Bili smo na safari vožnji središnjom Istrom s Martinom Glavićem (video)

Martin Glavić iz Pazina, vlasnik obrta Saorsa, prošle je turističke sezone odradio prvu turu pustolovnog turizma: svojim Land roverom Defender vozio je turiste šumskim stazama središnje Istre.

„Nisam si postavio neke velike ciljeve i ispočetka sam se pribojavao kako će turisti reagirati, ali sve je nestalo kada sam vidio kako su ljudi zadivljeni našim stazama po flišu. A, još ako je koja lokva vode na putu! Zadovoljni i sretni ljudi, zadovoljan i sretan ja“, rekao nam je.

Pustolovina je u srži ovog posla

Neko je vrijeme radio posao električara, što mu je struka, ali budući da se godinama bavi penjanjem i speleologijom, zbog čega se pridružio i HGSS-u, odlučio je hobi pretvoriti u business, pa je otvorio Saorsu, Obrt za visinske radove, turizam i uređenje okoliša.

Na primjer, želite ukloniti stablo, a na takvom je mjestu da ge ne možete oboriti, zovete Saorsu koja će ispiliti na komade, od vrha prema tlu. Ili, treba obaviti posao na vrhu zvonika, Saorsa je tu. Pustolovina je u srži ovog posla, pa zato i pustolovni turizam.

„Radimo penjačke, hiking ture, biciklističke ture i ture safari, off road vožnje. Ove prve sezone radio sam samo safari vožnje. Ja sam Lupoglavac i dobro poznajem putove po Ćićariji, ali već oko samog Pazina imamo zanimljivih staza označenih u Istra Trailsu. Staze možemo kombinirati po želji i potrebi. Isto tako, ako su veće grupe, mogu angažirati i dodatne vodiče pustolovnog turizma“, kaže on.

Da vidimo i osjetimo kako to izgleda, poveo nas je u laganu vožnju od Pazina do Lupoglava i natrag. Šumski put doveo nas je na most preko pruge nedaleko postaje Hum. Imali smo sreće da je upravo u tom trenutku naišao vlak. Mahali smo strojovođi, a i njemu je bilo drago da ima kome mahati.

Drugi put smo stali na Lupoglavskom krasu, mjesto je to prošarano brojnim dubokim vrtačama. Njegovu atraktivnost je prepoznala i bivša JNA, pa je tenkovska jedinica iz Pazina ovdje imala poligon za gađanje.

Preko granice s autom punim čahurama

„Mi smo kao djeca dolazili i skupljali prazne čahure i odbačene raketne bacače. Majka jednoga od nas otišla je autom u Trst i tek je kada se vratila otkrila da joj je sin napuni prtljažnik tim stvarima. Dobro da na granici nisu pregledavali auto“, ispričao nam je Glavić.

Također, s ove točke lijepo se vide vrhovi Veliki Planik, Mali Planik i Brajkov vrh.

Treći put smo stali na vidikovcu iznad Bresta s kojega se pruža pogled na Boljunsko polje i u nastavku na početak Plominskog zaljeva.

„Vozim isključivo po ucrtanim javnim šumskim putovima, nikako po privatnim zemljištima i putove ako treba čistim da bi bili prohodniji“, ističe Martin Glavić. (Tekst: Robi Selan, foto i video: Roberto Matković)