Pročitajte dirljivo pismo porečkim odbojkašicama: Možda u ovoj našoj ništa ne štima..
U posljednjoj, odlučujućoj utakmici kvalifikacija za I. B ligu, iako oslabljene, izmučene i načete ozljedama, porečke odbojkašice ostvarile još jednu pobjedu. Redom kadetkinje (igračice koje su dva puta uzastopce osvajale drugo mjesto na mlađekadetskom prvenstvu Hrvatske i koje su drugu godinu uzastopce prvakinje Županijske lige kadetkinja - obje bez poraza) okušale su se prvi puta u II. A ligi - zapadna skupina, protiv iskusnijih i starijih ekipa i iz prvog pokušaja premoćno osvojile prvo mjesto.
Novi izazovi, duga putovanja i teške utakmice obilježile su natjecanje, ali su i ovom prilikom odbojkašice pokazale da se ravnopravno mogu nositi sa suparničkim ekipama. Ostvarile su pet pobjeda i uz samo jedan poraz osvojile prvo mjesto i plasman u I. B Hrvatsku odbojkašku ligu.
Uz odbojkašice, zasluge za uspjeh idu i treneru Miodragu Stojakoviću - Mikiju, drugom treneru Zoranu Jendrašiću, kondicijskom treneru Lahoru Marinoviću, predsjedniku kluba Jadranu Tintoru, Upravi kluba, tajnici kluba Suzani Štifanić.
Obojkašice OK Poreč II : Ivana Ćosić, Martina Gasparini, Lena Burilo (kap), Valentina Duspara, Rene Sain, Ivana Sučić, Laura Sumić, Dea Rupčić, Vanessa Sinožić, Paullina Rogović, Nikolina Sliško, Martina Sučić, Anamarija Sučić, Nina Bauk, Vanessa Beaković, Tea Miletić, Ana Mihatović i Arijana Musić.
Potaknuta uspjehom porečkih odbojkašica, osoba koja se potpisuje kao vjerna navijačica i pomagač u svakoj prilici i zgodi, napisala je pismo porečkim odbojkašicama. Pismo prenosimo u cijelosti:
"Možda u ovoj jedinoj našoj ništa ne štima… možda je sve postavljeno naopako… ali ima jedan kutak u kojem ništa ne štima a sve štima. Kutak zbog kojeg vjeruješ da je sve moguće. Nema novaca, nema spavanja na putovanju, nema ručkova, nema priprema, nema flastera, nema tableta, nema termina, nema razumijevanja nadležnih, nema shvaćanja odgovornih… zato u izobilju ima povreda, suza, bolova, sloge, hrabrosti, ljubavi, volje, htijenja, vjere, želje, uspjeha, pjesme, trofeja, prvih liga, evropskih liga, kupova, prvaka…
U malom Poreču, u malom okruglom grbu na kojem piše OK Poreč sakrio se taj kutak a u njega su sjele sve one… i sjede mirno, uzvišeno i u tišini. Ne dave, ne gnjave, ne tlače, ne traže, ne pitaju ništa.
Uspjele su pokazati da se sve može i da i u ovim jadnim vremenima ima izlaza, ima mogućnosti, ima nade ako hodaš pravim putem. Uspjele su usprkos svima onima koji nisu vjerovali, svima onima koji se prave da ne postoje, svima onima kojima to „sada nije u interesu“, svima onima koji čim nas vide kažu „na žalost ali…“, svima onima kojima je žao što to nije „muški klub“, svima onima koji za vrijeme njihovih utakmica na televiziji gledaju utakmicu 1. peruanske lige, svima onima koji misle da one mogu doručkovati zrak, ručati, maglu a večerati sutra, svima onima zbog kojih često spavaju na grbavim sicevima starog premalog autobusa nakon dobivene utakmice u Vukovaru, Osijeku, Splitu… svima onima koji ne znaju njihova imena, svima onima kojima OK Poreč znači Općinski komunalac Poreč... usprkos svima njima.
Ali su zato uspjele zbog sebe, zbog onih malo probranih koji su vjerovali i vjeruju u njih, zbog trenera, zbog mama i tata koji to sve nose na leđima, zbog svih dobrih ljudi koji ih podržavaju i koji se sada vesele i raduju s njima i kojima su zahvalne.
A uspjele su i zbog vas sa gornjeg spiska jer one ne zaboravljaju isključivo i samo poraz na terenu, ostalo im nije bitno, ostalo ne zamjeraju… ostalo su sporedne stvari i zbog toga smo svi koji ih poznajemo iznimno ponosni na njihovu ljudsku i sportsku veličinu. A vi koji će te se prepoznati u onom prvom spisku, ako od njih niste baš ništa uspjeli naučiti – možete im se samo pokloniti jer vi gubite, a one su… ladies and gentlemen, the CHAMPIONS!", stoji u pismu posvećenom porečkim odbojkašicama.