'Djeca iz Pazina su specifična. Njeguju prijateljstvo, rad i skromnost'

Tamara Damijanić predsjednica je Društva Naša djeca iz Pazina, ali i majka troje djece. Zaposlena je u Gradu Pazinu kao viša stručna suradnica za civilno društvo, sport i projekte. O radu Društva Naša djeca u korona i post-korona uvjetima, ali i uvijek aktualnim temama odgoja, odnosa starijih i mlađih te pazinskim specifičnostima razgovarali smo u inteviewu koji slijedi.

* Čime se Društvo Naša djeca Pazin bavilo u protekloj godini? Kako je korona utjecala na rad Društva, ali i na opće stanje djece, prema Vašim saznanjima?
- Kao i svake godine i prošla godina je za DND Pazin bila puna aktivnosti: tijekom pedagoške/školske godine organizirali smo redovne radionice - engleski za predškolce i breakdance te u suradnji s OŠ Vladimira Nazora Pazin organiziramo razne radionice za djecu od 1. do 4. razreda koja ne pohađaju izbornu nastavu vjeronauka i informatike. Na taj su način i ta djeca zbrinuta te svoje slobodno vrijeme provedu u ugodnom druženju, učeći na drugačiji način. Tijekom cijele godine organizirali smo i dječje rođendane za djecu od 3. do 15. godine.

Redovnim radom udruge obuhvaćamo niz aktivnosti koje organiziramo tijekom cijele godine. Tijekom svibnja organizacijom Obiteljskog piknika obilježavamo Međunarodni dan obitelji. Prošle godine uključili smo i u organizaciju ljetnog izdanja sportskog natjecanja ZINP, A!, a kojeg organizira Zajednica sportskih udruga Grada Pazina. S obzirom na nemogućnost ljetovanja u poznatom pazinskom ljetovalištu Špadići, a kako bismo djeci i roditeljima omogućili kvalitetno provođenje ljetnih praznika, već treću godinu zaredom organizirali smo ljetne radionice Osunčani Pepe.

Kraj ljeta ostavljen nam je za jedan od logistički zahtjevnijih događaja – Kampiranje na Potoku. Kampiranje u šatorima organiziramo za djecu od 4. do 8. razreda u blizini Zarečkog krova i traje 3 dana uz razne radionice i aktivnosti u vodi i uz vodu. Početkom listopada obilježavamo Dječji tjedan s mnogobrojnim aktivnostima za djecu od jasličke dobi do 8. razreda OŠ, a godinu smo završili organizacijom podjele poklona Djeda Mraza za svu djecu predškolskog uzrasta (od 1. do 6. godine). Uz navedene aktivnosti naši se volonteri i zaposlenici i educiraju, uče, prenose znanja i na druge koji nam dođu u posjete.

'Htjela bih djecu koja imaju svoje mišljenje i znaju ga izraziti'

U 2022. godini uz redovne aktivnosti provodili smo i sljedeće projekte: Od zabavne staze do naše baze. Projekt „Od zabavne staze do naše Baze“ svojevrsna je poveznica svih dosadašnjih projekata vezanih uz uređenje prostora (dvorišta DND-a i Centra za mlade Alarm Pazin i Šetalište) koje su od strane DND – a Pazin i CMA Pazin provedenih uz pomoć i podršku Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva. U sklopu projekta održane su volonterske akcije uređenja dvorišta DND-a i Šetališta Pazinske gimnazije.

Tijekom drugog polugodišta u Dječjem vrtiću Olga Ban i OŠ - svim 4., 5. i 6. razredima MŠ i PŠ Trviž proveli smo projekt Pepe u velikom društvu, kojemu je cilj prevencija vršnjačkog nasilja, a kojeg provodimo već više od 10 godina. Jedan od najistaknutijih rezultata tog projekta je pjesma šestaša na temu tolerancije za koju snimamo video spot. U sklopu navedenog projekta, radionicama Kod Pepea pružamo i psihosocijalnu podršku djeci koja su u nekom obliku rizika od socijalne isključenosti, a koje se provode tijekom cijele školske godine.

''Kad su roditelji odgajani u teškim situacijama i kad nemaju zdravu podršku... loši modeli ponašanja se prenose s roditelja na dijete''

Projekt je bio financiran sredstvima Grada Pazina, Ministarstva znanosti i obrazovanja i Zaklade Hrvatska za djecu. Kao partneri Gradu Pazinu, koji je nositelj, Centru za mlade Alarm Pazin, Volonterskom centru Istra i udruzi Delta Rijeka cijelu 2022. godinu provodili smo projekt  Pazi(n) mladi! 2: Izrada Lokalnog programa za mlade Grada Pazina 2023. -2027., a kojemu je cilj osnažiti i poduprijeti mlade u lokalnoj zajednici te stvoriti poticajno okruženje za njihovo uključivanje u društveni život i procese donošenja odluka u gradu, unapređenjem kompetencija mladih, radnika s mladima i donositelja odluka, a sve u svrhu donošenja Lokalnog programa za mlade Grada Pazina 2023-2027.

