazi želje“.

IAB 04 lokacije i partneri

4. izdanje Bijenala, koje se provodi u partnerstvu s  Arheološkim muzejom Istre (AMI) i Galerijom Cvajner u Puli te s MMSU Rijeka, ponovno će biti strukturirano u tri geografski odvojene, ali tematski međusobno povezane izložbene cjeline: Labin (Društveno-kulturni centar “Lamparna”, Pijacal, Narodni muzej, gradsko kino te nekoliko otvorenih javnih prostora) sa susjednom, rudarskom Rašom (kino, bivša rudarska menza, crkva Sv. Barbare, dolina rijeke Raše) funkcionirat će kao polazišna točka i središte Bijenala, iz kojeg se ono širi prema Puli (AMI, PPMI, Augustov hram, Galerija Amfiteatar, Malo rimsko kazalište, Galerija Cvajner, Luka Pula, te još nekoliko javnih prostora u gradu) i Rijeci (MMSU, Korzo).

Nastavljajući tragom prijašnjih izdanja, 4. Bijenale će ponovno reflektirati pojave koje su oblikovale društveni i kulturni pejzaž Istre i Rijeke, s radovima nastalim kroz komunikaciju s lokalnim zajednicama i uz aktivno sudjelovanje brojnih lokalnih aktera, od djece i običnih građana do umjetnika i kulturnih djelatnika, uključujući nekoliko javnih ustanova i nevladinih organizacija, lokalnih obrtnika i poduzetnika.

Kustoski koncept: 'Krajobrazi želje'

Industrijska revolucija nije bila praćena samo dubokim ekonomskim i društvenim promjenama, već je dovela i do radikalne promjene u našem razumijevanju umjetnosti: modernizam, futurizam, ekspresionizam i impresionizam umjetničke su reakcije na mehanizaciju svijeta. Za razumijevanje radikalne transformacije društva bili su potrebni novi načini izražavanja. 4. IAB odražava kako je istarski poluotok, uključujući gradove Rijeku, Pulu, Labin i Rašu, bio posebno pod utjecajem ovih procesa na mnoge načine te je bio dom impresivnom broju pionirskih ličnosti i inicijativa, koje su pokušavale pretvoriti utopijske ideje u stvarnost.

Čak su i danas u Istri vidljiva i opipljiva mnoga svjedočanstva vizionarskih projekata. Civilizacijsko dostignuće Pax Augusta (iz 27. pr. Kr.) očituje se u gotovo potpuno očuvanom Augustovom hramu u Puli, kojeg Andrea Palladio u svojim arhitektonskim udžbenicima (I quattro libri dell architectura) opisuje kao idealnu, savršenu građevinu. Rudarski grad Raša (Arsia), koga je za talijanske fašiste projektirao židovski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali, jedinstvena je urbanistička cjelina iz razdoblja talijanskog racionalizma. U susjednom rudarskom (Pod)Labinu (Pozzo Littorio), također bogatom industrijsko-povijesnim građevinama, od 2. ožujka do 8. travnja 1921. trajala je Labinska republika – samouprava rudara i seljaka tijekom rudarskog štrajka i oružane pobune, participativni projekt avant-la-lettre.

Okupacija Rijeke (Fiume) talijanskog pisca Gabrielea D'Annunzija navijestila je turbulentno razdoblje različitih političkih i nacionalističkih vizija nakon Prvog svjetskog rata, koje su se očitovale u neobuzdanom preuzimanju modela vlasti u Slobodnom gradu Fiume. Istra je iznjedrila još dvije ličnosti čija vizionarska stajališta i istraživanja zadivljuju i danas: feministicu, spisateljicu i reformatorsku pedagoginju Giuseppinu Martinuzzi (1844. – 1925.), te pionira istraživanja svemira Hermana Potočnika Noordunga (1892. – 1929.).

4. IAB fokusiran je na istraživanje tih krajobraza želja, u Istri i šire. S ovom pričom na umu, umjetnici vrlo različitih pozadina pozvani su da osmisle i razviju intervencije na licu mjesta, da poduzmu intenzivne terenske studije, te da istražuju specifične utopijske izvore u ovom prekrasnom i bogatom kraju. Ovaj izložbeni projekt inovativna je posveta utopijskoj energiji istarskog poluotoka, s fokusom na današnje društvene, kulturne, klimatske i gospodarske izazove. Postindustrijalizacija igra posebno važnu ulogu u trenutnom razdoblju preokreta u Antropocenu: umjetnici 4. Bijenala bave se pitanjima ekonomske održivosti, kulturne raznolikosti, klimatskih promjena,... te se oslanjaju na snagu umrežavanja kako bi prevladali ograničenja političkih i društvenih granica. Umjetnička djela su osjetilni alati i metode za uspješnu promjenu obrazaca razmišljanja. Mi kao kustosi stoga zahtjevamo „umjetničko promišljanje za održivi svijet“ (C.Doswald i P.Bianchi, 2022.)