Mario Viscovich održao promociju u Banjolama
U Zavičajnoj galeriji Crnobori u Banjolama 13. siječnja Mario Viscovich, pjesnik i dugogodišnji prijatelj Josipa Crnoborija, održao je promociju svoje četvrte zbirke pjesama ''Ca son doma, ca son ća?''. Oduševljeni autor, kao i mnogi posjetitelji koji su prijateljevali s Crnoborijem, večer su ispunili pričom i anegdotama iz života svoga sumještana.
Tako doznajemo da je Crnobori, rodom Banjolac, 1947. godine otišao k roditeljima u Argentinu. Godine 1978. se preselio u New York. Tu slika za Metropolitan Operu portret Milke Trnine. Mario je te 1978. godine u Americi već sedam godina, gdje živi i radi. Znao je mnogo o tom istarskom umjetniku, ali prijatelji su postali 1992. godine.
Neke je slike Mario kupio od Crnoborija, a neke je dobio na poklon, pa su one i dan danas u Mariovu domu u New Yorku. Tri Mariove zbirke su ukrašene upravo tim Crnoborijevim slikama i crtežima. Tu možemo vidjeti obiteljski portret Viscovicheve obitelji, a slika je nastala na nagovor autora, kao i istarsko ognjište koje je Mario naručio.
Često su oni razgovarali o povratku u Hrvatsku i rodnu Istru, ali je Josip Crnobori uvijek i često ponavljao: ''Ja se bojim! Mene je strah!''. Napokon, Mario Viscovich ga je nagovorio za povratak. Osobno mu je zapakirao sve slike za koje je smatrao da pripadaju domovini Hrvatskoj.
Taj spisak od stotinjak radova koji je sam uradio, Mario i dan danas čuva. Kasnije se Josip pisanim putem, na dvije stranice knjige ''Istrani u New Yorku'' zahvalio Mariju Viscovichu i tako dokumentirao cijeli događaj, a knjigu je napisao svećenik u New Yorku dr. Anton Bozanić (brat hrvatskog nadbiskupa).
Crnoborija dočekala Golubica
Josip Crnobori je za njihovih čestih druženja znao spomenuti jednu golubicu koju je naslikao u Banjolama kao dvanaestogodišnjak. Vrativši se doma, u rodne Banjole, 1999. godine, bio je vidno potresen i oduševljen jer mu je rečeno da je njegova golubica na zidu u crkvi Marije Majke Božje Zvijezde mora, u što se i sam uvjerio. Bio je zaista ponosan da je ta slika još tamo.
Tu smo večer doznali da se Ankica Tuđman, supruga tadašnjeg predsjednika RH, osobno čula s Josipom Crnoborijem, te da mu je svekoliko pomogla u tome da svi radovi sretno stignu u Zagreb. U Klovićevim dvorima priređena mu je velika izložba pod nazivom ''Povratak slikara''. Bilo je to 1998. godine, tj. godinu dana prije njegovog povratka u domovinu.
U Zagrebu je, u stanu koji je dobio na doživotno korištenje od Grada Zagreba, proveo svoje zadnje dane života uz suprugu Marijanu. Nju je upoznao u Argentini, i prvi se put oženio kad je imao 68 godina. Bila je udovica, s dvije kćeri i jednim sinom, i 20 godina mlađa od njega. Usprkos godinama, supruga mu umire 2005. godine, a shrvan tugom za voljenom umire dva mjeseca poslije u 98. godini života.
Biblija svakog istarskog čovjeka
Mario Viscovich je inženjer i poduzetnik, ali ga zanimaju vrlo različita polja ljudskog djelovanja: gospodarstvo, znanost, kultura i politika, a posebno promocija Hrvatske i rodne mu Labinštine, i svaki nas put ponovo oduševi nečim novim i značajnim. Miran i neusiljen čitajući svoje stihove iz ove posljednje zbirke gdje se pita je li doma ili je tamo, ponekad mu je riječ zastala u grlu, a oči su se zablistale od emocija. Ni publika nije ostala ravnodušna.
Za glazbeni dio su se pobrinuli bračni par umjetnika Avelina Damijanjević Draguzet i Drago Draguzet koji su u galeriju, uz mih Drage Draguzeta speljali Marija Viscovicha, a potom su zapjevali ''Draga nan je zemlja'' i ''Tonina'', a Mario Viscovich je govorio svoje stihove ''Istrijani'' i uz pratnju miha (Lari Višković), i glasove Serđa Valića i Milia Fonovića-Lemešića, a za koji već postoji video spot na Youtubeu. Potom je Mario govorio stihove pjesme ''Daj mi mala telo'', u istom sastavu glazbenika i uz violinu koju je svirao Bože Čabrunić.
Moderatorica programa je bila Barbara Buršić, voditeljica Podružnice Pula Hrvatske matice iseljenika, a Gracijela Putina je uz prigodne riječi o autoru iščitala par autorovih pjesama na labinjonskoj zaštićenoj cakavici, te je rekla da je ovo ''Biblija svakog istarskog čovjeka.'' (Tekst i foto: Gracijela Putina)