Projekt je financiran sredstvima Erasmus+ programa Agencije za mobilnost i programe Europske unije, u području Ključne aktivnosti 154 – Aktivnosti sudjelovanja mladih. Kao partneri sudjelovali smo i na projektu TI u centru, Centra za mlade Alarm Pazin, koji je imao za cilj razvijanje primarne podrške i prevencije mentalnom zdravlju mladih u sigurnom, fleksibilnom, neformalnom okruženju. Gradskom društvu Crvenog križa Pazin već smo dugi niz godina partneri u organizaciji i provođenju Škole plivanja.

U listopadu započeli smo provoditi radionice projekta Rano pijenje mladih i njegova prevencija za sve 7. razrede OŠ. Projekt je financiran sredstvima Grada Pazina i Istarske županije. Prošle godine uključili smo se i u projekt OŠ Kad je skladno nije hladno, za koji smo osmislili radionice za 5. razrede, kojima je cilj ostvariti bolju povezanost i suradnju među učenicima i kod učenika osvijestiti da su za razvoj i održavanje ugodne razredne klime odgovorni svi pojedinci koji čine taj razred.

Pandemija koronavirusa odrazilo se poprilično na naš rad najviše tijekom 2020. i djelomično i 2021. godine, dok smo 2022. godinu uspjeli provesti bez većih teškoća. Zbog raznih ograničavanja i mjera velik broj aktivnosti nismo uspjeli provoditi kako što smo to inače provodili, a neke smo aktivnosti prilagodili za online izdanje. Nakon što smo se vratili provođenju aktivnosti u normalnim uvjetima, uvidjeli smo koliko je zapravo djeci to sve nedostajalo te je trebalo neko vrijeme da se djeca ponovno nauče funkcionirati okruženi vršnjacima.

* Nekad se, u neformalnom kontekstu, govorilo u relacijama „dobra djeca“ ili „zločesta djeca“. Što su danas, u 21. stoljeću, „dobra ili zločesta djeca“? Je li „dobro“ dijete poslušno dijete? Kakav je dobar roditelj, u praksi?
- Rekla bih da ne postoje dobra i zločesta djeca, ali djeca mogu biti dobro ili manje dobro odgojena. Svako dijete je iskreno i dobro. Okolina (roditelji, okruženje u kojem odrastaju – škola/vrtić, šira obitelj, društvo kao širi pojam) je ta koja utječe na njihove stavove i vrijednosti i koja mora pružati djetetu dobar model. Djeca uče gledajući nas, oponašajući nas, stoga je nama odgovornost da djetetu budemo što bolji model i primjer.

„ Dobro“ dijete je dijete koje prepoznaje što je dobro, a što loše ponašanje, koje brine o svojim osjećajima, kao i osjećajima drugih, koje smo naučili kako razgovarati, a da ne osuđujemo, stigmatiziramo i sl. Je li „dobro“ dijete poslušno dijete, ovisi o tome što mislimo pod poslušno. Je li to da dijete sve što mu kažemo napravi, bez obzira je li to dobro ili loše i ne razmišlja svojom glavom?

Jer takvu poslušnost ne bih htjela kod svoje djece, već djecu koja imaju svoje mišljenje, koja znaju kako ga izraziti, a da ne osuđuju, vrijeđaju druge. A s druge strane poslušno dijete može biti ono s kojim se možemo dogovoriti, razgovarati i doći zajedno do nekog rješenja. Čini mi se da često mislimo da su djeca nesposobna razgovarati i sudjelovati u kreiranju nekih primjerice obiteljskih pravila ponašanja ili pak u procesima odlučivanja o stvarima važnih za njih.

Mogu li igračke zamijeniti vrijeme podijeljeno s djetetom?

Dobar roditelj danas treba prvenstveno biti dobar menadžer. Živimo u vremenu kada trčimo svi na sve strane i često samo površno odrađujemo stvari, automatizmom i bez puno promišljanja. Uskladiti posao, vlastite interese i sve potrebe djece danas je vrlo izazovno. Ipak, dobar roditelj treba najprije zadovoljiti one osnovne djetetove potrebe/prava: dom, hranu, higijenu, zdravstvenu skrb i zaštitu, ali i psihosocijalnu podršku.

Uz ove bazične potrebe, roditelj treba osigurati i ono što je svakom djetetu najvažnije i što nema cijenu, a to je kvalitetno zajedničko vrijeme, kojeg imamo sve manje te svakako strpljenje, razumijevanje, podršku i bezuvjetnu ljubav, a to je ono što će odnos s djetetom činiti kvalitetnim. Kad sam pitala svoje dijete što bi poželio da može odabrati što god želi, odgovorilo mi je: „Želim da smo svi skupa, da se igramo ili nekamo idemo.“ Nakon ovoga treba zastati i razmisliti mogu li sve igračke i ostale materijalne stvari nadomjestiti vrijeme koje moramo podijeliti s njima.

