'Istarska flora neistraženo je područje čija me ljepota fascinira'

Dr. sc. Danijela Poljuha, molekularna je biologinja i voditeljica Genetičkog laboratorija u Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču. Kako se Istra nosi s invazivnim vrstama, koje su njihove prednosti, ali i temama kao što je popularizacija mikroskopije u školama razgovarali smo u interviewu koji slijedi.

* Invazivne vrste, suprotno onome što sugerira naziv, imaju i neke pozitivne karakteristike, a jedna od njih je ljekovitost. Koje su najčešće i najljekovitije invazivne vrste u Istri?
- Za početak, podsjetimo se što su to invazivne strane vrste. To su strane vrste koje unošenjem ili širenjem na nekom području ugrožavaju ili štetno utječu na bioraznolikost i zdravlje ljudi ili pričinjavaju ekonomsku štetu.

Međutim, i invazivne vrste mogu biti korisne i mogu imati značajnu društvenu, gospodarsku, krajobraznu i ekološku vrijednost. Budući da je danas, u vrijeme globalnih klimatskih promjena, vrlo teško izbjeći njihov unos i širenje, počinjemo o njima razmišljati na drugi način – ako ih već ne možemo iskorijeniti, pokušajmo ih iskoristiti! Projekt Naturally, koji provodimo u Institutu za poljoprivredu i turizam u Poreču i koji financira Hrvatska zaklada za znanost, želi istražiti mogućnost korištenja invazivnih biljnih vrsta na području Istre u farmaceutskoj industriji i to kao izvora vrijednih bioaktivnih fitokemikalija i snažnih antioksidansa.

Projekt istražuje četiri invazivne biljne vrste – bagrem, čičoku, pajasen i kanadsku zlatošipku. Osim njih, na području Istre ima i drugih invazivnih biljnih vrsta s ljekovitim svojstvima. Spomenimo npr. jednogodišnju krasoliku ili teofrastov mračnjak koji između ostalog povoljno djeluju na upalne procese, pomažu kod probavnih smetnji, izvor su vlakana i diuretici. U projektu kartiranja invazivne flore vrsta u Hrvatskoj, na području Istre pronađeno je 29 invazivnih biljnih vrsta. Želite li saznati nešto više o najčešćim invazivnim biljnim i životinjskim vrstama u Istri pogledajte našu brošuru izdanu 2022. godine.

* Vaše drugo područje interesa je očuvanje bioraznolikosti, odnosno starih sorti maslina. Koliko je to moguće s obzirom na promjene u društvu, ali i samom čovjeku?
- Gubitak samo jedne vrste izaziva značajne promjene u cijelom ekosustavu i utječe na sve nas. Zato je zaštita bioraznolikosti jedan od gorućih problema današnjice. Je li moguće očuvati bološku raznolikost? Moguće je. No, mora se promijeniti svijest ljudi o važnosti ovog problema. Ne biste vjerovali, no rješenja su vrlo jednostavna, a sažeo ih je legendarni David Attenborough u svojem manifestu „A Life on our Planet“.

Zanima vas kvaliteta vaših zubnih implantanata? Uzmite mikroskop!

Društvo mora prepoznati razmjere uništenja našega prirodnog svijeta i hitno poduzeti oštre mjere da se to zaustavi. Jer svi stanovnici ovog planeta i čovječanstvo bit će uništeni ako se ne pozabavimo klimatskim promjenama i krizom biološke raznolikosti – ističe Sir Attenborough. Rješenja koja on predlaže su obrazovanje, međugeneracijska komunikacija i uvažavanje struke i znanosti, a kad čovjek poduzme prave korake, otporna i prilagodljiva kakva jest, priroda će se obnoviti.

No, ograničimo se ovdje na maslinu. Hrvatska se odlikuje posebno izraženom biološkom raznolikošću masline i ovo se podneblje kroz povijest pokazalo izuzetno važnim za razvoj i očuvanje sorti maslina. Koliko ih imamo? Možda zvuči čudno, no to još uvijek ne znamo. Na popisu sorti voćnih vrsta trenutno ih je 28, iako pouzdano znamo da ih je više. No, zašto ih je važno očuvati? Zato što su one naše prirodno bogatstvo! Poznato je, naime, da se sorte razlikuju po agrobiološkim svojstvima, poput otpornosti prema bolestima, štetnicima, niskim temperaturama, uvjetima okoliša itd. Upravo tim svojim različitostima pomažu u održavanju stabilnosti poljoprivrednih sustava.

