Faggian postaje drugi najveći medijski mogul u Hrvatskoj
Kupnjom 80 posto vlasništva Novog lista, koja bi trebala biti realizirana ovih dana (ako već nije), pulski poduzetnik Albert Faggian postaje, iza Ninoslava Pavića, 50-postotnog vlasnika Europapress Holdinga, najveći medijski mogul u Hrvatskoj. Nakon što je za jednu kunu kupio Glas Istre te potom za par tisuća kuna dobio bivšu televiziju NIT, odnosno frekvenciju bivše NIT na kojoj se sada emitira njegova TV Istra (formalni vlasnik TV Istre je Faggianova trgovačka kuća Puljanka), za kupnju riječkog Novog lista poznati je istarski tajkun prvi put morao iskeširati ozbiljan novac za neki medij (oko 11 milijuna eura).
Da je to učinio prije desetak i više godina, tada bismo svim njegovim pridjevima mogli dodati i „gospodar medijskog prostora u Istarsko-primorsko-goranskoj regiji“. No, utjecaj Glasa Istre i Novog lista već odavno nije na razini koju su imali u prošlosti, a jedan od razloga su novi mediji poput interneta, te novi i moderniji dnevni listovi koji običnim čitateljima nude atraktivnije i neposrednije vijesti i izvješća.
Da je Faggian Glas Istre i Novi list kupio prije deset i više godina, kada su ti listovi još bili profitabilni, tada bi se moglo govoriti i o dobrom poslovnom potezu. Stoga, ako su motivi kupnje samo poslovni, onda ovim akvizicijama Faggian nije dobio puno prostora za bogaćenje, već samo nekoliko milijuna novih razloga za glavobolju.
To je vjerojatno najveći razlog zašto se u kupovinu Novog lista nije uključio i Plinio Cuccurin, iako je javno govorio da je za to zainteresiran. Novac je Cuccurinu ipak važniji od političkog probitka, a oko Novog lista se sada vrti jako malo novaca. Ako novaca i bude, za njega će se trebati jako pomučiti i mukotrpno boriti na tržištu, a Cuccurin, kao i njegov Adris, na to nisu naučeni, jer su do sada ulagali isključivo u ziheraške djelatnosti (cigarete i turizam), a tako bi htjeli i ubuduće (proizvodnja struje u TE Plomin 3).
No, s obzirom na utjecaj koji Cuccurin ima na Glas Istre, čiji ga novinari tretiraju kao „svetu kravu“, njemu nije ni potrebno ulagati u medije da bi time povećao svoj utjecaj u njima. A tako će biti i ubuduće, dok god Glas Istre veći prihod bude ostvarivao od prodaje cigareta u svojim kioscima nego prodajom novina.
Zbog čega je onda Albert Faggian uložio 11 milijuna eura u neprofitablini Novi list? Zašto je uopće kupovao Glas Istre i natovario si na leđa sve njegove višegodišnje dubioze? Ova dva pitanja sama po sebi nameću i treće, najvažnije pitanje – je li u svemu tome Faggian sam ili uz sebe ima i tajne ortake, kojima mediji u ovom dijelu Hrvatske trebaju zbog političkog ili nekog drugog utjecaja? (Nenad Čakić)