* Jeste li čitali kultnu pjesmu This Be The Verse britanskog pjesnika Philipa Larkina i što mislite o njoj?
- Jesam, čitala sam ju. Pjesma je nastala u neko drugo vrijeme, u vrijeme kada roditelji nisu imali saznanja o odgoju djece koja imaju danas, kada se nije razgovaralo o odgojnim postupcima i kada dijete nije bilo u centru kao što je danas, u vrijeme kada informacije nisu bile dostupne kao što su danas. Iako je danas ta dostupnost tolikim informacijama ponekad i loša, jer su roditelji „preinformirani“ pa se često izgube u svim informacijama i ne prepoznaju korisne, provjerene i istinite informacije.

Smatram kako je svaki roditelj sam odgovoran za svoje odluke u odgajanju djece, bez obzira što su vrijednosti i stavovi koje ima oblikovali njegovi roditelji i okolina u kojoj su odrasli. Na nama roditeljima je da prepoznamo što je moglo biti bolje u našem odgoju, što ne želimo svojoj djeci, a što želimo i to moramo osvijestiti.

Kad su roditelji odgajani u teškim situacijama i kad nemaju zdravu podršku oko sebe, tada se nažalost često dogodi ono što je Larkin opisao u svojim stihovima, loši modeli ponašanja se prenose s roditelja na dijete, a kad to dijete postane roditelj, ako se nije uspio odmaknuti iz negativnih utjecaja, nastavlja prenositi iste modele i na svoju djecu. Ako gledam iz svoje perspektive, ne mogu se složiti da je bolje ne imati djecu. Djeca daju veliki smisao u životu i vrijedna su našeg truda i pažnje.

* Kako odlučivati kada se sukobljavaju dječja prava i prava koja bi spadala u domenu odraslih?
- S obzirom da su djeca ranjiva skupina i da smo mi odrasli odgovorni za poštivanje njihovih prava, najprije treba ispoštovati njihova prava. Smatram da je kontekstu prava djece važno govoriti i ne zaboraviti i na obveze koje proizlaze iz prava.

'Djeci je nedostajao neposredni kontakt, važan za zdravo odrastanje'

Često čujem kako djeca uče samo o svojim pravima, pa znaju podsjećati na njihova prava, a zapravo da nemaju osjećaj da uz prava imaju i neke obveze. Ono čemu moramo stremiti kao društvo je da imamo djecu koja su odgovorna za svoja ponašanja, u domeni koja je primjerena njihovoj dobi, da kao roditelji ne preuzimamo odgovornost za njihove odluke i ponašanja te da ih ne učeći i obvezama koje imaju pretvaramo u ljude za koje sve odrađuju roditelji i koji se bez roditelja često teško snalaze i kasnije osamostale.

* Jesu li djeca u Pazinu po nečemu specifična? Na što vam se žale, u direktnom kontaktu?
- Svaka mala sredina ima neke svoje specifičnosti, koje možda same po sebi nisu izražene, ali u odnosu na primjerice djecu iz većih gradova ili iz drugih krajeva postaju očite. Rekla bih da su „naša“ djeca iz Pazina specifična u pozitivnom smislu, njeguju temeljne vrijednosti kao što su prijateljstvo, rad, trud, ali i igru, pa čak često i skromnost. Većina djece su općenito međusobno dobro povezana, nisu usmjereni samo na svoje potrebe, već razmišljaju i o drugima.

U direktnom kontaktu često se žale na neke sadržaje koji nam nedostaju u gradu, a koji su poprilično zahtjevni i skupi, kao što je gradski bazen, ali i nešto manje zahtjevnih poput dobro opremljenog dječjeg igrališta, skate staze, biciklističke staze od Pazina prema okolnim mjestima, obnova autobusne stanice, moderno kino s 3D projekcijama i slično. Prilikom online nastave žalili su se koliko im nedostaju prijatelji iz razreda, igra i taj neposredni kontakt, koji je toliko važan za zdravo odrastanje.

* Imate li djecu i obitelj i kako primjenjujete ta iskustva na rad u društvu i obratno? Što Vaši ukućani misle o Vašem angažmanu?
- Imam troje djece: Arian (11 godina), Rafael (8 godina) i Zaria (2 godine). Radom u DND-u stekla sam puno iskustva u radu s djecom i to direktnim provođenjem radionica za sve uzraste djece, ali i različitim edukacijama, susretima, projektima u koje je DND Pazin uključen. Često naučena znanja testiram kod svoje djece i zapravo potvrđujem teoriju koju sam kroz neke edukacije naučila.

U direktnom radu s djecom puno se toga može naučiti: od toga kako doprijeti do njih, što im je važno, koji su im interesi, što je sad popularno i slično. Sva ta iskustva doprinose da ih bolje razumijemo, imamo više strpljenja, imamo dobar odnos s njima i naučimo ga čuvati. S druge strane, biti majka pomaže mi da djecu s kojom radim gledam očima majke i da im mogu pristupiti i iz te pozicije, biti im bliže, ali i pokušati ih usmjeriti ako je potrebno.

Smatram da je važno da moja djeca iz moga primjera mogu učiti što znači volontirati, dati svoja znanje i iskustvo za dobrobit šire zajednice i da je to nešto što ispunjava i što je najbolja nagrada i čini te potpunim čovjekom, a to već i odrađuju jer su često uključeni u neke akcije i događanja. (Kristian Stepčić Reisman)