Očuvanjem biološke raznolikosti, a posebno tradicijskih kultivara ili tzv. autohtonih/domaćih sorti, osigurava se široka genetska raznolikost biljnog materijala nužna za oplemenjivačke programe, sprječava se genetska erozija i održava baza potencijalno vrijednih biljnih svojstava. Ne smijemo zaboraviti niti to da kvaliteta maslinovog ulja, kao i njegova specifičnost, u velikoj mjeri ovise baš o odabiru sorte u proizvodnji, kao i teritoriju njenog uzgoja.

Sve su to elementi koje sam dotaknula u projektu Crolive čiji je cilj bio steći uvid u postojeću biološku raznolikost masline i genetske resurse područja, a kao rezultat nastala je prva baza genetskih profila hrvatskih sorti maslina koja sadrži profile 38 važnijih sorti. Nazovimo ih „osobnom kartom“ naših maslina. Još je puno istraživanja i rada pred nama, no ohrabruje me napredak u podizanju svijesti o važnosti očuvanja starih sorti postignut u zadnjih 20-tak godina. Smatram da su nova znanja koje moderne znanstvene tehnologije mogu donijeti u području istraživanja i zaštite biološke raznolikosti od velike važnosti. Jer, znanje je moć i ako budemo znali što imamo, znat ćemo i kako to iskoristiti!

* Osim u Hrvatskom kemijskom društvu, aktivni ste i u Hrvatskom mikroskopijskom društvu. Kako popularizirati mikroskopiju u školama? Ima li dovoljno mikroskopa i nastavničkog vremena za sve zainteresirane?
- Pravo bi pitanje bilo: Ima li dovoljno zainteresiranih? Odgovor bi glasio: Nažalost nema, a trebalo bi ih biti, jer dobrih mikroskopičara nema dovoljno. I zato ljude, a prvenstveno djecu i mlade treba zainteresirati za mikroskopiju.

Iako većinu ljudi spomen mikroskopa asocira samo na osnovnoškolske dane i gledanje pokožice luka na satovima biologije, mikroskopija je daleko više od toga. Daleko je više i u primjeni je doslovno svuda. Tko će vam dati odgovor na to je li materijal od kojega su izrađeni vaši zubni implantati ili aparatići dovoljno kvalitetan? Mikroskop.

Kako ćete znati je li metal vrhunske kvalitete u skladu s deklaracijom ili će se na njemu pojaviti napuknuća već nakon prvih naprezanja? Analizirat ćete ga pomoću mikroskopa. Je li med koji ste kupili zaista od kadulje, bagrema ili kestena kako je istaknuto na teglici? Je li sladoled bio otopljen pa ponovno zaleđen i dovodite se u opasnost za obolite od salmoneloze? Jesu li umjetnine originali ili kopije? Gdje se dogodio zločin? Na koji način je najbolje restaurirati kulturna dobra? Koji su molekularni mehanizmi bolesti? Sve su to pitanja na koja mikroskopi mogu dati odgovore.

**'U Istri živim već 20 godina i vrlo je posesivno i osobno volim smatrati svojom'**

Brojne su i zanimljivosti vezane za mikroskope. Jeste li npr. znali da je prvi elektronski mikroskop stigao u Hrvatsku polovicom prošloga stoljeća, kada su takvi mikroskopi bili rijetki u Europi? I da je stigao greškom? Ili da je negdje u isto vrijeme mladi ingeniozni hrvatski inženjer napravio funkcionalni elektronski mikroskop u sklopu svojega diplomskog rada!?! Ili da mikroskopom možete „vidjeti“ nanočestice i strukture veličine atoma, što je cijeli jedan mikrosvemir nevidljivoga koji vam mikroskopi čine vidljivim. Koliko su to malene strukture postaje jasnije kad se sjetimo da u samo jednu glavicu pribadače stane 5 milijuna atoma vodika!

Ali, vratimo se u naš svemir vidljivoga. Koliko košta jedan mikroskop? Raspon je ogroman. Tako npr. cijena elektronskog mikroskopa može ići i do 10 milijuna eura, dok školski mikroskop prihvatljive kvalitete možete dobiti za nekoliko stotina eura. Ne bih rekla da je nedostatan broj mikroskopa problem.

