Učiteljica koja će ostati u sjećanju mnogih generacija Pazinjana

U Pazinu je 21. siječnja u 88. godini preminula Marica Ćus, učiteljica razredne nastave koja će ostati u sjećanju mnogih generacija u Sv. Petru u Šumi i Pazinu. 

Priča o učiteljici teti Marici priča je o jednoj od mnogih učiteljica koje su dale svoj poslovni i životni doprinos u izgradnji našeg društva u svoje vrijeme vodeći računa o razvitku djece, ali i skrbi o kasnijem zapošljavanju u skladu s mogućnostima. Krasila ju se sposobnost uočavanja talenata i sposobnosti učenika, pa su tako iz njenih razreda stasali brojni direktori, pravnici, ekonomisti, obrtnici te buduće učiteljice. Posebnu brigu i pozornost usmjeravala je i na učenike manjih predispozicija za kasnije školovanje kako ne ponavljali razred i kao bi dobili dobre osnove za daljnje obrazovanje. Zato su mnogi bivši učenici kao zreli ljudi zahvaljivali učiteljici Marici što ih je integrirala u zajednicu i omogućila da svojim poštenim radom dolaze do 'kruha'. 

Rođena je u obitelji u Vrbniku na otoku Krku kao najstarije dijete Jerka i Katice Fugušić. Kasnije je dobila sestru Nadu i danas pokojnog brata Petra. Obitelj se bavila poljoprivredom: uzgajala je rajčice, vinovu lozu - glasovitu vrbničku žlahtinu i ovce. Nakon završetka četiri razreda osnovne škole u rodnom Vrbniku, već kao djevojčica od deset godina, Marica se odvaja od obitelji i školovanje nastavila u Krku gdje je bila smještena u internatu. Nakon završetka osmogodišnjeg obrazovanja nastavila je školovanje u Učiteljskoj školi u Rijeci gdje je završila za učiteljicu.

Sa stjecanjem punoljetnosti dobiva i prvo zaposlenje koje je dovodi u Istru, u Sv. Katarini u sadašnjoj općini Pićan. U obližnjem Sutivancu upoznaje kolegu učitelja Josipa - Pina Ćusa, što je rezultiralo brakom koji ih odvodi u osnovnu školu u Svetom Petar u Šumi gdje su rođeni sinovi Damir i Neven. Suprug Pino 1965. godine prihvaća posao ravnatelja Osnovne škole Vladimir Pazin iz razloga objedinjavanja svih škola Pazinštine. Marica nastavlja s poslom učiteljice nižih razreda osnovne škole u Pazinu gdje dočekuje mirovinu.

Nakon umirovljenja svu svoju energiju usmjerila na svoje ljubimce unuke Jerka, Maroja, Petra i Anta brinući o njima punim srcem, prijenosom svoga stečenog iskustva u području obrazovanja i ljubavlju. Životna dob i bolest spriječila ju je da u potpunosti prenese isto i na sve nove generacijske ljubimce praunuke Juraja, Mateja, Luku i Antona.

Marica Ćus je na posljednji počinak ispraćena uz svoju omiljenu pjesmu „Vrbniče nad morem“ u svome Pazinu, kojega je voljela s istom strasti kao i rodni Vrbnik.