Na tržištu imate i papirnate mikroskope čija je cijena približno 1 euro!?! Upravo s takvim smo mikroskopima koji su svima dostupni mi u Institutu i u Hrvatskom mikroskopijskom društvu počeli popularizirati mikroskopiju u školama. Nizom radionica koje smo održali na više mjesta u Hrvatskoj kao i projektom MikroskopiJA na netu pokušavamo promovirati sve oblike mikroskopije i na taj način popularizirati STEM i znanost kao poziv ali i stil života. U projekt su se uključili i neki od profesora i to je ono što ga čini još vrjednijim. Profesori su ključni za budućnost znanosti ali i društva u cjelini. Nažalost, postojeći ih obrazovni sustav ne potiče niti im osigurava dovoljno vremena za ovakve aktivnosti.

* Niste rodom iz Istre. Kako ste se snašli u novoj županiji? Što vam se sviđa, a što ne?
- U Istri živim već 20 godina i vrlo je posesivno i osobno volim smatrati „svojom“ (smijeh). Iako je, priznajem, u isto vrijeme još uvijek doživljavam i kao „novu“ jer svakim danom otkrivam njene nove skrivene ljepote.

Prirodna i kulturna bogatstva, dobri i vrijedni ljudi i mediteranska klima koji krase Istru, čine troplet svega što sam u životu smatrala preduvjetom za kvalitetan život. Od prvoga sam se trenutka osjećala prihvaćenom u ovoj multikulturalnoj sredini u kojoj sam razvila krug bliskih prijatelja i svojim životom i radom nastojim doprinijeti njenom napretku i boljitku.

Po dolasku u Istru zaljubila sam se u masline i maslinovo ulje i dio svojega znanstvenog djelovanja posvetila sam baš ovoj plemenitoj kulturi. Nadalje, istarska flora predstavlja još uvijek nedovoljno poznato i neistraženo područje čija me ljepota i bogatstvo fasciniraju i nadam se da ću u budućnosti imati prilike ozbiljnije se pozabaviti botaničkim istraživanjem ovoga poluotoka. A tek hrana….to je zasebna priča.

Prvi nematematičar u profesorskoj obitelji

Divim se napretku koji je u protekla dva desetljeća postignut u području podizanja kvalitete i prepoznatljivosti istarskih poljoprivrednih proizvoda, ulja, vina, pršuta i Istre kao turističke destinacije. Zaista se ponosim time. A što mi se ne sviđa? Hm, mislim da u životu treba fokusirati na ono dobro i pozitivno, pa u toj maniri mogu i zaključiti, vrlo jednostavno - volim živjeti u Istri. Ako me život i odnese na drugu stranu, vjerujem da ću se Istri uvijek rado vraćati.

* Kako ste zavoljeli znanost? Ide li s koljena na koljeno, ili ste Vi prva u obitelji?
- Potječem iz profesorske obitelji i moglo bi se reći da mi je znanost „u genima“. Odrastala sam okružena knjigama i razgovorima o važnosti znanja, učenja i napredovanja. No ipak, prvi sam nematematičar u obitelji. Od najranije sam dobi izrazito znatiželjna i kreativna, obožavam učiti i trebam stalne izazove i promjene pa je slijedom toga znanost bila prirodni odabir.

Oduvijek me je zanimalo što se krije ispod onoga vidljivog, zašto dolazi do nekih prirodnih i društvenih pojava, postoje li rješenja za globalne probleme i sanjala sam o tome kako ću svojim otkrićima promijeniti svijet. Vremenom snovi postanu realniji i prizemniji, no da biste bili dobar znanstvenik ili to barem nastojali biti, morate ostati pomalo i sanjar. Vjerujem da to, unatoč vremenu u kojem živimo, još uvijek jesam.

Pronalazim neiscrpan izvor inspiracije na razmeđu znanosti i umjetnosti i u slobodno se vrijeme posvećujem projektima poput izložbi znanstvene fotografije ili povijesti znanosti, u čemu neizmjerno uživam. Osim toga, privlače me i znanstvena komunikacija (popularizacija znanosti) i vizualizacija podataka i u tim se područjima planiram više usavršavati u budućnosti.

* Kako se rješavate stresa?
- Svakodevnim šetnjama u prirodi, točnije brzim hodanjem i do 10 km dnevno, plivanjem u moru od proljeća do kasne jeseni i pisanjem. Isprobala sam niz tehnika, no ove su se pokazale najučinkovitijima. (Razgovarao: Kristian Stepčić Reisman, foto: privatna arhiva M. Poljuha)